Intervju s Marijom Vlahović: Škola ne bi smjela biti dosadna!

Na našem smo portalu ugostili mladu Mariju Vlahović koja je mnogima poznatija pod pseudonimom Marija Nicole. Magistra je primarnog obrazovanja uz završeni tečaj za poučavanje engleskog jezika. Dolazi s otoka Paga gdje već nešto više od dvije godine radi kao učiteljica u lokalnoj školi, a godinu dana radila je u vrtiću kao učiteljica engleskog jezika. Uz posao koji radi s velikom ljubavlju, voli pisati pjesme za velike i male 'Šarabara', sudjelovati u različitim dječjim manifestacijama te odnedavno vodi svoj obrazovni Youtube kanal „Školska misao“. U slobodno vrijeme voli čitati, voli duge šetnje uz more i druženje sa svojim najbližima.

Već više od tri godine vodim svoju Facebook stranicu „Marija Nicole“ na kojoj sam okupila velik broj dragih žena, majki, djevojaka pa čak i muškaraca različitih životnih dobi. To nije primarno obrazovna stranica, već stranica sa svakodnevnim životnim temama u kojima se svi možemo pronaći. S vremenom mi se javila velika želja da sa svojim pratiteljima komuniciram i pomoću video isječaka, no nisam bila sigurna koja bi bila tema mojeg kanala. Znala sam da želim napraviti nekakvu promjenu u zajednici, želim pomoći nekome, želim imati neku svrhu. Nisam htjela snimati tek toliko da snimam i zato sam jako dugo čekala s otvaranjem youtube kanala. Dugo sam promišljala koje su moje jake strane i na koji način bih mogla pomoći svojoj publici. Tada sam shvatila da sam diplomirala s najvišim pohvalama, nagrađena sam Rektorovom i Dekanovom nagradom, profesija mi se odnosi na učenje i poučavanje. Zašto ne bih pomogla drugima koji možda ne znaju na koji način efikasno učiti i zapamtiti veliku količinu gradiva koja se stavlja pred njih? Htjela sam prikazati školu u nekom drugom svjetlu, olakšati drugima cijeli taj proces te im prenijeti neke metode koje su meni pomogle. Nisam naišla na išta slično tome na našim prostorima, a da je istovremeno tako lako dostupno. Znanje je neprocjenjivo i treba ga dijeliti s drugima. Uskoro su mi se počele javljati brojne djevojke, ali i dečki koji se muče s učenjem i traže od mene savjet. Tada sam znala da sam na pravom putu.

Koja znanja i vještine ste već počeli prenositi putem videa, a koja su u planu? Kome su prvenstveno namijenjeni?

Kanal postoji tek nešto više od mjesec dana, a već je privukao pažnju publike što mi je neizmjerno drago. Trenutno sam fokusirana na tematiku organizacije vremena, metoda učenja te savjeta za lakše snalaženje u čitavom odgojno-obrazovnom procesu. U planu je još mnogo različitih tema. Neke od njih su organizacija prostora za učenje, teškoće u učenju, sprječavanje straha od ispita ili javnog izlaganja seminara i slično. Imam bilježnicu u koju pišem sve ideje koje mi padnu na pamet i sva pitanja koja mi stignu na mail ili u inbox. Videi su prvenstveno namijenjeni učenicima, studentima, roditeljima i mojim kolegama, zapravo svima zainteresiranima. U konačnici, svi smo mi na neki način obuhvaćeni odgojno-obrazovnim procesom.

U svom razredu uvijek možete vidjeti reakcije djece i je li im sve jasno od onog što pričate, ovako pred kamerom to sigurno izgleda puno drugačije, kakav je to osjećaj?

Mislim da moji učenici još ne znaju točno čime im se učiteljica bavi u slobodno vrijeme, no, s obzirom na to da živimo u razdoblju digitalne tehnologije, ne sumnjam da će uskoro čuti i vidjeti. Nadam se da će i njima koristiti jednom kada krenu u više razrede, srednju školu ili na fakultet. Iz dana u dan se trudim da im ono što pričam bude zanimljivo i jasno. Vjerujem da ima još puno posla u tom smjeru, ali važno je truditi se. Ne želim da škola bude monotono mjesto pukih usvajanja činjenica, već mjesto iskustvenog učenja u opuštenoj atmosferi. U razredu sam ipak „svoj na svome“ pa je u tome smislu lakše, ali pred kamerom je jednako zanimljivo i izazovno.

Kakve su reakcije ljudi koji su dosad naišli na vaš kanal? Što vam komentiraju i predlažu li vam teme?

