Naša kolumnistica o nimalo klasičnoj dohrani: kad beba vodi glavnu riječ!

Kolumnistica Elena Vian Proić ispričala je svoje iskustvo s BLW (Baby led weaning) metodom dohrane

Od dana kada donesemo na svijet svoje malo čudo(vište), za nas mame kreće jedna mrtva utrka nadmetanja. Dojenje i adaptirano mlijeko; okreće li se na bok i vraća li se na leđa; ispravno nošenje beba i platnene pelene; sjedenje i puzanje; kašice i komadići hrane… Lista je podugačka. Ne znam kad nadmetanje staje, vjerojatno nikad, jer dan danas čujem mame kako se hvale ocjenama, nagradama i titulama. Idiotski je to, znam, ali tako je kako je.

Danas ćemo tipkati o dohrani. Nećemo o mom shamingu. Nećemo o glupim temama. Ne zanima me koje kašice dajete, koristite li moderna kuhala, kuhate li na pari ili pratite BLW (Baby led weaning) metodu dohrane. Not my business. Neće ovo biti stručan tekst, niti ćemo se nadmetati čije dijete zdravije jede. Pisat ću vam o nama, o meni i mojoj maloj Lavici. Kada smo, zašto i kako započele s dohranom? Ako budete imali pitanja, slobodno me potražite na Instagramu - rado ću vam na sva pitanja pokušati dati koliko toliko smisleni odgovor.

Spremite se, polijećemo!

Leona je krenula s dohranom sa šest mjeseci. Do tada nije jela ništa osim cike. Ni Rižolino ni ostala Lina, ni žličicu ni komadić nečega. Nije pila ni vodu, ni prokuhanu, ni iz boce, ni iz špine. Zašto? Jer pedijatri i SZO kažu da nije potrebno. Želudac nije spreman, bebama je dovoljno mlijeko, nebitno je l' majčino ili adaptirano.

Toga sam se i držala. Ona je otvarala usta već s pet mjeseci, kad bismo mi nešto žvakali, i to ne zato što je bila gladna, već zato što je oponašala nas. To je sasvim normalna faza razvoja. Nemojte taj signal krivo shvatiti; nema potrebe maltretirati se s kuhanjem prije vremena. Nakuhat ćete se, vjerujte mi. Nama je kužina u pogonu stalno. I nikad nije uredna. Prošla su ta vremena.

Kako sam pravi štreber, tako sam se učlanila u sve moguće grupe o dohrani i lajkala sve profile mama kuharica. I, naravno, kupila knjigu ''Beba vođa dohrane''. U toj knjizi je sve imalo smisla.

Sigurna sam da ste čuli za Montessori načela, kojima se zapravo potiče samostalnost djeteta. Pa tako funkcionira i BLW metoda dohrane. Obje metode uvažavaju djetetovu urođenu sposobnost da pronađe ono što mu treba (naravno, ako mu je nadohvat ruke) i kada mu treba, pa nema potrebe za prisilom. Bebi se dopušta da prehrambene sklonosti razvija vlastitim tempom.

Nećemo se lagati, ja jesam marljivo spremila tablicu dohrane kad je ona imala pet mjeseci, te krenula s tikvicom, tikvom i batatom, od straha da bi joj ''teže'' namirnice mogle naškoditi. Ali ponudila sam prutiće, ne kašice. Mišljenja sam da svaka mama treba sve ove internet informacije prilagoditi sebi, jer nismo svi isti, i nije svaka beba ista. Pa sam skoro mjesec dana kombinirala namirnice koje se nude u obliku kašica, samo u obliku prutića, kako bi Leona to sama uzela u ruku i stavila u usta.

Funkcioniralo je. Jela je jako malo, ali to me nije brinulo. Količina je, zapravo, nebitna na početku dohrane. Beba se uči na okuse i prilagođava želudac novoj hrani. Primijetit ćete to i po stolicama, koje bi bilo dobro pratiti.

