Za bolje razumijevanje celijakije, potrebno se upoznati s mehanizmom nastanka bolesti.

Na unutarnjoj strani tankoga crijeva nalaze se mnogobrojne sitne, oku nevidljive izrasline, crijevne resice. One imaju zadaću upijati hranjive tvari iz crijevnoga sadržaja. Da bi uredno funkcionirale i time hranile cijeli organizam, resice moraju biti mnogobrojne i zdrave.

Celijakija je doživotna bolest crijevnih resica. Ta bolest nastaje na sljedeći način: u pojedinim vrstama žitarica (pšenici, raži, ječmu, zobi i njihovim križancima) nalazi se proteinska tvar gluten koja, kada dođe na crijevnu resicu, uzrokuje reakciju nepodnošljivosti. Ta reakcija onemogućuje resicama da obavljaju svoju ulogu pa one ne upijaju važne prehrambene tvari, vitamine i minerale. Te važne tvari stolicom se odstranjuju iz organizma i dijete zbog toga postane bolesno. Bolest se može manifestirati na tipičan i netipičan način.

Tipičan oblik bolesti

Samo 50% bolesnika ima ovaj oblik bolesti. Javlja se u prve dvije godine života kao kronični proljev, izbočen i napet trbuh, dijete gubi tek, povraća, gubi na težini, postaje mlitavo i fizički slabo, žali se na bolove u trbuhu, po cijeli je dan razdražljivo.

Kod dojenčadi bolest može početi naglo kao eksplozivni vodenasti proljev, jako rastezanje trbušne stijenke, dehidracija, gubitak elektrolita iz krvi, gubitak proteina stolicom i pad krvnoga tlaka. Djetetovo je opće stanje vrlo teško i to se stanje zove celijakična kriza.

Netipičan oblik bolesti

Javlja se nakon drugoga rođendana. Može nastati kod većega djeteta ili kod odrasle osobe. Najčešće je prisutna bol u trbuhu. Proljeva nema, ali se može javiti opstipacija. Dijete zaostaje u rastu, gubi na težini, kasni mu pubertet. Bolesnik je slabokrvan, a zbog gubitka kalcija kosti mu postaju šupljikave i slabe. Često ima ranice u ustima i upalu jezika. Takvi su bolesnici u odrasloj dobi često neplodni. Koža je često upaljena, a na laktovima, koljenima i na debelom mesu postoje sitni mjehurići koji jako svrbe. To se stanje naziva kožna celijakija.

Dijagnostika

Kod djeteta koje ima navedene simptome potrebno je provesti specijalnu dijagnostičku obradu: u krvi se mjeri količina antiglijadinskih protutijela i endomizijskih protutijela, te se određuju protutijela na tkivnu transglutaminazu. Ako ti nalazi upućuju na bolest, tada se učini biopsija tankoga crijeva. Posebnim se instrumentom uzima mali komadić sluznice tankoga crijeva koji se mikroskopski analizira. Ako se dobije nalaz oboljelih ili propalih crijevnih resica, postavlja se sigurna dijagnoza celijakije. Dijete se stavlja na strogu prehranu iz koje je izostavljen gluten.

Terapija

Prehranu bez glutena potrebno je održavati cijeli život. Uz takvu prehranu i redovite kontrole dijete se uredno fizički i mentalno razvija i izrasta u uvjetno zdrava čovjeka. Katkad se prehrani moraju dodavati vitamini i minerali.

Komplikacije

Bolest se mora liječiti dijetom. Celijakičari koji se ne liječe dijetom imaju do 40 puta češće maligne bolesti (rak crijeva ili rak limfnoga tkiva). Oni također češće obolijevaju od šećerne bolesti, bolesti štitnjače, jetara i nadbubrežne žlijezde. Neliječene žene češće imaju spontane pobačaje, a njihova začeta djeca češće imaju prirođene greške.

Epidemiologija

Od celijakije boluje oko 1% svjetskog stanovništva. Danas je u samo oko 15% ljudi koji imaju celijakiju, ona i utvrđena, a oni su obrađeni. Ostali se celijakičari liječe kod svojih liječnika zbog raznih simptoma, a hrane se i dalje žitaricama s glutenom. Zbog lošeg ishoda liječenja bolesnici su očajni, a njihovi liječnici obeshrabreni. Ne bez razloga ta se bolest zove bolest s tisuću lica.

Na kraju samo jedna mala utjeha budućim majkama: djeca koja se hrane majčinim mlijekom rjeđe obolijevaju od celijakije.

Foto: Thinkstock