Telefonski smo se čuli s Matejom Janković, 28-godišnjom Petrinjkom koja nam je objašnjavala kako da nađemo put do njihove, u potresu 29.12., potpuno devastirane kuće.

'Mala i ja smo trenutno kod mojih roditelja, jer još u kućici koju smo dobili nemamo vode, stižemo za 15 minuta', srdačno je odgovorila Mateja kad smo je nazvali da se dogovorimo o vremenu nalaska.

Kako ne poznajemo Petrinju, malo smo se vozili i svjedočili užasu koji je zadesio ovaj gradić. Samo još božićni ukrasi, koji su ostali po nekim ulicama i nakon potresa, govorili su kako su i ovdje ljudi prije ovoga nemilog događaja imali neke planove, želje, veselili se blagdanima. Očekivali su da će biti u svojim toplim domovima, dijeliti radost sa svojim najbližima. No život im se u samo nekoliko minuta zaustavio i prebacio u neku posve drugu, neočekivanu, punu neizvjesnosti dimenziju. Neki su izgubili svoje najbliže, mnogi sve što su imali, a Petrinja se pretvorila u grad-ruševinu...

Tražeći tako Ulicu Petra Zrinskog, prošli smo pokraj glavnoga trga, na kojem su bili smješteni šatori Crvenoga križa, pokretne kuhinje u kojima su za stanovnike Petrinje volonteri pripremali tople obroke. Zaustavili smo se nakratko, da ostavimo potrepštine koje nismo uspjeli podijeliti po selima. Ljudi su se minglali oko šatora, a bez obzira ne tešku situaciju i hladan i maglovit dan, mogli ste susresti ljubazan osmijeh, malo porazgovarati, što s volonterima, što s Petrinjcima koji su došli po obrok.

Na jednome roštilju zatekli smo svoga staroga znanca Ribafisha kako dobre volje priprema s prijateljima meso: 'Evo, ja i frendovi došli malo pomoći!', bila je njegova rečenica upućena nama.

ribafish
petrinja 09012021 potres u petrinji i okolnim selima roditelji.hr snimio drazen kokoric

Doznali smo na Trgu i kamo se trebamo uputiti da bismo došli do ulice Petra Zrinskog i naše male obitelji Janković.

Zaustavili smo se ispred obiteljske kuće, na kojoj su bili vidljivi znakovi oštećenja, zapravo, kuća je doslovce bila prepolovljena velikom pukotinom na nosivom prednjem zidu, na vratima je bila crvena naljepnica, a ispred kuće su nas dočekali Jurica i Mateja Janković s dvoipolgodišnjom djevojčicom Mihaelom.

obitelj Petrinja
petrinja 09012021 potres u petrinji i okolnim selima roditelji.hr snimio drazen kokoric

'Nas dvije smo bile u kući, same. Muž je taman izašao van, bacilo ga je na ogradu', počela je Mateja svoju priču, 'Imamo baku koja živi s nama, ona je u prizemlju, mi smo bile na katu. Mihaela se igrala. Odjednom sam vidjela da se sve počelo tresti. Brzo sam shvatila što se događa... Uhvatila sam je i odnijela pod štok. Stvari su letjele po kući. Stajale smo pod štokom.

Nemaš se gdje primiti. Mihaela je počela plakati jer su sve stvari padale oko nas, staklo je pucalo... Frižider se otvorio, sve je popadalo van. Čekale smo da to završi. Kad je to završilo, Jurica je jedva otvorio vrata. Potres ih je zaglavio. Ja sam bosa istrčala s njom van u dvorište. Stajali smo vani i gledali kako zid puca. Bilo je strašno'.

djecja soba
petrinja 09012021 potres u petrinji i okolnim selima roditelji.hr snimio drazen kokoric

Ušli smo s Juricom u kuću, a na stubištu su još stajala polomljena vrata.

'Ja sam bio vani, u dvorištu, kad je počeo potres. Bacalo me, nisam mogao stajati na mjestu. Užasnuto sam gledao prema kući. Unutra su bile Mateja, Mihaela i baka. Samo sam čekao da prestane da uletim u kuću i vidim što je s njima', rekao je Jurica dok nas je vodio kroz kuću.

'Evo, pogledajte, prizemlje je skroz uništeno. Ovdje, na katu, ne izgleda tako strašno, ali kuća je neupotrebljiva. Dnevni boravak je potpuno uništen, svi zidovi', nastavlja Jurica i objašnjava kako se jedva probio na kat i izvukao Mateju i Mihaelu. Do bake su se također jedva probili jer je sve bilo puno stakla.
kampica
petrinja 09012021 potres u petrinji i okolnim selima roditelji.hr snimio drazen kokoric

Netom nakon potresa Mateja i Mihaela su provele tri dana u Sisku, kod jedne obitelji, koju su pronašle preko Facebooka, a baku su smjestili kod rodbine u Glinu. Za kućicu su se snašli također preko Facebooka, dovezli su im je čak iz Makarske, i to tri dana nakon potresa.

'Jurica je nakon potresa ostao spavati u autu, ispred kuće, sve dok nam nisu dovezli kućicu', sjeća se Mateja.

Obitelj još ne zna hoće li kuću morati rušiti ili će je potpuno objavljati, a najavili su im još jednu posjetu statičara koji će detaljnije pogledati kuću. U međuvremenu, njihov dom je malena kućica u dvorištu ispred srušene kuće u kojoj su živjeli do toga podneva 29.12. 2020.

'Sve stvari su nam ostale unutra. Ako nešto trebamo, ono što je upotrebljivo, odjurimo po to i brzo izlazimo.'

Mateja, Jurica i Mihaela pamtit će prošli prosinac, kao i mnogi njihovi sumještani, po nezapamćenom strahu i traumi koja će još neko vrijeme trajati, a na pitanje je li ih još uvijek strah, Mateja odgovara: 'Bojimo se, ali rekli su da smo sigurni unutra, pa smo mirniji iako se stalno trese.'

Mateja ima 28 godina, a Jurica 27, i imaju malu dvoipolgodišnju djevojčicu Mihaelu. Njihov je život prije potresa nalikovao životima mnogih mladih obitelji u Hrvatskoj, imali su svoje planove, želje, bili su zadovoljni jer su se osamostalili i sagradili svoj dom. Sada, pred njima je novi početak, sretni su, kažu, jer su sačuvali život, a sve materijalno može se ponovno vratiti.

Ako želite pomoći ovoj predivnoj mladoj obitelji Janković, da što prije riješe svoje stambeno pitanje, donacije možete uplatiti na Mateja Janković, IBAN HR2124070003205897981.

Tekst: Sanja Matasić

Foto: Dražen Kokorić