'Moja prva trudnoća. Sve dok nije došao taj dan da su me ostavili u predrađaonici, doista nisam svoju glavu opterećivala nikakvim strahovima vezanima uz porod. No onaj trenutak kad je prošlo klistiranje i brijanje, kada sam dobila bolničku spavaćicu i kad mi je probušen vodenjak, počela sam osjećati nevjerojatnu paniku od onoga što me čeka.

Kako su se trudovi pojačavali, moj je strah bio sve jači. Nisam uopće mogla pretpostaviti dokle može ići bol, koja je bila sve jača. Tada se pokraj mene pojavila jedna babica, prepoznavši u kojoj sam noćnoj mori. Moji su trudovi trajali 6 sati, tada se činilo najdužih u mome životu, a ta me je žena držala za ruku, smirivala me, disala sa mnom.

Danas, kada se sjećam svoga prvoga poroda, sjetim se nje, kao dobrog anđela koji je sa mnom prolazio kroz bol koju dotad nisam bila osjetila', ovako Suzana opisuje svoj prvi porod, a time nam daje sliku o tome tko su žene čiji je životni poziv da budu primalje. Dobri anđeli koji 'primaju' našu novorođenu djecu u ovaj svijet, zar ne?

Tekst: Sanja Matasić

Foto: Shutterstock