Kako dijete odvojiti od ekrana? Jednostavno - ali i vi morate van!

Mrzite činjenicu da

vaše dijete tjedno provede xyz sati pred zaslonima TV-a, tableta, kompjutora i

Mi ljudi smo čudna bića:

ako smo siromašni, želimo biti bogati; ako smo bogati, želimo biti poznati; ako

smo poznati, želimo da nitko ne zna za nas... Uglavnom, nikada nismo zadovoljni

onim što jesmo ili onim što. Mi roditelji smo još čudniji podskup: vjerujemo da

bi svatko od nas volio da je njegovo dijete aktivno, zdravo i otvoreno, a opet

Svatko se od nas s

nostalgijom sjeća svoga djetinjstva. I kako to inače biva, nostalgija malo

"dotjera" ta naša sjećanja. Pa ćete svom klincu lamentirati o tome

kako je "tata u tvojim godinama cijelo vrijeme jurio loptu/vozio se na

biciklu/igrao se skrivača/krao susjedu trešnje/radio sve od navedenog". A

zaboravljate da ste isto tako gutali Alane Fordove i Martije Misterije, jedva

čekali da počne "Opstanak" na crno-bijelom televizoru i bili u stanju

satima pokušavati preko kazetofona učitati "Speed King" u svoj ZX

Spectrum. Ali, u redu, takve se stvari zaboravljaju, barem kad djetetu treba

predbaciti da previše vremena provodi ispred telke i kompjutora, "a

Idemo sad iz početka:

dakle, želite da vaše dijete više vremena provodi vani, na otvorenom, u parku,

igrajući se s drugom djecom. Ali ste se istovremeno sami takvim aktivnostima

bavili "devetsto i neke"? Zaboravili ste prvo pravilo: dijete vas ne

sluša – dijete vas gleda. Znate kako, kad imaju dvije-tri godine, mogu do besvijesti

oponašati starije klince? Upravo tako uče i od vas. "Tata sjedi ispred

kompa", "Mama je opet na Fejsu", "Tata gleda svaku

utakmicu", "Mama ne propušta niti jednu seriju"... To je ono što

vaše dijete čuje dok mu govorite kako bi se trebalo više igrati vani s ostalom

A u parku se događaju

gadne stvari: zamislite, u parku klinac može pasti i ogrepsti koljeno!!!

Zamislite! Ili mu, nedajbože, netko može stati na prstiće dok se penje na

tobogan! Ili mu netko može uzeti igračku! Ok, pretjerujemo s uskličnicima, ali

neki roditelji uistinu tako strijepe nad svakim korakom svoga djeteta, kršeći

ruke u strahu da juniora drugo dijete, recimo, u igri ne ošine slučajno po guzi

tanašnom grančicom. Jer bi to bio kraj svijeta! Zamislite, mali bi se prijestolonasljednik

Vaše dijete MORA pasti i

ogrepsti koljeno, njemu MORAJU stati na prstiće, ono MORA udariti glavom o

tobogan kad se naglo digne. Jednostavno mora jer tako UČI. A što prije nauči,

tim bolje. Takva su iskustva kao vodene kozice: čim ih prije doživi, tim su

posljedice bezbolnije. Neki roditelji idu i u drugu krajnost pa bezbrižno

čitaju ili puše na klupi, a klinka ili klinac vise naglavačke s penjalice – i

Ako ste preko tjedna

stalno u parku, za vikend se potrudite promijeniti scenografiju i otiđite na

izlet. Klinci obožavaju izlete, vole otkrivati i proučavati, vole biti aktivni.

Jer mi smo građeni da budemo aktivni, da se krećemo, da trčimo, da lovimo... (Da

smo građeni da sjedimo u naslonjaču i buljimo u televizor, vjerojatno bismo

izgledali malo drugačije, možda poput Teletabisa.) Sjedenje nas zapravo

uništava; pogledajte samo klince dok su mali, ta je energija naša izvorna

energija. Mi naučimo sjediti, ležati i ne kretati se. Ali se isto tako toga

Ako želite da vaše dijete

više vremena provodi u igri na otvorenom, a manje ispred bilo kakvog zaslona,

poučite ga primjerom. Radite vi ono što želite da radi ona ili on. Ili,

dozvolite klincu da vas oduči od sjedenja. Povedite ga na klizanje, iako ni

sami ne znate klizati – učite zajedno. Plivajte s klincima, planinarite,

Shvatili ste do sada da nije dovoljno željeti da vaše dijete izađe i igra se vani. Morate mu pokazati kako se to radi. Isto kao što će mu kasnije biti teško reći da ne puši, a vi sami ste do jučer pušili dvije kutije dnevno. Ako želite klinca poslati van – izađite van. Primite ga za ruku. Pokažite mu. A onda ga lagano gurnite u leđa i – gledajte. Nemojte strepjeti. Naučit će. 

Tekst: K. Š.
Fotografija: Profimedia