Iako zbog ubrzanoga životnog tempa, uloga koje preuzimamo te obveza i odgovornosti koje se stavljaju pred nas, imamo sve manje vremena jedni za druge, u Hrvatskoj je i dalje obitelj na vrhu liste prioriteta većine ljudi - njih čak 98,8 % u jednom je istraživanju izjavilo da im je obitelj važna ili veoma važna, dok 89,6 % drži da brak nije zastarjela institucija. No obitelji nekada i ove današnje, moderne, kao i 'odnos snaga' među članovima te zajednice, uvelike su se promijenili. Današnje žene (i majke) proaktivnije su u izazovnim vremenima nego njihove prethodnice, a muškarci – jasno je to svima – više nisu “samo” hranitelji obitelji, nego sve više ravnopravno participiraju, ako ne u kućanskim poslovima, onda u odgoju djece.
“Kada čujete riječ privrženost, na što najprije pomislite? Ako je vaša prva asocijacija majka, u svom odgovoru sigurno niste usamljeni. Većina ljudi povezati će pojmove poput brižnosti, topline i skrbi s majkama, dok će ulogu hranitelja, igru, natjecanje ili discipliniranje češće povezati s očevima. Takva uvjerenja mogu imati značajan utjecaj na formiranje roditeljskih uloga i obiteljske dinamike, a stereotipi i predrasude koje gradimo na temelju tih uvjerenja nerijetko dovode do diskriminirajućih ponašanja. No posljednjih godina sva istraživanja potvrđuju kako se ti stavovi mijenjaju”, kažu u svojem članku “Uloga očeva i psihosocijalna prilagodba djece”, na stranicama Zagrebačkog psihološkog društva, Andrea Gerčar, Jelena Belamarić i Ivana Ćosić Pregrad.

Sve do kraja 20. stoljeća psiholozi su i sami pokazivali slabo zanimanje za ulogu očeva u razvoju djece. Naime, sredinu prošlog stoljeća obilježio je nagli društveni, gospodarski i tehnološki napredak, čiji je zaštitni znak bila nuklearna obitelj na čelu s muškarcem koji donosi kruh u kuću te ženom koja brine o domu i obitelji. Međutim, s razvojem društvene svijesti, koja je bila potaknuta brojnim pokretima za ljudska prava 70-ih godina, uključujući i feminističke pokrete, u psihologiji se dogodio zaokret te se, kažu ove psihologice, razvio interes za proučavanjem utjecaja kojeg imaju očevi na emocionalno i socijalno sazrijevanje djece. Taj novi pogled na roditeljsku ulogu, doveo je brojnih spoznaja. Evo samo nekih...

U obiteljima u kojima očevi dijele odgovornost za skrb o djeci ili su pretežno uključeni u njihov odgoj, djeca pokazuju veće kognitivne sposobnosti, empatiju, manje rodno-stereotipnih uvjerenja i češće doživljaju vlastite osobine i same sebe kao izvor kontrole nad vlastitim ponašanjem u odnosu na djecu iz obitelji u kojima su uloge tradicionalno raspodijeljene.

Zanimljivo je da očevi, kada postanu roditelji i ako su u istoj mjeri uključeni u interakciju s novorođenčetom, prolaze kroz sličnu hormonalnu promjenu kao i majke; pokazalo se da je njihova razina testosterona i estradiola smanjena, dok je razina prolaktina i kortizola povišena.

Očevi djece od jedne do pet godina koji su puno vrijeme uključeni u brigu o djetetu, izjavljivali su da osjećaju jednaku anksioznost kao i majke zbog odvajanja od djeteta i jednaku zabrinutost zbog utjecaja tih dnevnih odvajanja na dobrobit djeteta.

“Istraživanja u različitim kulturama podupiru i ističu značaj i snažnu ulogu oca, njegove topline i osjetljivosti u podizanju djece i njihovom odrastanju u zadovoljnu, samopouzdanu i dobro prilagođenu osobu, što pobija donedavno uvriježena mišljenja o očevoj važnosti primarno kao osobe koja privređuje za obitelj i disciplinira. Međukulturalna istraživanja ističu jaku povezanost između količine vremena koju očevi provode blizu dojenčadi i male djece i njihovih izraza brige i nježnosti. Ono što je sigurno jest da značajan utjecaj na formiranje roditeljskih uloga, kako majke tako i oca, utječu vrijednosti i vjerovanja koja donosimo iz naših primarnih obitelji i vlastitog iskustva, ali i vrijednosti specifičnih skupina kojima pripadamo, okruženja i kultura u kojima živimo”, zaključile su autorice.

