
Naša kolumnistica o nimalo klasičnoj dohrani: kad beba vodi glavnu riječ!
Kolumnistica Elena Vian Proić ispričala je svoje iskustvo s BLW (Baby led weaning) metodom dohrane
Od dana kada donesemo na svijet svoje malo čudo(vište), za nas mame kreće jedna mrtva utrka nadmetanja. Dojenje i adaptirano mlijeko; okreće li se na bok i vraća li se na leđa; ispravno nošenje beba i platnene pelene; sjedenje i puzanje; kašice i komadići hrane… Lista je podugačka. Ne znam kad nadmetanje staje, vjerojatno nikad, jer dan danas čujem mame kako se hvale ocjenama, nagradama i titulama. Idiotski je to, znam, ali tako je kako je.
Danas ćemo tipkati o dohrani. Nećemo o mom shamingu. Nećemo o glupim temama. Ne zanima me koje kašice dajete, koristite li moderna kuhala, kuhate li na pari ili pratite BLW (Baby led weaning) metodu dohrane. Not my business. Neće ovo biti stručan tekst, niti ćemo se nadmetati čije dijete zdravije jede. Pisat ću vam o nama, o meni i mojoj maloj Lavici. Kada smo, zašto i kako započele s dohranom? Ako budete imali pitanja, slobodno me potražite na Instagramu - rado ću vam na sva pitanja pokušati dati koliko toliko smisleni odgovor.
Spremite se, polijećemo!
Leona je krenula s dohranom sa šest mjeseci. Do tada nije jela ništa osim cike. Ni Rižolino ni ostala Lina, ni žličicu ni komadić nečega. Nije pila ni vodu, ni prokuhanu, ni iz boce, ni iz špine. Zašto? Jer pedijatri i SZO kažu da nije potrebno. Želudac nije spreman, bebama je dovoljno mlijeko, nebitno je l' majčino ili adaptirano.
Toga sam se i držala. Ona je otvarala usta već s pet mjeseci, kad bismo mi nešto žvakali, i to ne zato što je bila gladna, već zato što je oponašala nas. To je sasvim normalna faza razvoja. Nemojte taj signal krivo shvatiti; nema potrebe maltretirati se s kuhanjem prije vremena. Nakuhat ćete se, vjerujte mi. Nama je kužina u pogonu stalno. I nikad nije uredna. Prošla su ta vremena.
Kako sam pravi štreber, tako sam se učlanila u sve moguće grupe o dohrani i lajkala sve profile mama kuharica. I, naravno, kupila knjigu ''Beba vođa dohrane''. U toj knjizi je sve imalo smisla.
Sigurna sam da ste čuli za Montessori načela, kojima se zapravo potiče samostalnost djeteta. Pa tako funkcionira i BLW metoda dohrane. Obje metode uvažavaju djetetovu urođenu sposobnost da pronađe ono što mu treba (naravno, ako mu je nadohvat ruke) i kada mu treba, pa nema potrebe za prisilom. Bebi se dopušta da prehrambene sklonosti razvija vlastitim tempom.
Nećemo se lagati, ja jesam marljivo spremila tablicu dohrane kad je ona imala pet mjeseci, te krenula s tikvicom, tikvom i batatom, od straha da bi joj ''teže'' namirnice mogle naškoditi. Ali ponudila sam prutiće, ne kašice. Mišljenja sam da svaka mama treba sve ove internet informacije prilagoditi sebi, jer nismo svi isti, i nije svaka beba ista. Pa sam skoro mjesec dana kombinirala namirnice koje se nude u obliku kašica, samo u obliku prutića, kako bi Leona to sama uzela u ruku i stavila u usta.
Funkcioniralo je. Jela je jako malo, ali to me nije brinulo. Količina je, zapravo, nebitna na početku dohrane. Beba se uči na okuse i prilagođava želudac novoj hrani. Primijetit ćete to i po stolicama, koje bi bilo dobro pratiti.
Onda sam se u jednom trenutku ohrabrila. Metode beba - vođa dohrane nije komplicirana. Zapravo je jednostavna i prirodna. Hranu poslužite na hranilici ili u tanjuru, uz to možete i ne morate bebi dati pribor (na početku jedu prstićima, kasnije sami ulove žlicu u ruke) i čašicu.