Onda sam se u jednom trenutku ohrabrila. Metode beba - vođa dohrane nije komplicirana. Zapravo je jednostavna i prirodna. Hranu poslužite na hranilici ili u tanjuru, uz to možete i ne morate bebi dati pribor (na početku jedu prstićima, kasnije sami ulove žlicu u ruke) i čašicu.

Bebi se nude sve namirnice, no ništa joj se ne stavlja u usta. Jedino što beba NE jede su med i gljive, ostalo je sve dopušteno. Namirnice se ne nude postepeno, svakih dva do tri dana, kao kod klasičnog pristupa dohrani. Beba zapravo od samog početka jede ono što i ostali ukućani. Preduvjet za to je da se obitelj hrani zdravo i raznoliko (dakle, bez gotovih zamrznutih jela, masnih obroka, prejako začinjene hrane, previše slatkoga i sl.) te da se u obrocima vrlo oprezno dozira sol.

Važno je da beba sjedi (ne brinite se ako se beba nije još posjela, tih 10-ak minuta u hranilici nisu problem), jer ako se dogodi da se beba zagrcne, lakše će iskašljati hranu. I bez brige: beba se nije “skoro ugušila", već je prirođenim mehanizmom spriječila hranu da dospije u dušnik. Imali smo mi svoju epizodu s kruškom, i naravno da sam se uplašila, ali izbacila je komadić u roku od par sekundica. No, za svaki slučaj, na YouTube-u možete pronaći videozapise koji vam detaljno objašnjavaju kako postupiti ako se beba krene gušiti. To je dobro znati, generalno, nevezano samo za BLW metodu.
Namirnice treba rezati tako da ih beba može uzeti u ruku. Najbolje je rezati hranu na komade koji još malo vire van kada ih beba obuhvati svojom šakom. Kako ja to laički nazivam, prutići. Zrna kukuruza, grašak i sve druge sitne namirnice beba će moći uhvatiti tek s otprilike navršenih 9 mjeseci (kada razvije pincetni hvat).
Bebi treba ponuditi različite zdrave namirnice. Ne trebaju to biti velike porcije, važno je da im je sadržaj raznolik. Beba će sama odlučiti hoće li što pojesti i koliko čega će pojesti. Važno je da budete strpljivi. Bit će tu hrane po bebi, po vama, po psu, po podu, po zidu. Bilo je dana kada sam ispod tuša prala i Leonu, i hranilicu i psa. Ne istovremeno.
Ova metoda dohrane je zapravo dosta zabavna, pečete zdrave muffine i palačinke, otkrivate nove namirnice, igrate se s oblicima. Igrate se. Igrate se i vi i beba, jer beba upravo kroz igru i uči.

Uglavnom, da rekapituliramo, ja sam sa Leoninih sedam mjeseci (možda čak i nešto ranije) odbacila apsolutno sve tablice i ''uvela'' sve moguće namirnice i recepte. Baby pizza, baby soparnik, baby Bolognese, baby musaka, baby palačinke. Pazila sam da koristim pir, zob, heljdu, kvinoju i slične žitarice, puno voća i povrća, frišku ribu i meso.

Leona najviše od svega voli paštu sa šalšom. Danas ima 15 mjeseci i veliki je gurman. Voli jesti. Ne znam je l' do BLW metode ili do genetike. Bira. Neke stvari danas ne voli, sutra voli. Sve je to ok, važno je da papa zdravo i raznovrsno.

Raspisala sam se, ali sigurno sam nešto zaboravila. Tko pita ne skita, pa slobodno pišite. I, ne, ako dajete kašice, ne radite ništa krivo, svatko bira ono što misli da je najbolje za njega i bebu. Mislim da većina i dalje bira kašice iz nekakvog straha, ali koji put odluku trebamo prepustiti našim malim vođama!

Sretno s dohranom svima koji kreću u ovu novu pustolovinu…

Tekst: Elena Vian Projić, by Jedna od Šefica
Fotografija: Profimedia

Tagovi: blog Elena Vian Projić, dohrana beba

Pročitajte i: