Kratkometražni animirani dječji film 'Jež Bodljikavko' u produkciji Ustanove Zagreb film niže uspjeh na svjetskim festivalima - prikazan je na više od 40 festivala (uključujući prestižne u Hirošimi, Londonu i Varšavi) i nagrađen na četiri. Nedavno mu je Kadoma International Film Festival u Japanu dodijelio Nagradu guvernera Osake, koja se dodjeljuje poticajnim i izvrsnim filmovima koji doprinose reputaciji grada Osake.

Domaća je publika 'Jež Bodljikavko' imala prilike pogledati na KinoKino festivalu za djecu koji se održao 20. studenoga u kinu Tuškanac u Zagrebu, u sklopu programa 'Moj prvi odlazak u kino' Zagreb Film festivala.

'Jež Bodljikavko' je edukativna bajka socijalno osjetljive prirode. Radi se o marljivom ježu koji održava pučku kuhinju za potrebite - dabar ima peraju umjesto repa, stari majmun koristi štap za hodanje, medvjedica je samohrana majka, a vjeverica je siročić. Kada dođe zima, sebično čudovište im počinje krasti hranu, što im ugrozi egzistenciju...

Redatelj, scenarist i umjetnički direktor je Tihoni Brčić, inače stručnjak za filmsku grafiku i predavač na Akademiji dramske umjetnosti. Film se oslanja na tradiciju Zagrebačke škole animiranog filma kombinacijom crteža na papiru i pozadina od gline. Time se ujedno željelo djeci odrasloj u svijetu jeftine kompjuterske animacije skrenuti pozornost na bogatstvo tradicionalnih likovnih tehnika.

Na animaciji i likovnom rješenju radili su Dario Kukić i Ante Strinić, za kameru i montažu zadužen je bio Tomislav Gregl, za dizajn zvuka Lana Horvatić, a umjetnički supervizor je bio Simon Bogojević Narath. Film je dobio financijsku potporu grada Zagreba i Hrvatskog audio vizualnog centra, a producirala ga je Ustanova Zagreb film.

Neobično je da film nema glazbu niti dijaloga kao većina animiranih filmova, što će profesionalci znati da je vrlo izazovno jer treba nekako izbjeći tišinu. Zato smo porazgovarali s Lanom Horvatić, koja je dizajnirala zvuk, i jedanaestogodišnjim Tianom Brčićem, sinom redatelja, s kojim je davala mrmljajuće glasove životinjama. Inače i redatelj je davao glasove, što mu očigledno nije bio problem. 'Sa sinom se ionako majmuniram doma, pa mi nije bio problem glumiti majmuna u filmu', ispričao nam je Tihoni.

tian i lana
Odakle inspiracija za dizajn zvuka?

Lana: Kako je sama radnja filma smještena u šumi kroz različita godišnja doba, jako puno vremena sam provela upravo u šumi sa svojim psom, osluškujući zvukove u šumi, ptice, lišće, generalno atmosferu. Postoji jako puno melodije u tim zvukovima, tako da me to inspiriralo da svaki šum bude kao nota ili fraza u skladbi. Od svih zvukova, pjevušenje u jednoj sceni je baš prava melodija. S obzirom da nisam skladateljica, ovo je nastalo nekako spontano, a opet efektno.

Je li bilo teško davati glasove životinjama u filmu?

Tian: Nije mi baš išlo smijanje na silu pa me tata škakljao da me nasmije. Teško je bilo i ponavljati glasove više puta jer mi se sušilo grlo. Tada sam bio prehlađen, pa su zvukovi bili čudni, nekako šmrkavi i slinavi, zapravo dobri za lisca.

Kako je bilo surađivati s jedanaestogodišnjakom na snimanju glasova?

Lana: Djeca imaju stvarno veliku maštu i zapravo mi je bilo zanimljivo slušati s kojom lakoćom su ti životinjski glasovi bili stvarani. Mislim da se uvijek može naučiti nešto iz dječje igre, a i bilo nam je zabavno!

U filmu majmun ispusti i par smiješnih prdaca, kako su oni napravljeni?

Tian: To sam ih ja napravio - puhao sam u dlanove. Moji prijatelji su nekad prdjeli pod satom u drugom razredu. Nisam znao da se zezaju, dok mi poslije sata nisu pokazali kako to izvode rukama i ustima.

S koji prizorom iz filma ste najzadovoljniji u pogledu zvuka?

Lana: Trenutak kad Bodljikavko tone u san, mijenja se godišnje doba i kad ga lisac preplaši, draga mi je scena u filmu što se tiče zvuka, jer ima tu jednu gradaciju u intenzitetu zvuka koji prati situaciju u stvaranju napetosti.

Koji prizor iz filma ti je najdraži?

Tian: Kada čudovište iskoči iza voća! Njegov je hrapavi zvuk bilo teško izvesti jer me je malo grebalo grlo kad smo snimali.

Što vam je bio najveći izazov na filmu?

Lana: Vratiti se u igru. Igru kreveljenja i proizvodnje neartikuliranih zvukova. Nekako to sve ishlapi odrastanjem, no ne izgubi se. I kad to shvatiš, osjećaš se ponosno. Ta dječja kreativa samo mijenja oblik u odrasloj dobi.

Tekst: Iva Brčić i Zvjezdana Bubnjar

Foto: Zagreb film