Roditelji igraju ključnu ulogu u emocionalnom rastu i razvoju svog djeteta

Zadovoljavanje potreba djeteta za emocionalnim rastom može značajno olakšati odgoj djeteta i pomoći mu da se razvije u dobro prilagođenu i funkcionirajuću odraslu osobu koja izražava svoje emocije i suočava se s njima na zdrav način. Neadekvatno zadovoljavanje emocionalnih potreba kod djeteta može dovesti do razvoja niskog samopoštovanja i samopouzdanja, narušene slike o sebi, osjećaja manje vrijednosti, agresije (prema sebi i prema drugima), poremećaja ponašanja, depresije...



Ljubav na prvome mjestu


Kao i odrasli, djeca imaju četiri osnovne, univerzalne emocionalne potrebe:



. Ljubav, nježnost, toplina


Djeci je potrebna ljubav jer "od ljubavi se raste". Suprotno široko rasprostranjenom stavu, dijete se ne može razmaziti ljubavlju niti postoji nešto što bi se moglo okarakterizirati kao "previše ljubavi". Iskazivanjem ljubavi dijete uči da ga se voli, čak i kad se ponaša "zločesto".



. Osjećaj pripadanja


Svijet može djelovati kao jedno zastrašujuće, golemo mjesto, a djeca su tako malena u odnosu na njega. Zato je djetetu važno da osjeti gdje je njegovo mjesto u obitelji te da stvarno pripada zajednici u kojoj živi.



. Osjećaj kontrole


Djeca ne vole kad drugi sve rade za i umjesto njih, osobito što se donošenja odluka u njihovo ime tiče jer se tada osjećaju bespomoćno i manipulirano. Naravno, dijete ne može preuzeti kontrolu nad svim područjima svog života. Ipak, važno je djetetu pružiti njegovu autonomiju, povećavajući njegovu neovisnost kako postaje starije i odraslije. Otprilike u 2. godini života, dijete će ući u fazu istraživanja okoline i ostvarivanja vlastite autonomije kada mu ta neovisnost postaje neophodna za zdrav emocionalan i socijalan razvoj.



. Nada i poticaj


Dijete se mora osjećati dobro u vlastitoj koži. Mora vjerovati kako može biti uspješno u svemu što poželi. Roditeljska je uloga pritom neizmjerna jer ničije mišljenje djetetu toliko ne znači kao ono roditelja. Ako dijete doživi neki neuspjeh, ne kritizirajte ga i ne posramljujte ga dodatno, već ga potaknite da ne odustane te mnogo razgovarajte.




Što sve beba treba


Zadovoljavanje emocionalnih potreba vašeg dojenčeta može mu pružiti zdrav "start" u emocionalni život.



. Budite osjetljivi na bebine potrebe


Pravovremeno zadovoljavanje potreba vaše bebe (npr. hranjenje na zahtjev, a ne "po satu") i provođenje samostalnog vremena s njom, pomaže bebi u izgrađivanju osjećaja sigurnosti te razvoja zdrave povezanosti između dojenčeta i roditelja. Ovo je neizrecivo važno tijekom cijelog dojenaštva, ali osobito u prvih 6 mjeseci bebina života. Upravo ta povezanost djetetu pruža osnovu za kasnije uspostavljanje autonomije i individualnosti.



. Obratite pažnju na djetetov temperament


Prvi znakovi emocionalnosti kod beba jednim se svojim dijelom baziraju na bebinom temperamentu, odnosno na individualnim razlikama s kojima se djeca rađaju. Na primjer neka dojenčad je aktivnija; neke bebe je lakše umiriti nego druge. Temperament doprinosi i tome da se neke bebe lakše daju "nosati", dok su druge na to puno osjetljivije. Imajte na umu temperament svog dojenčeta i izbjegnite situacije u kojima bi se ono moglo uznemiriti.



. Koristite lice


Važan korak u zdravom emocionalnom razvoju djeteta je sposobnost dojenčeta da licem "razgovara" s osobom koja se za njega brine. Na primjer, kad vaša beba počne gugutati, nasmijte joj se i pričajte s njom, na što će ona vrlo vjerojatno reagirati osmijehom i nastavkom gugutanja.



. Prepoznajte kad je dojenčetu 'dosta'


Naučite prepoznavati kada je vašem dojenčetu previše stimulacije i kad joj je potreban prekid aktivnosti. Čest signal je okretanje glave od izvora podražaja (npr. majke koja se s bebom igra). Malo se odmaknite od bebe te pričekajte da vas ponovno pogleda, što je njen signal kojim pokazuje da je ponovno spremna na igru.




Tekst: Ana Plazonić, prof. psihologije


Foto: Thinkstock