Jasna Sršen umirovljena je odgojiteljica, majka tri kćeri i baka osmero unučadi. Rođena je 1948. god. u Slavoniji u Drenovcima, kod Županje, a od 1979. živi u Velikoj Gorici. Svoje dugogodišnje iskustvo s djecom pretočila je u zanimljivu knjigu Od priče do igre koju je sama i napisala i ilustrirala. Ovim vas putem pozivamo na promociju knjige koja će se održati u ponedjeljak

10. travnja 2017. u 12 satiu Dječjem vrtiću Grigora Viteza (Ratarska 5, Zagreb). Knjigu će osim autorice predstaviti i recenzentice Ruža Babić, prof. ped., Željka Horvat Vukelja, književnica.

Knjigu možete naručiti na mob: 095/5373542, pouzećem (cijena je 80 kn).

Cijeli život posvetili ste djeci, koliko vas je to oblikovalo kao osobu? 

Jako mnogo. Svaka profesija oblikuje čovjekovu osobnost, a naročito ova i njoj slične. Ovaj posao živite, a ne samo da ga radite. Nosite ga stalno sa sobom, iako ne bi trebalo.

Zatvorite vrata vrtića i kažete: posao ne nosim sa sobom. Tijekom dana, npr. kada ste s obitelji i ne mislite više na svoj posao, iskoči iz glave nenadano misao, razrješenje neke sitacije ili neka slatka mala umiljata ''facica'' nasred dnevnog boravka!

Kako stižete pronaći vremena za svu unučad i kako provodite vrijeme s njima?

Dobro organizirana osoba može imati vremena za puno toga, a osobito za svoje rođene. A, iskreno, volim se igrati s malom djecom, proučavati njihove osobnosti. Uživati u ljepoti te čiste djetinje duše. Moja su me unučad, dok su bili mali, znali predstaviti svojim prijateljem kod upoznavanja s rečenicom: "Ovo je moja baka za igru."

Jeste li cijeli život radili u istom vrtiću? Koliko je djece prošlo kroz vrtić za vašeg radnog vijeka?

Radila sam kratko u zagrebačkim vrtićima ''Matija Gubec" na Knežiji i u vrtiću ''Prečko'', a 23 godine u vrtiću ''Grigora Viteza'' u Rudešu.

Kroz ove 23 godine moja statistika kaže da je prošlo oko 2.500 djece. Svake godine odlazi ih u školu oko stotinu, a nove djece bude upisano isto toliko. Kako koje godine. Kapacitet vrtića je preko 800 djece s oko 70 odgojitelja, to je 35 odgojnih skupina, vrtićkih i jasličkih.

Što je po vama najvažnije da se očuva kod djece?

Osobnost i zdravlje. To ide zajedno.

Mnogi djecu smatraju svojevrsnim učiteljima, slažete li se s tim i koliko ste i što vi od njih naučili?

I ja sam jedna od onih koji uče od djece. Učiti treba od svakoga. To je perpetuum mobile. Primaš da bi davao. Daješ zato što si primio.

Kada čovjek odraste, zaboravi se radovati nečemu svim srcem, plakati iz dna duše, veseliti se životu onako kako se samo djeca znaju veseliti. Biti u nekom dijelu sebe uvijek dijete. Sve to što odrastanjem izgubite, djeca vam mogu vratiti nazad. Zato, to izgubljeno blago treba uzeti od njih. Ne naplaćuju ništa!

intervju-s-jasnom-srsen-vasa-su-djeca-jedino-istinsko-blago-u-vasem-zivotu

Je li ovo prva knjiga koju ste napisali? O čemu u njoj pišete i kome je sve namijenjena? Koji uzrast djece je zastupljen? 

To je prva knjiga. Nadam se da će ih još izaći s tom tematikom. Namijenjena je odgojiteljima (kao priručnik), roditeljima kao kolačići u odgoju, slatki, kratki i efikasni za ciljane probleme u odgoju djece predškolskog uzrasta.