Bebi se nude sve namirnice, no ništa joj se ne stavlja u usta. Jedino što beba NE jede su med i gljive, ostalo je sve dopušteno. Namirnice se ne nude postepeno, svakih dva do tri dana, kao kod klasičnog pristupa dohrani. Beba zapravo od samog početka jede ono što i ostali ukućani. Preduvjet za to je da se obitelj hrani zdravo i raznoliko (dakle, bez gotovih zamrznutih jela, masnih obroka, prejako začinjene hrane, previše slatkoga i sl.) te da se u obrocima vrlo oprezno dozira sol.
Važno
je
da
beba
sjedi
(ne
brinite
se
ako
se
beba
nije
još
posjela,
tih
10-ak
minuta
u
hranilici
nisu
problem),
jer
ako
se
dogodi
da
se
beba
zagrcne,
lakše
će
iskašljati
hranu.
I
bez
brige:
beba
se
nije
“skoro
ugušila",
već
je
prirođenim
mehanizmom
spriječila
hranu
da
dospije
u
dušnik.
Imali
smo
mi
svoju
epizodu
s
kruškom,
i
naravno
da
sam
se
uplašila,
ali
izbacila
je
komadić
u
roku
od
par
sekundica.
No,
za
svaki
slučaj,
na
YouTube-u
možete
pronaći
videozapise
koji
vam
detaljno
objašnjavaju
kako
postupiti
ako
se
beba
krene
gušiti.
To
je
dobro
znati,
generalno,
nevezano
samo
za
BLW
metodu.
Namirnice
treba
rezati
tako
da
ih
beba
može
uzeti
u
ruku.
Najbolje
je
rezati
hranu
na
komade
koji
još
malo
vire
van
kada
ih
beba
obuhvati
svojom
šakom.
Kako
ja
to
laički
nazivam,
prutići.
Zrna
kukuruza,
grašak
i
sve
druge
sitne
namirnice
beba
će
moći
uhvatiti
tek
s
otprilike
navršenih
9
mjeseci
(kada
razvije
pincetni
hvat).
Bebi
treba
ponuditi
različite
zdrave
namirnice.
Ne
trebaju
to
biti
velike
porcije,
važno
je
da
im
je
sadržaj
raznolik.
Beba
će
sama
odlučiti
hoće
li
što
pojesti
i
koliko
čega
će
pojesti.
Važno
je
da
budete
strpljivi.
Bit
će
tu
hrane
po
bebi,
po
vama,
po
psu,
po
podu,
po
zidu.
Bilo
je
dana
kada
sam
ispod
tuša
prala
i
Leonu,
i
hranilicu
i
psa.
Ne
istovremeno.
Ova
metoda
dohrane
je
zapravo
dosta
zabavna,
pečete
zdrave
muffine
i
palačinke,
otkrivate
nove
namirnice,
igrate
se
s
oblicima.
Igrate
se.
Igrate
se
i
vi
i
beba,
jer
beba
upravo
kroz
igru
i
uči.
Uglavnom, da rekapituliramo, ja sam sa Leoninih sedam mjeseci (možda čak i nešto ranije) odbacila apsolutno sve tablice i ''uvela'' sve moguće namirnice i recepte. Baby pizza, baby soparnik, baby Bolognese, baby musaka, baby palačinke. Pazila sam da koristim pir, zob, heljdu, kvinoju i slične žitarice, puno voća i povrća, frišku ribu i meso.
Leona najviše od svega voli paštu sa šalšom. Danas ima 15 mjeseci i veliki je gurman. Voli jesti. Ne znam je l' do BLW metode ili do genetike. Bira. Neke stvari danas ne voli, sutra voli. Sve je to ok, važno je da papa zdravo i raznovrsno.
Raspisala sam se, ali sigurno sam nešto zaboravila. Tko pita ne skita, pa slobodno pišite. I, ne, ako dajete kašice, ne radite ništa krivo, svatko bira ono što misli da je najbolje za njega i bebu. Mislim da većina i dalje bira kašice iz nekakvog straha, ali koji put odluku trebamo prepustiti našim malim vođama!
Sretno s dohranom svima koji kreću u ovu novu pustolovinu…
Tekst:
Elena
Vian
Projić,
by
Jedna
od
Šefica
Fotografija:
Profimedia
Tagovi: blog Elena Vian Projić, dohrana beba
Vezano uz temu

Majka o gubitku identiteta: 'U potrazi za nekom novom ja'
Njezino ime je Elena, nedavno je postala mama…
Pročitajte i:

I očevi i muževi, a uz to i vrhunski sportaši!
Dok sa zanimanjem pratimo utakmice rukometnog Svjetskog prvenstva u Egiptu, dok navijamo za naše Kauboje,…

Priče roditelja iz srca Banovine: 'Uhvatila sam kćerkicu i brzo pod štok. Staklo je pucalo, a mala plakala'
Nakon obilaska okolnih sela, naša je destinacija bila Petrinja i obitelj Janković, Mateja, Jurica i…

Tematske igre jedne 'montessori' mame: Doznajte kako kod kuće napraviti umjetni snijeg!
Djeca su pravi mali istraživači, stoga će ih ove zimske igre 'Montessori mame' Kristine s…

Anita Dujić nam priznala: Mojoj Lily strašno fali tata, a zbog pandemije ne možemo baš putovati
Bivša menekenka, a danas poduzetnica Anita Dujić pričala je o nedavnom vjenčanju u Škotskoj, o…