U Hrvatskoj se nasilje nad ženama, prema statističkim podacima, najčešće događa u obitelji, a u prosjeku se mjesečno dogodi jedno do dva ubojstva među bliskim partnerima. Saborski su zastupnici i zastupnice još 2004. godine proglasili 22. rujna Nacionalnim danom borbe protiv nasilja nad ženama, a tim povodom prenosimo s portala H-ALTER što su na temu nasilja nad ženama i općenito na temu rodno uvjetovanog nasilja rekle vodeće aktivistkinje i predstavnice udruga za ženska ljudska prava: Nataša Bijelić (CESI), Silvija Žufić Dujmović (CGI Poreč), Marinella Matejčić (PaRiter) i Dorija Jukić, Petra Kontić (B.a.B.e), Tina Kovačić (SOS Rijeka) i Iskra Đaković (Ženska pomoć sada).

'Kad govorimo o mladima, pojedina istraživanja navode da je u Republici Hrvatskoj od 60-90% mladih doživjelo (ali i počinilo) nasilje u vezi. Također, visoka je i učestalost nasilja protiv LGBTIQ osoba. Oko 70% osoba, uključujući i mlade osobe,  doživjelo je neki oblik nasilja zbog svoje seksualne orijentacije, rodnog identiteta ili rodnog izražavanja. Podaci CESI istraživanja ukazuju na učestalost nasilja u adolescentskim vezama i na neprepoznavanje različitih oblika nasilja. Primjerice, mladi najčešće nisu u stanju prepoznati neke oblike kontrole u vezi, koji mogu biti motivirani ljubomorom, iz razloga što se često miješaju sa iskazima ljubavi i privrženosti', Nataša Bijelić (CESI). 'Kad govorimo o nasilju protiv žena, ono ostavlja duboke tragove na osobi koja ga je preživjela i znatno utječe na kvalitetu njenog života i života njene okoline te je potreban kvalitetan, sustavan i stručan rad kako bi se osoba oporavila. Kako bi do toga došlo, rad na oporavku od nasilja mora prepoznavati da se u pozadini traume nalazi rodno uvjetovano nasilje, odnosno obrasci ponašanja koji su nam usađeni odgojem i društveno su uvjetovani. Radi toga je lako ponovo se naći u nasilnom odnosu jer nemamo razvijene vještine kako prepoznati nasilne obrasce na vrijeme', Silvia Žufić Dujmović, Centar za građanske inicijative Poreč. 'Naime, kako je rečeno, živimo uronjene u kulturu nasilja. Što to zapravo znači? Dakle, mi nasilje doživljavamo, ali ga nužno uvijek ne prepoznajemo kao takvo jer su to obrasci u kojima smo odrasli, koje živimo i na koje smo navikli. Tome svjedoče mnoge inicijative koje su se pojavile u posljednje vrijeme koje to nasilje i adresiraju: od #PrekinimoŠutnju i #SpasiMe, preko internacionalnog #metoo pokreta i nešto domaćijih inačica kao što su #ženeujavnomprostoru i #NisiSama/#NisamTražila. Putem dijeljenja iskustva i osobnih priča na javnim platformama pokušava se osvijestiti koliko smo zaista internalizirali nasilne obrasce u vlastitim odnosima i koliko ih prepoznajemo kao nasilne', Marinella Matejčić i Doria Jukić, PaRiter. 'S posljednjim izmjenama Kaznenog zakona, u fokus medija i šire javnosti došao je pojam „osvetničke pornografije“. Tzv. osvetnička pornografija društveni je fenomen koji podrazumijeva objavljivanje privatnih fotografija ili video snimaka intimnog sadržaja, najčešće bivše partnerice (ili partnera). U najvećem broju slučajeva radi se o sadržaju koji je nastao dobrovoljno, u periodu kad je veza funkcionirala, a na temelju povjerenja i s namjerom da predmetni sadržaj neće biti zloupotrebljen u budućnosti. Udruga B.a.B.e. inicirala je uvrštavanje „osvetničke pornografije“ u Kazneni zakon kao posebnog kaznenog djela kojim se predviđa sankcioniranje počinitelja i zaštita žrtava nedozvoljene uporabe podataka seksualnog sadržaja, naglašavajući pritom negativan i štetan utjecaj koji ta radnja ima na žrtve', Petra Kontić, B.a.B.e. 'Kada govorimo o rodno uvjetovanom nasilju, gotovo je nemoguće da ne postanemo emotivni. To ne iznenađuje jer ipak, riječ je o problemu koji nas ne može i koji nas ne bi trebao ostaviti ravnodušnima. Paleta emocija koje proživljavaju osobe koje su doživjele ili doživljavaju nasilje, kao i njihovi bližnji, velika je, različita i svaka je od tih emocija razumljiva. Kao društvo, kad čujemo o nekom slučaju rodno uvjetovanog nasilja tužni smo, zabrinuti, zbunjeni, bijesni. Ipak, ovom prilikom ne bih pisala o emocijama, već o financijama. Poslovno, ali i privatno, uvjerenja sam da se gotovo svaki problem na neki način može povezati, i na kraju se svodi, na pitanje financija. Svakako, u financijski stabilnijim državama također se događa nasilje, ali je način na koji se njemu pristupa bitno drugačiji nego što je to slučaj u našoj državi', Tina Kovačić, Centar za nenasilje i ljudska prava SOS Rijeka. ‘Mjesečno primimo oko 200 poziva zlostavljanih žena koje traže psihološku, pravnu, socijalnu i savjetodavnu pomoć i smještaj na tajnoj adresi. Tijekom pandemije COVID-19 uočen je porast psihičkog i ekonomskog nasilja prema ženama jer se nalaze u izolaciji uz manju mogućnost traženja pomoći. Tijekom dugogodišnjeg prisustva na društvenoj sceni, uz ostale nevladine udruge i suradnju s nadležnim institucijama smatramo da je iznimno važno i nadalje razvijati svijest o neprihvatljivosti svih oblika svakodnevnog nasilja u koje su uključene žene i djeca’, Iskra ĐakovićŽenska pomoć sada.

Izvor: H-ALTER

Foto: Shutterstock