Jesmo li spremni čuti ‘bolnu istinu’ iz ustiju naših mališana?

Djeca su 'bolno' iskrena, barem dok su još jako mala. I dok tu osobinu - iskrenost - s jedne strane njegujemo i potenciramo, jesmo li baš uvijek spremni podnijeti ono što čujemo od naše djece, osobito kada predmet razgovora postane malo ozbiljniji i 'teži'. Kako je naša kolumnistica reagirala na rečenicu svojeg 4-godišnjaka: 'Mama, smrdi ti iz ustiju'!

Moje maleno pile nedavno je napunilo četiri godine. Zvrkast i radoznao kakav je, bez problema iznosi svoje stavove, pitanja i mišljenja. Ova priča započinje prije davnih pola godine ili malo više. Ujutro smo odlazili u vrtić i ja sam se spremila za posao. Moja šminka s tugom me gledala s police, jer sam ju već neko vrijeme zapostavljala. Sve te lijepe sjajne kutijice čekaju me da im se posvetim kad budem imala vremena, ali i volje. Sasvim su slučajno preživjele u kupaonici po povratku iz rodilišta kada sam ih u nedostatku mjesta za sve kremice, gaze, fiziološke, cjevčice za usisavanje nosa i ostala čuda poželjela baciti. Što će mi to više ikada?! Baš me briga za šminku, kakve gluposti!

Toga sam ih jutra zaobilazila, kao i mnogih mjeseci ranije, jer nisam imala strpljenja i vremena raditi to s ljubavlju, a drugačije mi se nije niti dalo. Koristila sam šminku u prvim mjesecima povratka na posao kako bih prekrila podočnjake i dodala rumenilo u obraze. S vremenom sam shvatila da nemam za to vremena i da mi je odmor važniji, začudo, ten se sam od sebe prilagodio i odustao od traženja pudera. Možda mi je dobro došao i čest boravak na zraku u parku. Moj sin bio bi oduševljen kad bi me vidio našminkanu, onda bi došao do mene i poljubio me. Zamislilo me to jer on nije bio izložen medijima i ženskim časopisima, a ipak mu se našminkano lice svidjelo. Zabrinula sam se kad je počeo koristiti moju četkicu za rumenilo i oponašati poteze šminkanja. Živimo sami pa nije imao priliku oponašati tatino brijanje. Tradicionalna Danijela u meni je zavrištala od straha, pa se to pridružilo popisu – Zašto ne šminka na mome licu.

Vratimo se mi na ono jutro polaska u vrtić. Umjesto šminkanja, stavila sam parfem i počešljala se. Kada sam stavljala sina u autosjedalicu odjednom je rekao: "Mmm.. mama kako lijepo miliseš". Ja sam živjela na krilima te rečenice još tjedan dana. Kakav iskren i lijep kompliment iz usta meni najvažnijeg bića. Predivno dječje i iskreno. Bez nekih sakrivenih manipulacija u pozadini tog komplimenta.

No, kao što je osjetilo počelo raditi i otkrivati lijepe mirise, tako je počelo reagirati i na one loše. Krenulo je njegovim nakašljavanjem na povraćanje kad bi došao na WC. Tražio me da uključim neke ventilatore ili špricam mirise kad bi obavljaju onu dužu nuždu. Jednom je na bazenima tati povratio po leđima nakon odlaska na WC, a javni bazen na Jarunu bio je situacija godišnje krize jer nikako nije želio u njega ući, čak i po cijenu obavljanja posla u gaćice. Moram priznati da ga sasvim razumijem. Nedavno sam u razgovoru s prijateljicom zaključila kako se i njenoj petogodišnjakinji događaju izjave vezane uz mirise. Odakle su ti mirisi stigli baš negdje oko treće godine i gdje su bili kad sam prematala pelene u vremenu kad je hrabro jeo i sve je to završavalo u pelenama.

Kako mi je poklonio kompliment tada u autosjedalici, tako me jednoga popodneva istuširao kad sam mu prišla, tek probuđenom i još malo grintavom, a on me odgurnuo i rekao mi: “Smrdiš, makni se!"

U čemu sam pogriješila, pitao se moj ego-roditelj u meni. Sve sam učinila prema srcu i uputama stručnjaka, nikada ovako nešto nije čuo od mene. Slomila sam se. No, tada sam se sjetila sebe u toj dobi kad mi se gadilo jesti kod jedne bake, ali i kasnije, u trudnoći. U prvom sam tromjesečju trudnoće mogla prolaziti hodnikom zgrade samo držeći zatvoren nos, a cipele su sve stajale na balkonu jer mi je užasno smrdjela guma i plastika na njima. Dobila sam svoju malu visokopodražljivu kopiju.

Idući puta kada sam, gledajući ga kroz trepavice kako se ujutro meškolji u krevetu i kupujući još malo mira i tišine, vidjela kako se okrenuo prema meni i ponjuškao mi usta, napravivši bolnu grimasu, samo sam se nasmijala i prihvatila da mi je zadah ujutro grozan.

Tekst: Danijela Miklec, učiteljica, kolumnistica, voditeljica Fora priča za djecu svih uzrasta, vlasnica zeca BEzaBU
Fotografija: Shutterstock

Tagovi: , , , ,

Vezano uz temu

mama čita kćeri knjigu na kauču u kući

Sad je vrijeme za čitanje djeci na glas. Imamo fora video priču!

Psiholozi koriste terapeutske priče s djecom koja imaju…

Radionice za djecu: Fora priča superjunak

Naša kolumnistica Danijela Miklec puna je kreativnih ideja,…

Fora priča - Superjunak

Nova vrsta radionica za djecu u centru Zagreba…

Pročitajte i:

Emotivno pismo mame koja je skoro izgubila dijete: 'Dugo sam krivila sebe...'

Misija četverostruke mame Desiree Fortin je kroz svoje objave, vlastitu ranjivost i iskustva, osnažiti druge…

obitelj u samoizolaciji zbog koronavirusa

Skraćuje se samoizolacija, a ministar obrazovanja progovorio o zatvaranju škola

"Škole nisu žarišta, puno je veći problem druženje djece izvan učionica", rekao je ministar znanosti…

sretna djeca i roditelji

20 pravila roditelja uspješne djece

Svi želimo imati uspješnu djecu, ali nerijetko zaboravljamo kako upravo mi, roditelji, pa i naš…

Emily Ratajkowski

I Emily Ratajkowski je trudna! Pokazala trbuh na naslovnici poznatog magazina

I Emily Ratajkowki, 29-godišnja manekenka, pridružila se popisu slavnih dama u blaženom stanju. Slavni model…