No, iako se pomalo gubi tradicionalna podjela uloga unutar obitelji, činjenica je da su – uvjetno rečeno – njega, zaštita, emocionalna toplina, briga za uspješno školovanje i socijalne kompetencije područje majčinskog “djelovanja”, dok je tata taj s kojim se dijete, osobito dječak, identificira te koji je zadužen za – zabavniju stranu života. Kad dijete treba naučiti voziti bicikl bez pomoćnih kotača; tata je tu; baš kao i kad treba “natjeravati” loptu ili se zabaviti uz neku novu igricu na mobitelu. Tate i djeca (i to ne samo muška!), dijele i istu strast prema svim tehnološkim čudima. A jedno od takvih čuda svakako je i pametan telefon sa sjajnom kamerom, dovoljno prostora za pohranu fotografija i videa mališana, brzog procesora i jednostavan za uporabu, svakako je Huaweijov model Nova 5T. Četiri stražnje ugrađene AI kamere snimaju zadivljujuće ultra širokokutne, makro i bokeh fotografije te fotografije visoke rezolucije. Slike i videozapisi nastaju s bogatim i jasnim detaljima - što ćete posebno cijeniti na fotkama svog djeteta. Tu je i izdržljiva baterija koju je moguće brzo napuniti te čitač otiska prsta na bočnoj stranici (dakle, sve možete obaviti jednom rukom!).
Uparite ovaj sjajan mobitel s promotivnom akcijom tvrtke A1 - svim novim mamama koje su to postale ili će postati ove godine, iz A1 daruju neograničeni internet i do 500 kn popusta na mobitel, uz Mobilnu M ili L tarifu. (Taj popust možete ostvariti i na Huawei Nova 5T mobitel!)
Promotivna ponuda dostupna je svim mamama koje su to postale u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2020. godine, a pogodnosti se mogu iskoristiti isključivo na A1 virtualnom shopu ili na web stranici www.a1.hr. Ponuda vrijedi za samo jednu pretplatničku liniju te je moguće kupiti samo jedan uređaj uz primjenu popusta.

Svatko od nas teži tome da bude što bolji roditelj svom djetetu, no kako za roditeljstvo nema škole, pravila koja diktira srce, najčešće su i najbolja, ali i najizazovnija “metoda” odgoja. Iako je svaka priča o roditeljstvu posebna na svoj način i ne možemo je usmjeravati nekim univerzalnim pravilima, evo ipak tri ključne stvari kojih se drže uspješni roditelji.

1. Vaše dijete, ma koliko malo bilo, ima svoju osobnost, interese i želje. Iako je maleno, ono je također ljudsko biće koje zahtijeva odnos pun ljubavi i uvažavanja. To ne znači da mu morate ispunjavati svaki prohtjev, ali biste ga trebali pustiti da slobodno izrazi svoje želje, iako će neke od njih možda biti odbijene. Ne ismijavajte ga, ne umanjujte njegove strahove ili dvojbe, nikada ga ne vrijeđajte niti omalovažavajte. Nikada nemojte smetnuti s uma da to maleno biće ima svoj integritet koji vi niti itko drugi ne smijete narušavati.

2. Pokažite iskren interes za ono što dijete radi, razgovarajte o njegovim razmišljanjima, osjećajima i svakodnevnici. Pričajte mu i vi o tome što ste vi radili, što volite i ne volite… Malo dijete učite verbalizaciji osjećaja kako bi kad malo odraste moglo točno detektirati svoje osjećaje i naučiti nositi se s njima na pravilan način. Dopuštajte mu da samo iskomunicira svoje želje i potrudite se što češće mu davati mogućnost izbora. Sve objašnjavate i pričajte od najranije dobi – naravno, kada dijete jednom počne pričati, ne zaboravite ga i slušati.

3. Pohvala je daleko učinkovitija od kazne. Dokazano je da su djeca sklona ponavljati ono ponašanje za koje su nagrađena, makar to bilo samo u obliku pohvale. Nemojte se bojati da biste mogli stvoriti malog egomanijaka , jer se to neće dogoditi. Pokušajte izbjegavati kažnjavanje i pridavanje pažnje neželjenim oblicima ponašanja, već se u potpunosti fokusirajte na pozitivne stvari koje je dijete učinilo. Na kraju svakog dana prisjetite se jedne dobre stvari koje je dijete taj dan napravilo (podijelilo igračke s drugim djetetom, pojelo cijeli ručak, pospremilo igračke…) i pohvalite ga.

Tekst: D. P.
Fotografija: Shutterstock