Posljednjih desetljeća aktivnost mališana uvelike se smanjila. Tome pridonosi moderan stil života. Umjesto da se igraju i tako svladavaju bazične pokrete, poput trčanja, uspravljanja, sagibanja, pružanja, bacanja, skakanja, djeca danas sve više vremena provode pred televizorom i računalom igrajući igrice – sve to doći će im na naplatu u odrasloj dobi. Spuštena stopala, zakrivljena kralježnica zbog nedovoljno snažnih mišića leđa koji je podržavaju, zdjelica zarotirana prema naprijed, ramena zaokrenuta prema unutra…, najčešći su problemi u djece. Oni dijelom mogu biti genetski uvjetovani, no najčešće su posljedica nepravilnog držanja i manjka aktivnosti. Mnogi roditelji potaknut će dijete na aktivnost tako što će ga upisati na neki sport, no i tu postoje zamke. Ako dijete nije razvilo bazične pokrete koji nastaju u slobodnoj igri, intenzivan sport može pogoršati stanje umjesto da ga popravi. Naime, svaki sport opterećuje jednu skupinu mišića, pa drugi mogu ostati zanemareni. Bazični pokreti poput sagibanja, skakanja, iskoračivanja, podizanja i sl. u tom se slučaju još dodatno mogu ograničiti.

U razdoblju između treće i sedme godine ubrzano se razvija motorika. Tada treba poticati djecu da skaču, trče, penju se i da se služe tijelom na sve načine kojima se domisle. U ovoj dobi dijete uči bazične pokrete koji mu trebaju za cijeli život. Nauči li ih pogrešno, jer nije dovoljno ‘isprobavalo’ svoje tijelo u igri, opseg pokreta ostat će mu ograničen.

Primijetili ste da se vaše dijete nepravilno drži, nakrivljeno hoda s podignutim ramenom, staje stopalima i koljenima ususret, možda je pogrbljeno te se žali na bolove u području leđa, vrata ili je stalno umorno?
Ako ste na neko od ovih pitanja odgovorili potvrdno, možda je vrijeme da posjetite stručnjaka.

Donosimo pet najčešćih razloga lošeg držanja (posture), boli ili neugodnosti kod pokreta.

  1. Nagli rast uzrokuje jako istezanje koštanih struktura koje ne prati dovoljno istezanje mekih tkiva (mišića, fascija i ligamenata) pa se javlja umor u mišićima ili bol na spojevima mekih tkiva s kostima.
  2. Smanjenje ili povećanje tjelesne težine dovodi do poteškoća u ravnoteži i naprezanja tkiva pa se kralježnica povija prema skraćenom tkivu i pojavljuje se ispupčeni trbuščić, pogrbljena ramena, glava prema naprijed koja je nalegla na prsni koš, a rezultat je umor i bezvoljnost djeteta.
  3. Nošenje teške školske torbe može rezultirati da se dijete pognulo, da mu visi jedno rame i glavu drži malo ukoso ili jako pognutu naprijed. Sve su to simptomi loše posture i prenaprezanja koje dijete samo ne zna i ne može otkloniti. Pomozite mu fizioterapijskom procjenom u kojoj ćete zajedno čuti razloge nabrojenih simptoma i dobiti savjet kako treba pristupiti nastavku tijekom školske godine. Ciljana terapija specijalnih manualnih tehnika osigurava bolju cirkulaciju, veću pokretljivost i spretnost, a nakon duljeg vježbanja i snagu.
  4. Posljedice stare traume, ozljede ili pada, ožiljke možda ne prepoznajete kao budući problem posture. Fizioterapijskom procjenom dobit ćete informacije o lošim kompenzacijama kojima si je dijete osiguralo barem nekakvu funkciju, a tretmanima ćete osigurati bezbolno, radosno, funkcionalno, uspješno djetinjstvo i bavljenje aktivnostima koje vaše dijete voli.
  5. Početkom bavljenja aktivnim sportom mogu se javiti skrivene greške posture, loš oslonac stopala, nestabilni gležnjevi, nedovoljno mobilno područje zdjeličnog i ramenog obruča. Kod jednostranih opterećenja kao što je tenis, jednoručne igre loptom nužno je osigurati pravilno istezanje skraćenih mekih tkiva da se može dobiti snaga i eksplozivnost ciljane grupe mišića.

Kako sami možete napraviti kućni pregled djeteta i otkriti treba li ga odvesti fizioterapeutu, saznajte OVDJE.

Tekst: D. P.
Fotografija: Shutterstock