Neugodni osjećaji, bez obzira što ih je uzrokovalo, najčešće su praćeni jakim tjelesnim promjenama i napetošću tijela. Toga, naravno, nisu pošteđeni ni najmlađi. Kako bi se ovi teški osjećaji stavili pod kontrolu korisno je naučiti tehnike opuštanje tijela (relaksacija), a ove tri - koje prim. dr. sc. Vlatka Boričević Maršanin i mag. psych Ana Raguž, preporučuju u psihoedukativnoj radnoj bilježnici "Sva lica dječje depresije i kako je prevladati" - lako će i jednostavno usvojiti i djeca.

Kontrolirano disanje
Neka dijete polako i duboko udahne (kao da miriše cvijet ili neko fino voće), zadrži dah par sekundi, a potom vrlo sporo izdahne (kao da gasi svijeću ili puše balon od sapunice da bude što veći). Dok izdiše, može sam sebi reći “opusti se”. Ponovi ovo nekoliko puta. Disanje na ovaj način može pomoći opustiti se od napetosti i osjećati se smirenijim.

„Disanje s prijateljem“
Za ovu vježbu djetetu će trebati neka igračka, primjerice plišani medvjedić. Starija djeca i adolescenti mogu koristiti mobitel. Kad pronađe svoju igračku, neka legne na pod na leđa i stavi igračku na trbuh. Nakon toga potrebno je napraviti nekoliko dubokih udaha kroz nos i izdaha kroz usta. Primijetit će kako se medo diže i spušta dok diše. Kada je spremno, neka dijete duboko udahne kroz nos i osjeti kako se trbuh puni zrakom. Potom neka nježno izdahne kroz usta. I ponovo, neka duboko udahne i nježno izdahne. Potrebno je nastaviti duboko udisati i pratiti kako se trbuh diže, a medvjedić diše s njim dok ga drži rukama...

Disanje trbuhom (abdominalno disanje)
Neka dijete sjedne na stolicu i udobno se smjesti, uspravnih, ali opuštenih leđa. Ako mu odgovara neka zatvori oči, ili samo spusti pogled i usmjeri ga u jednu točku ispred sebe. Potom neka usmjeri svoju pažnju na disanje. Neka duboko udahne kroz nos; primijetit će kako se njegov trbuh podiže, jer zrak dolazi sve dolje do trbuha... I dok izdiše na nos ili usta, trbuh se spušta, jer zrak izlazi vani... Može staviti ruku na trbuh i sljedećih nekoliko trenutaka pratiti pokrete trbuha koji prati njegovo disanje... Neka nastavi disati normalno; njegovo disanje i dah mogu biti dugi ili kratki, ravnomjerani ili isprekidani, tihi ili glasni... Samo je važno primijetiti sve to.... Prije ili kasnije, njegov um će početi lutati, pažnja će skrenuti s disanja u trbuhu na nešto drugo. To je potpuno u redu. Kada primijeti da njegova pažnja više nije na disanju, samo neka nježno vrati pažnju ponovno na disanje i osjete u trbuhu te na pokrete trbuha pri svakom udahu i izdahu. Nema pravnog ili krivog načina biti svjestan svojeg disanja. U redu je ako i pažnja luta. To je upravno ono što mozak radi. Neka vježba vratiti svoju pažnju ponovno na disanje.

O disanju kao važnoj tehnici koja djeci pomaže suočiti se s anksioznošću za Roditelje.hr pisala je i psihoterapeutkinja i socijologinja Ana Melcner.
"U trenutku kada je dijete preplavljeno brigama, nemojte mu govoriti da je sve uredu. Dijete je tada pod stresom i iz tog razloga, u tom momentu, ono ne može isprocesuirati te informacije, čak i ako želi. Poznato je da je naše tijelo pod stresom u modu preživljavanja, borbe ili bijega. To je fiziološka reakcija našeg mozga na opasnost, pa i mozga našeg djeteta. Figurativno rečeno, to znači da se logični dio mozga zaledio i da je preplavljen emocijama. U tom trenutku pokušati pomoći djetetu na taj način, potpuno je promašen. Umjesto toga djetetu možete pomoći na sljedeći način. Recite mu, prati mene, duboko udahni ovako kao i ja, pa izdahni. Tako uradite nekoliko puta. Podučite ga trbušnom disanju. U tom momentu disanje je jedina radnja koja ga može umiriti. Disanje je prirodni odgovor na stres i može ga regulirati i kontrolirati. Na taj način, disanjem, dijete će sebi vratiti moć i također preokrenuti aktivirani mehanizam stresa, bori se-bježi, što će mu pomoći da se smiri i preuzme kontrolu nad situacijom.

Nakon nekoliko udisaja i izdisaja vaše dijete će se smiriti i tada ćete moći s njim racionalno razgovarati o problemima i brigama koje su mu se javile", psihoterapeutkinja i tekstu "5 načina načina kako pomoći djetetu suočenom sa strahom ili anksioznošću", kojeg možete pročitati OVDJE.

Tekst: D. P.
Fotografija: Shutterstock