Koliko Vas još vremena dijeli od predviđenog termina porođaja i kako se osjećate?

Brojim manje od mjesec dana do predviđenog termina. Trudnoća mi je proletjela jako brzo tako da se nadam da će i sam porod biti brz. Osjećam se jako dobro, da nema ovog toplinskog vala lakše bih disala i osjećala bih se baš odlično.

Kakva je bila Vaša trudnoća? Koliko sam vidjela bili ste i fizički aktivni, što ste točno radili? 

Zaista mogu reći da sam imala lijepu trudnoću. Svaka trudnoća je drugačija i prate je razne vrste tegoba, ali kad su tegobe male lakše ih je prigrliti i nositi se s njima. Vjerujem da je baš ta fizička aktivnost jedan od razloga zašto dobro podnosim trudnoću. Trčala sam do ulaska u 7. mjesec, a zatim nastavila s hodanjem i jogom. I dalje svako jutro započinjem prenatalnom jogom i ponosna sam na sebe što manje od mjesec dana prije poroda i bez obzira na trbuh i dalje mogu rukama do poda. Nije uvijek lako savladati umor nakon neprospavane noći, natečene i bolne zglobove, težinu tijela, vrućinu, nedostatak daha, ali u mojoj glavi to nisu razlozi za odustajanje.



lana-gojak-bajt-broji-sitno-do-poroda-trcala-sam-do-ulaska-u-7-mjesec-trudnoce

Koliko ste pazili na prehranu i dodatke prehrani? I jeste li imali kakvih posebnih želja kad je o hrani riječ?

Hranim se isto kao i prije. Svakodnevno kuham i jedem 5 obroka dnevno bogatih vlaknima. Porcije su povremeno bile nešto veće. Bez grižnje savjesti sam si znala priuštiti burek, pizzu ili hamburger, što si prije trudnoće nisam dopuštala - ponajviše zbog intolerancije na gluten koja je u trudnoći nestala. Kako je to moguće ne znam, ali nuspojava koje prate intoleranciju na gluten nemam (ili ih bar ne primjećujem). Sladoled sam jela cijelu zimu gotovo svakodnevno. Voljela bih da sam jela manje slatkog, ali nitko nije savršen. Još uvijek uzimam prenatal vitamine uz dodatak C vitamina i magnezija kojeg najčešće utrljavam u nemirne noge.

Pretpostavljam da je torba za rodilište već neko vrijeme spremna. Kad ste ju pripremili i bez čega nikako ne idete u rodilište? 

Torba je  99% pripremljena iako ću je vjerojatno još koji put prepakirati. Pripremila sam je prije koji dan, a kako nikako nisam ljubitelj pakiranja, danima sam se psihički pripremala da krenem. Napravila sam popis i nabavila sve potrepštine za porod i nakon poroda za mene i bebu... Ni u ludilu ne idem bez vode, hrane i muža.

Taman sam Vas htjela pitati želite li i da suprug bude uz Vas na porođaju? 

Da, apsolutno želim, na taj način smo i birali bolnicu u kojoj ću roditi. Znam da će uz njegovu blizinu sve proći ugodnije, brže, lakše i bezbolnije. Ako nas ne uhvati panika vjerujem da bi se mogli i smijati. Mislim da svaka žena mora imati pravo odabrati želi li pratnju na porodu ili ne, kao i kakvu vrstu poroda želi, naravno u dogovoru s medicinskim osobljem. Strašno mi je da u nekim rodilištima u Hrvatskoj mogućnost pratnje nije moguća (neovisno o pandemiji), ne postoji epiduralna ili pak da epizotomiju rade rutinski. Zaista mislim da bi se Ministarstvo zdravstva trebalo ozbiljno pozabaviti takvim i sličnim pitanjima.

Kako ste se svo ovo vrijeme trudnoće pripremali za sam porođaj? Jeste li i od Vašeg ginekologa dobili informacije o svim mogućim scenarijima, ali i o svemu što podrazumijeva postpartum? 

Poslušala sam nekoliko raznih online tečajeva o trudnoći, dojenju i porodu. Tu sam od primalja, patronažnih sestara i ginekologinja saznala jako puno i dobila dozu samopouzdanja koja mi je bila potrebna da ne strahujem od nepoznatog, tako da sam mirna oko pomisli na sam čin poroda. Nadam se da ću kad kucne čas zadržati tu mirnoću. Imam svoju viziju kako bih željela da sve protekne, ali sam spremna na to da se može dogoditi da sve krene u potpuno nekom drugom smjeru. Mantra je biti prilagodljiva i fleksibilna. Postpartum mi u glavi trenutno predstavlja veći izazov od samog poroda, tako da se do dolaska bebe planiram posvetiti tečajevima o baby handlingu i ponoviti sve o dojenju.

Čije savjete slušate i cijenite i što je najbolje što su Vam rekli o svemu što je pred Vama? Postoji li neki savjet na koji ste se samo dobro nasmijali? 

O trudnoći, porodu i babinju najviše razgovaram sa svojim prijateljicama i kolegicama Natašom Janjić Medančić, Marom Jerneić i Marinom Matić. Sve tri su mlade mame, sve im je friško, njih se sve usudim pitati i one mi daju iskrene odgovore. Zahvalna sam im na podršci koju mi daju. Pored njih tri, a posebno Maru, koja je hodajuća enciklopedija, i uz tečajeve koje sam završila, nemam potrebu ni za čitanjem knjiga :). Mislim da je najbolje što sam čula upravo ono što uvijek slušamo a zvuči kao potpuni kliše: "Kad vidiš tu bebu i kad te pogleda direktno u oči ili ti se nasmije, zaboraviš na sve boli". Jedva čekam taj trenutak.

Jeste li organizirali pomoć nakon što rodite? 

Dogovorila sam se s mužem da ćemo prvih mjesec dana biti sami. Želim da se nas troje upoznamo, stvorimo svoj jezik i ritam. Kako nam roditelji ne žive u Zagrebu dogovorili smo se da ćemo ih zvati da uskoče ako za to bude potrebe. Plan nam je nakon babinja i čim sve bude u redu otići na more.

Što ste sve pripremili za bebicu? I jeste li se dogovorili oko imena za Gospođicu kako joj tepate? 

Pripremljeno je manje više sve, ostali su detalji. Samo nek je zdrava i ništa nam posebno ne treba. Gospođici se već neko vrijeme obraćamo imenom, ali ga drugima ne otkrivamo dok je ne upoznamo. Ime je kratko i nama baš slatko.



Razgovarala: Josipa Scotti Čavlina 
Fotografije: Instagram