Zašto je važno vjerovati u sebe

Uvjerenja mogu biti vjetar u leđa ili zaglavljena kočnica. Kako kome, ovisi što izaberemo za stvarnost u kojoj dišemo. Fokus na dobro u nama, na darove zbog kojih smo tu mogu nas odvesti do neslućenih daljina, a ipak najbliže sebi.

Ove sam godine objavila dvije knjige. U Hrvatskoj, zamislite! Nisam nikakva poznata persona, nemam mentore i radim u školi posao koji obožavam za 2300 kuna mjesečno. Pišem jer dišem, kod mene je to neodvojivo. Predugo sam živjela pod izlikom kako nije vrijeme, pitajući se tko bi uopće čitao moja pisanja i razmišljanja. Kako sam se samo prevarila. Kako da nam Svemir povjeruje ako mi sami u sebe nismo u stanju vjerovati? Što je ono što nas sputava? Strah?

Ne mogu vam opisati sreću koju osjećam u ovom trenutku. Spoznaja da su moje knjige prodane u stotinama primjeraka, promocije slikovnice "Krijesnica koja se zove baš kao ti" ispunjene ozarenim licima, podrškom i odobravanjem samo su mi potvrda koliko sam na dobrom putu.

Prvu promociju imala sam u Kaštelima. Mom gradu u kojem živim i radim, dišem i stvaram. U istom danu kad je Kaštelansko kazalište imalo premijeru predstave "Krijesnica", u režiji Siniše Novkovića, rađenu po motivima moje slikovnice. Surađivali smo vrlo složno, pa sam po prvi put u životu odradila scenografiju jedne kazališne predstave. Imala sam ogromnu tremu kako ću to sve odraditi, a koja se, naravno, pokazala potpuno bezrazložnom. Prije predstave organizirali su predstavljanje mog rada. Upoznavanje gledatelja s knjigom Zagrebi sivu i slikovnicom Krijesnica koja se zove baš kao ti proteklo je jako lijepo. Toliko toplih pogleda u publici, a meni se koljena tresu. Baš sam si bila smiješna tako prestravljena.

Nakon završetka, kad su mi počeli prilaziti djeca i odrasli, grleći me i stišćući mi drhtave ruke počela sam lagao shvaćati što se događa i što "Krijesnica" zapravo donosi svijetu. Osjećaj jedne lijepe euforije mogao se vidjeti u zraku. Milost njene misije, ne znam kako to drugačije nazvati.

Nakon samo tri dana čekala me promocija u knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu. Jedna sasvim obična ja, spakirala sam snove u mali kofer za dva dana i krenula u avanturu. Ovaj put bio mi je lakše jer je sa mnom bila ilustratorica "Krijesnice koja se zove baš kao ti", talentirana i divna Dona Tomić, cijeli tim ljudi koje je skupio izdavač Mind Ablity d.o.o. i koji je sa mnom radio na slikovnici i brojni divni ljudi koji su mi došli dati podršku svojim prisustvom. Na ovoj promociji nisam se tresla, ali su mi često dolazile suze na oči od ganuća i ljepote. Sva ta divna djeca, odrasli sa sjajem u očima kojeg su sačuvali. Bilo je tu vlasnika brojnih portala koji su s toliko srca priču o Krijesnici pronijeli dalje. Divna Alis Marić, vlasnica bloga "Čitaj knjigu", spisateljica Larisa Mravunac i mnogi drugi koji su mi vjetar u leđa samim prisustvom. I ovim putem još se jednom svima zahvaljujem. Uvijek i najviše hvala djeci.

U Splitu smo promociju slikovnice imali 20. rujna, u Gradskoj knjižnici Marka Marulića. Posjetilo nas je nekoliko razreda "drugaša" iz O. Š. Lučac u Splitu. To su oni momenti u kojima nastaju čarolije. Znate kako? Njihovim pitanjima i komentarima.

– Ja sam čitala priču mojoj seki. I rekla sam joj da se Krijesnica zove Ana, a ona se naljutila i rekla da se zapravo zove Lidia. Ali zove se baš kao ja. Kako se zapravo zove? (Ana, 8 godina)

– Zove se Baš kao ti. I baš kao ti. I ti. I ti…

– Zašto ste izabrali baš krijesnicu u priči? Ja volim skakavce. (Teo, 9 godina)

– Činilo mi se lijepo usporediti je s djecom, jer je, iako sitna, zapravo puna svjetla i ljepote. Vidljiva u najvećem mraku. Prelijepa. A skakavci sve onako naglo preskoče, malo su prebrzi za mene. Možda da ti pokušaš smisliti priču sa skakavcima?

– Jeste prije napisali ili nacrtali priču? (Lea, 8 godina)

– Priču sam prvo napisala, a onda je poslala teti Doni da je pokuša nacrtati. I ona je to baš lijepo napravila, slažeš se?

 

– Teta Nataša, volite li Pokemone? Oni svijetle na struju.

– Ne poznajem ih dovoljno, ali nemam ih razloga ne voljeti. Čim svijetle, sigurno su dobri.

– Meni mama kaže da spisatelji žive u Engleskoj. Gdje vi živite kad pričate hrvatski? (Ivor, 8 godina)

– Ima divnih spisatelja u Engleskoj, svakako. Ja živim u Kaštelima, malom gradu uz more.

Hrpa ovakvih divota sačuvana je u mom srcu i bilježnicama. Gomila ljubavi i topline neiskvarenih kritičara i nositelja svjetla. Kud god prođu ostavljaju trag, upijaju nas, našu energiju, težine i lakoće kojima im otvaramo portale življenja.
Zašto sam sretna jer Krijesnica toliko brzo putuje do dječjih soba, zagrljaja prije spavanja i konstruktivnog promišljanja? To joj je misija. Da probudi, osnaži, da donese podršku prije svega nama odraslima, a onda i djeci, kako je sve dobro. Onako kako treba biti. I da sve što trebamo imamo u sebi i onima koje volimo. Sva svjetla i svi mrakovi samo su izbor koji nam se nudi.

 

Tekst: Nataša Jukić, asistent u nastavi djeci s poteškoćama; praktičar NLP-a, autorica knjige “Zagrebi sivu” i slikovnice “Krijesnica koja se zove baš kao ti”

Foto: Dani Kaštelanskog kazališta; Mario Režić; privatni album

Tagovi: Alis Marić, Krijesnica koja se zove baš kao ti, Nataša Jukić, promocija slikovnice, slikovnica za djecu

Pročitajte i: