
Andrijana Grgičević je pronašla put do prave čokolade, sad je na vama red
U pozadini ukusnog proizvoda stoje ukusni sastojci od kojeg se proizvod napravljen. A u pozadini svake ukusne slikovnice stoje autor(ica) i ilustrator(ica). Ovim vas putem upoznajemo s perspektivnom i talentiranom autoricom jedne jako fine slikovnice "Potraga za pravom čokoladom".
Andrijana Grgičević (42) profesorica je kroatistike, Breljanka, živi u Splitu s mužem i dvoje djece. Kako nam sama opisuje, odnedavno je otkrila da je književnica za djecu pa je tako i članica Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade. Kao kod svakog pravog intervjua, započeli smo razgovor o hrani :)
Koji
vam
je
omiljeni
desert?
Apsolutno štrudel od jabuka. Ni slučajno ne smije imati orahe ni kožicu jabuka. Bože sačuvaj. Mora se jesti rukom i kliziti niz dlan.
A vašoj djeci?
Naravno, čokolada! :)
Tko
je
zaslužan
da
možemo
uživati
u
slikovnici
“Potraga
za
pravom
čokoladom”
Solinska tvornica čokolade Nadalina ima zanimljivog vlasnika, gospodina Marinka Biškića, vječnog dječaka, usput i punkera, koji pravi svoje čokolade, i to od zrna kakaa (što je teži način). I znate, te divne čoklice zasluženo osvajaju nagrade na natjecanjima najboljih čokolada na svijetu! Usput, on često ugošćuje djecu s posebnim potrebama u svojoj tvornici, iako se time ne hvali, već ih jednostavno smatra svojim prijateljima. Vidite, lik iz bajke, zar ne? Sva je ta dobrota i bajkovitost bila previše zarazna da bi se o njoj šutjelo. Da to nisam bila ja, vjerojatno bi netko drugi napravio priču ili strip o Nadalini.
Je
li
to
vaš
prvo
tiskano
djelo?
2016.
mi
je
dramski
tekst
za
djecu
“Stonoga
Goga”
osvojio
treće
mjesto
na
festivalu
Mali
Marulić,
te
je
objavljen
u
online
zborniku
Gradskog
kazališta
lutaka
Split.
Još
jedan
dramski
tekst,
“Tečaj
filozofije
za
Blesivjetra
i
Naopakoka”,
osvojio
je
prvu
nagradu
Tena
u
Vinkovcima
2018.,
i
objavio
ga
je
HDKDM,
koji
je
i
utemeljio
natječaj
Tena
i
Tenica.
Kako
su
vaša
djeca
reagirala
kad
ste
im
prvi
put
pokazali
da
je
vaša
priča
u
slikovnici?
Moja su djeca skakala od iznenađenja kad su je prvi put vidjela, jer se smatraju koautorima cijele priče, a isto tako ispravno su zaključila da nakon slikovnice o čokoladi slijedi prava čokolada, hehe. Oni su u svemu moja prva publika i najveća inspiracija.
Možete
li
nam
nešto
reći
o
ilustratorici
i
kako
je
došlo
do
suradnje?
Kad je gospodin Biškić odlučio sponzorirati objavu slikovnice, održali smo mali natječaj za ilustratora. Fokusirali smo se na mlade i nerazvikane, i samo da znate kako su to vrijedni i kreativni mladci. Odluka je pala na riječku studenticu Maju Biondić, zbog njezine vedrine prikaza. Maja je nekako pogađala što nam je u glavama, samo smo malo dotjerivali sitnice. Mislim da je to zato jer je u potpunosti zavoljela priču i shvatila svu njezinu simboliku. Osim toga, željeli smo slikovnicu imati gotovu do opatijskog Festivala čokolade, gdje je prvi put predstavljena.
Gdje
se
sve
može
nabaviti
slikovnica?
Trenutno se prodaje u Muzeju čokolade u Zagrebu i u trgovini Nadalina u Splitu, a dogovaramo prodaju s knjižarama. Neke smo suradnje već postigli, te će uskoro i dobre knjižare zamirisati po čokoladi.
Koliko
priča
kod
kuće
još
čeka
da
ih
izdate,
jesu
li
neke
već
u
pripremi?
Jel’ se broje samo one na papiru ili i one u glavi? :) Ima ih desetak, neke su već pronašle svoje nakladnike, te su na dobrom putu da se osamostale i odsele iz moje ladice. Vrijeme im je, odrasle su. A i trebaju nekome. Svaka priča ima svog čitatelja.
Otkad
pišete
i
postoje
li
još
neke
vaše
supermoći
koje
vam
pomažu
i
životu?
Pišem otkad znam pisati, a smišljam otkad znam misliti. Priče su dio mog mozga, vjerojatno su okupirale onaj dio gdje je trebala biti matematika. Supermoći nemam, ali imam vjeru. Uvijek se prije pisanja pomolim da, ako je Božja volja, ta priča bude dobra i da uspije, a ako nije, da to prihvatim bez žaljenja i nastavim dalje. Priče su same po sebi supermoćne, jer na jednostavan i slikovit način uče da se dobrota isplati, i da od nje nikada ne treba odustati.
Gdje
sve
pronalazite
inspiraciju
za