Reakcije ljudi su i više nego pozitivne. Osobito je ponosna moja obitelj i prijatelji. Ja sam po prirodi vrlo samozatajna i pomalo tiha osoba pa je ovakav potez sve ostavio u šoku, ali pozitivnom. Neopisivo mi je važna pozitivna reakcija mojih pratitelja i moje publike koja mi iz dana u dan postavlja nova pitanja, teme, izazove. Na taj način rastemo zajedno, a to je ono čemu težim. Živim u malom mjestu pa moja šira okolina još nije sigurna što ja to točno radim, ali vjerujem da će s vremenom upoznati prednosti ovakvog načina komunikacije i izmjene informacija.

Do koje mjere školarci po vašem mišljenju vole učiti i znaju li uopće na koji način učiti?

Učenici vole učiti onoliko koliko ih se motivira. Motivacija je onaj ključni element za bilo koju aktivnost, pa tako i učenje. Ako kažem svojim učenicima da za domaću zadaću napišu priču ili pjesmu, neće to ushićeno prihvatiti. No, ako ih motiviram na način da njihove najbolje radove objavim na stranici škole ili zakačim na školski pano, tada postižem onu unutarnju motivaciju koja ih tjera da se dokažu i pokažu ono najbolje od sebe. Postoje brojne metode poticanja unutarnje motivacije koje bi trebalo primjenjivati. Ona vanjska motivacija (školska ocjena) nije zanemariva, ali je kratkotrajna i pomalo zamorna učenicima. Nisam sigurna da znaju na koji način učiti, mislim kako većina smatra da je dovoljno pročitati tekst i zatvoriti bilježnicu. Zato sam i pokrenula kanal na kojem ću im dati dovoljno metoda učenja kako bi svaki učenik mogao pronaći onu koja baš njemu odgovara.

Koliko imate svojih učenika u školi i što vam je najbolji dio u vašem poslu?

Mi smo mali razred, najmanji u školi. Ima nas 13 i uživamo u radu. Mogu se posvetiti svakom učeniku pojedinačno, a opet ih mogu naučiti određenoj samostalnosti u radu. Najbolji dio je vidjeti da ste nekome od njih zaista oslonac. Izgradili smo povjerenje u ove dvije godine i sada znaju da mi mogu s punim povjerenjem reći sve što ih muči, mogu se osloniti na mene kada su tužni, a moj je zadatak da od njih napravim mlade ljude koji su svojim vrijednostima i znanjem spremni mijenjati svijet. Škola nije samo obrazovna, već i odgojna ustanova.

Koja je uloga roditelja u toj priči?Škola i roditelji predstavljaju dvije trećine odgojno-obrazovnog procesa. Uz učenike, oni su ključni sudionici ove trijade. Bez partnerskog odnosa roditelja i učitelja, neće biti niti pravog napretka učenika. Dijete odrasta uz roditelje i u prvi razred dolazi s određenim iskustvima iz roditeljskog doma i okoline. To je nešto čega bi učitelji trebali biti svjesni i na postojeće znanje nadograđivati novo. Isto tako, roditelji moraju ući u proces obrazovanja otvorenog srca i uma te dozvoliti stručnim osobama, učiteljima i stručnim suradnicima, da prenesu svoje znanje i vrijednosti na njihovo dijete. Ova dva čimbenika u partnerstvu i suradnji mogu biti neopisiva pomoć učeniku.

Imate li neke planove koji su povezani s edukacijom ljudi putem youtube videa koje biste željeli postići?

Imam velike planove! Sve je ovo tek u začetku, ali voljela bih imati publiku kojoj bih mogla prenositi sve znanje koje dobijem. Učenje nije proces koji ima početak i kraj. Učimo od trenutka kada smo rođeni pa sve do kraja života. Vidjet ćemo u kojem će me smjeru odvesti sve ovo, ali vjerujem da su samo lijepe stvari ispred mene. Želim pomoći što većem broju učenika, studenata, ali i roditeljima koji su jednako važni u čitavom procesu.

Kako bi ukratko po vama izgledalo idealno školovanje u našoj zemlji?

Uh, puno bi se dalo raspravljati o ovoj temi. Mislim da je svaka promjena dobrodošla ako je u korist naših učenika, ali i učitelja. Ja uvijek razmišljam pozitivno pa ću reći da svi mi pojedinačno u svojoj zajednici možemo napraviti vrijednu promjenu. Ako imam svoj razred, potrudit ću se da učenici uživaju, da su veseli, opušteni i da u takvoj atmosferi usvajaju znanje. Potrudit ću se organizirati izvannastavne aktivnosti, iskustveno učenje, akcije i slične manifestacije u koje se mogu uključiti. Prije nego što nam država odredi na koji način ćemo poučavati, mogli bismo svi zajedno raditi ono što je već u našoj moći.

Razgovarala: Ivančica Tarade

Foto: privatni album, youtube Školska misao