Roditelj nazire problem koji se pojavio, pronađe u knjizi sadržaj koji odgovara problemu, pročita ga djetetu i ne komentira. Roditelj je vlada u sjeni. Dijete ni ne osjeti da je usmjereno u nekom odgojnom pravcu. U predgovoru stoje uputa za roditelje kako se s djecom igrati, zabaviti i njih i sebe ili još i nekoga s kim se obitelj druži, a istovremeno odgajati. Knjiga je namijenjena i manjoj djeci koja već znaju čitati, a i njihovi učitelji će u njoj pronaći nešto za rad s djecom, naročito oni u produženom boravku.

intervju-s-jasnom-srsen-vasa-su-djeca-jedino-istinsko-blago-u-vasem-zivotu

Sami ste crtali ilustracije za knjigu?

Knjigu sam uredila, ilustrirala i lektorirala sama. Crteži nose emociju teksta iz kojega su proizašli. U ilustracijama sam se vodila mišlju kako bi to djeca nacrtala. I naslovnica je zbog toga nježna. Mi odrasli mislimo da djeca vole vrišteće boje. Tu baš nema emocija. Oni sami nisu još u stanju miješati boje, pa slikaju sirovim jakim bojama. Kada ih naučite kako se dobivaju razne boje u slikanju, tada otkrijete što zapravo vole – nježnost u većini slučajeva.

intervju-s-jasnom-srsen-vasa-su-djeca-jedino-istinsko-blago-u-vasem-zivotu

Koliko je teško biti roditelj u današnje vrijeme po vašem mišljenju?

Poprilično! Roditelji puno rade. A kakav god posao bio, oni ga nose sa sobom kući. Dođu kući, a mislima su napola na poslu, a napola u obitelji. Posao treba cijeloga čovjeka na poslu, a obitelj cijeloga čovjeka u obitelji. Tu nema kompromisa. Problem je što roditelji nisu sigurni hoće li sutra uopće imati posao koji će ponijeti kući. Preokupirani su tim problemima. Djeci je potreban opušten roditelj. Tek tada mogu istinski biti zajedno. Mnogi od njih ne poznaju svoju djecu! Pubertet im pokaže kakva su im djeca.

intervju-s-jasnom-srsen-vasa-su-djeca-jedino-istinsko-blago-u-vasem-zivotu
Jasna Sršen s unukom i kućnim ljubimcem

Jesu li vaša djeca slušala vaše savjete kad su dobila svoju djecu?

Djeca su odnijela u život ono što su dobila u svom roditeljskom domu. Na njima je da odgajaju svoju djecu. Uvijek su znali da sam za njih tu ako zatreba. To su znali i koristiti. Kao i ja od svojih roditelja.  Bake i djedovi se ne isključuju iz života unučadi. Ponajprije zbog emocionalnog razvoja djeteta. Susjedi su mi znali doći na razgovor u nekim situacijama. U vrtiću sam, na svakom prvom sastanku roditelja nove odgojne skupine, znala reći da su odgojitelji isto što i liječnici. Sve trebaju znati, a ništa nikome o djetetu ne smiju reći. Zato su oni iznosili svoje probleme i pitali kako bi ih mogli riješiti. Bila je jedna majka koja je trebala komunikaciju mobitelom tijekom dana. Svima je na taj način lakše, roditelju, odgojitelju, a osobito djetetu. Bolesti se ne smiju skrivati od liječnika. Ni problemi u odgoju ne smiju se skrivati od onih koji odgajaju djecu.

Imate li neku važnu poruku koju biste prenijeli roditeljima?

Ima ih dosta. Vrijeme u kome živimo je zahtjevno. Ali, jedna je generalna: Vaša djeca su jedino istinsko blago u vašem životu. Kakvo god dijete izgledalo kada odraste, od vaših je gena poteklo i iz vaše odgojiteljske radionice izašlo. Zato uronite u svijet svoga djeteta i živite u njemu sve dok ne odraste. Djelujte dvojako. Kao roditelj i kao odgojitelj. Kada u nekom trenutku odgajate, držite se provjerene principijelnosti i dosljednosti. Nakon toga budite roditelj i dajte djetetu puno ljubavi. Uživajte u takvom svom životu. Nigdje to ne možete iskusiti, a ni kupiti. Dijete jedino tako može odrasti u cjelovitu osobu. Vjerujte, prebrzo će period odrastanja proći, a poslije ćete biti samo povremeni gosti u njegovom životu. Za svoju djecu se vrijedi i pomučiti. Oni će vam dati unuke. To je nastavak vašeg mladog života pod stare dane.

Razgovarala: Ivančica Tarade

Foto: privatni album; Jakov Babić