svoje
priče?
Inspiracije obično pronađu mene. Zaskoče me tako, i ne daju mi misliti ni na što drugo. Na primjer, prijateljica priča o svojoj baki i jedan spomenuti detalj lansira me u čudesnost, u toplinu, gdje prvo začujem određeni ritam, pa shvatim da je to zapravo dječja pjesma koja želi biti napisana. I nema mi druge, moram je napisati.
U
odnosu
na
slikovnice
kakve
su
vama
čitali
dok
ste
bili
mali,
imate
li
osjećaj
da
se
dosta
toga
promijenilo
i
na
koji
način?
Slikovnice su sve ljepše i sve bolje, i neka su! Ne kažem da su prije bile loše, ali danas su to mala umjetnička djela, koja se čitaju bezbroj puta. Pa i samo gledaju. U Hrvatskoj imamo divnih pisaca za djecu, kreativnih, plodnih, zaigranih. Nema straha za dječju književnost. No, moglo bi se s vrha i malo više novčano stimulirati dječje pisce.
Je
li
po
vašem
mišljenju
dovoljno
samo
pročitati
djeci
slikovnicu
ili
bi
bilo
dobro
s
njima
i
razgovarati
o
njoj.
Kako
vi
to
radite?
Priča za djecu čita se i gleda na papiru, pretresa se u razgovoru, a završava u zagrljaju. Tako, kad čitamo djeci, ne ograničavamo slikovnicu njezinim koricama. Tu tek počinje. Obavezno se treba popričati, propitkivati, naučiti od djece, zaglumiti koji lik, i naravno, zagrliti se. Tek tad je kraj. Onda sutra opet iznova.
Za
koji
je
uzrast
ova
slikovnica,
ako
uopće
postoji
ograničenje
i
kako
to
da
je
dvojezična?
Ovo mi je najteže pitanje, jer nikad ne znam za koji uzrast je bilo koja moja priča, pa tako ni ova. Iz razloga što, kad pišem, nikad nemam pred očima neku ciljanu publiku, već samo želju da što vjernije prenesem onu ideju što mi je zatitrala u glavi, koja žudi van širiti svoju toplinu. Svaki put kad čitamo slikovnicu trebamo prilagoditi čitanje publici, čučnuti ako treba, dopustiti prstićima da prate crtež. Mislim da se dobra slikovnica odlikuje time što je mogu slušati i gledati sasvim mala djeca, čitati oni malo stariji, vraćati im se odrasli, a s užitkom ih listati i bake i djedovi. Engleski prijevod bio je sam po sebi razumljiv, s obzirom na to da Nadalinine čokolade osvajaju nagrade u inozemstvu, a ovim se prijevodom otvaraju vrata većem broju čitatelja.
Tko
vam
je
najveća
podrška
dok
stvarate
i
imate
li
neke
posebne
rituale
dok
pišete?
Najveća mi je podrška suprug, koji me bodri i organizira kad treba, jer ja odlutam u sanjarenje. Bez njega ne bih napisala ni slova.
Ne znam kako drugi pisci pišu, ali meni je zapravo najveća suša ideja onda kad sjednem pisati. No zato kad kuham za cijeli tjedan i ne znam gdje mi je glava, eto ti njih. Dolaze, rađaju se, slažu se, vesele me. Uvijek se iznenadim što će se dogoditi na kraju. Eto moj ritual je da trebam imati mnogo posla :).
Najveća ostvarena i najveća neostvarena želja, možete li je otkriti?
Najveća ostvarena želja sigurno je činjenica da moje priče nalaze put do djece, i da nekog uveseljavaju ili tješe. Jedna moja prijateljica, odgajateljica u vrtiću, kad sam joj poslala dječju pjesmu, čitavu je svoju malu grupu sjela na pod, pročitala im je, i do odlaska kući znali su je napamet. Eto, ostvarena želja! A neostvarena bi bila želja da neku svoju slikovnicu uspijem sama ilustrirati. Učim se, polako, pa ćemo vidjeti.
A ako ste se pitali o čemu ova čokoladasta priča uopće govori, evo sažetka:
Kraljica Luna ima čuveni muzej svemirkiša i podučava svoje zvijezde o različitim svemirskim slasticama. No nigdje ne može pronaći pravu pravcatu čokoladu.
Stoga šalje zvjezdana koji će sići sa zvijezda, preobražen u dječaka Inka koji ne govori baš najbolje i potražiti ju na Zemlji. Vjerujući da stari gospon Fon možda zna gdje je ima, prenijet će mu svoju čežnju, a zauzvrat dobiti dom i istinsko prijateljstvo. Zaplet nas zatiče činjenicom da se prava čokolada više nigdje zapravo ne proizvodi, a što će ove dvije dobre duše tada učiniti, doznajte sami.
Možda će se i vaša djeca složiti s citatom da je “Želja za slatkim jedina zajednička stvar čitavom svemiru."
Razgovarala:
Ivančica
Tarade
Foto:
osobni
arhiv
Tagovi: Andrijana Grgičević, čitanje priča, Maja Biondić, Marinko Biškić, Nadalina, prava čokolada, slikovnica za djecu
Vezano uz temu

Kako potaknuti rani razvoj govora kod djece? Ovo je nešto sasvim posebno!
Oduvijek je navika čitanja bila moćan "saveznik" u…

Zašto tate trebaju čitati djeci priče za laku noć?
Kad tata čita, više "radi" mašta, kažu najnovija…

Ako vaše dijete cijelo ljeto, a i dulje, nije pročitalo knjigu, ovo je za vas!
Suvremeni način života donosi mnoge izazove, laka i…

Evo dvije odlične preporuke kako s djecom provesti vruća ljetna popodneva
I dok čekate da ljetno sunce malo "popusti"…
Pročitajte i:

Čestitke poznatih muškaraca ženama: Hvala što uvijek dajete tako puno. U svim ulogama koje preuzimate...
Pronašli smo čestitke ženama na Dan žena koje su im uputili neki poznati muškarci! Od…

Sretan Dan žena! Darujemo vas poklon-bonom za masažu i wellness, odvojite vrijeme samo za sebe!
Drage žene, vrijeme je da prekinete svoju životnu rutinu i pronađete vrijeme koje ćete posvetiti…

Meghan iskreno priznala Oprah: 'Sve je postalo gore otkako sam se udala'
U intervjuu koji su Meghan Markle i princ Harry dali Oprah Winfrey, priznali su se…

Meghan i Harry otkrili da čekaju djevojčicu: Hoće li je nazvati Diana?
Uz brojne pikanterije o životu u britanskoj kraljevskoj obitelji, Meghan i Harry otkrili su i…