Pročitajte odgovore stručnjaka Telefončića koji svakodnevno od 7 do 22 na telefonu pomažu roditeljima


Pitanja i odgovori




  • Imam dječaka starog šest tjedana. Tijekom prvih mjesec dana bio je izrazito nemiran i učestalo je plakao cijeli dan. Pedijatar nas je uputio na pretragu urina. Nalazi su pokazali odstupanja, tako da smo uskoro obavili pretrage kod nefrologa i utvrđeno je da dijete uz infekciju ima i blaži refluks. Zanima me zašto dijete mora kontinuirano uzimati lijekove i je li to izlječivo?




ODGOVARA:Suza Valenčak, bacc. med. tehn


Upale mokraćnog sustava vrlo su česte u dječjoj dobi. Pojava infekcija kod mlađe djece podjednako je česta u oba spola. Uzroci su infekcije bakterije i virusi koji prodiru u mokraćni sustav iz vanjske okoline. Katkad djeca ne moraju imati izražene simptome akutne upale. Vezikoureteralni refluks (VUR) poremećen je smjer toka mokraće kroz mokraćne organe. Mokraća zaostaje u mokraćnom sustavu i vraća se prema bubrezima, što povećava rizik za razvoj infekcije i postupno može dovesti do oštećenja tkiva bubrega odgovornih za filtriranje krvi. Postoji više stupnjeva VUR-a, a ovisno o težini određuje se način liječenja i praćenja malog pacijenta. Uočena je obiteljska sklonost, tj. ako je netko od članova obitelji imao sličan problem, kod djece je potrebno napraviti pretrage mokraće i isključiti mogućnosti za postojanje VUR-a.



Liječnik na temelju nalaza odlučuje o potrebama za specifičnom dijagnostikom i načinu praćenja pacijenta. Liječenje VUR-a provodi se davanjem antibiotske terapije u akutnim fazama bolesti i kontinuiranom uroantiseptičkom profilaksom pomoću malih doza antibiotika. Takvim načinom liječenja održava se sterilnost mokraće, smanjuje izbijanje infekcija i oštećenja tkiva bubrega te postiže optimalan rast i razvoj djeteta. Malim se pacijentima mokraća kontrolira barem jednom mjesečno, a u godišnjim intervalima ili prema potrebi preporučuju se i ostale specijalističke pretrage.



Važno se pridržavati uputa o pravilnom i redovitom uzimanju uroprofilakse i saniranju akutnih infekcija. Potrebno je postići adekvatnu rehidraciju tako da se omogući što bolje ispiranje mokraćnog sustava. Posebnu pozornost treba posvetiti higijeni pelenskog područja, a to znači češće mijenjati pelene, prati područje mlakom vodom, kada je dijete veće tekućom, te paziti na smjer pranja spolovila: sprijeda prema natrag. Vlažne maramice upotrebljavati samo u krajnjoj nuždi.



Pravilna higijena spolovila važna je i kod uzimanja uzoraka mokraće na analizu.



Roditelj mora biti svjestan da je bitka protiv VUR-a dugotrajan proces koji zahtijeva angažman i strpljenje. Rast i razvoj djeteta donosi priliku da se blaži oblici saniraju i povuku.





  • Moja djevojčica od 3,5 godina ima ispade bijesa kad god nije kako bi željela da bude. Kad je ljuta, baca na mene stvari poput drvenih kockica i sl. Ujutro ponekad ne želi ići u vrtić, pa se posvađamo i vrlo često zakasnim na posao. Ne znam što učiniti jer se bojim negativnih posljedica kasnije ako joj sad postavim granice. Je li u redu da pred njom budem ljuta?



ODGOVARA: Nikolina Essert, prof. psihologije


Djeca se od odraslih razlikuju u jednoj bitnoj stvari: nemaju iskustvo, koje je nužno za život. Uloga je roditelja da preuzme odgovornost za odnos koji ima s djetetom te da mu prizna da je kompetentno, što ne znači da je sposobno odlučivati ili preuzeti odgovornost. Drugim riječima, dijete od roditelja uči kako se ponašati u raznim situacijama, a pogotovo u situacijama koje dijete izrazito frustriraju: primjerice radije bi bilo s mamom i tatom doma ili završilo započetu igru nego krenulo u vrtić. Vjerujem da vam je teško kad se žurite, a vaša djevojčica ne surađuje kako biste vi željeli, pogotovo kada kasnite na posao.



No vašoj je djevojčici, kao i svakom djetetu, potreban roditelj koji će ga voditi i naučiti donositi odluke. Empatičko vodstvo upravo govori o tome da je potrebno djetetu pokazati kako da se nosi s emocijama. Onog trenutka kada primijetite da vas dijete nije poslušalo i da je frustrirano, stanite na loptu i pričekajte da se smiri. Kad primijeti da ste smireni i da ne držite propovijedi o tome kako se žurite i kako vam je dosta svega, zapravo uči kako se nositi s frustracijama. Kada je dijete smireno, jasno recite istinu, a to je da vi jednostavno želite stići na posao na vrijeme i da znate da se ono ne slaže s vama, ali da je to nešto o čemu vi odlučujete. Na taj ste način pokazali svoju autentičnost i dosljednost, ali ste i djetetu priznali da ne očekujete da se složi s vašom odlukom, ali da je to naprosto vaša odluka. Također ste ga naučili da je važno jasno dati do znanja do kojih ste osobnih granica spremni ići. To je djetetu korisno poslije u životu, pogotovo u pubertetu, kada je izloženo mnogim iskušenjima.



Istina je da mnogi roditelji ne mogu podnijeti frustracije svoga djeteta, no kroz frustraciju djeca uče i ona im je potreba. Ako štitimo djecu od frustracija, onemogućujemo im zdrav i prirodan razvoj.



Ljutnja je neugodan osjećaj koji je potreban za zdrav razvoj ljudskih emocija. Nošenje s ljutnjom nešto je drugo. Ako bacate predmete ili se derete kad ste ljutiti, niste najbolji primjer svom djetetu kad je ono ljutito. S druge strane, ako objasnite djetetu zbog čega ste ljutiti i kako se mislite riješiti vlastite ljutnje, onda ste svakako dobar primjer. Vaša djevojčica baca predmete kad je ljutita. Mislim da je u redu jasno joj reći da ne želite da baca kocke jer im to naprosto nije svrha. Roditelji često govore: “Nemoj bacati kocke!” A dijete to čuje kao: “Bacati kocke!” Bolje bi bilo reći: “Kocke su za slaganje.” Ili: “Spusti kocku i reci što te ljuti.” Tada ste koncentrirani na radnju djeteta koju dijete može promijeniti, a ne na etiketiranje djeteta kao dobrog, lošeg ili bijesnog.



Vjerujem da se katkad teško nositi s izazovima roditeljstva, no nije nemoguća misija. Kako raste vaše dijete, rastete i vi u ulozi roditelja. Vodite se mišlju kako je najbolje da ne radite umjesto djeteta, nego za dijete – i to tako da ga vlastitoj odgovornosti učite svojim primjerom. I naoružajte se strpljenjem i voljom jer velika je vjerojatnost da ćete i vi nešto naučiti od svojeg djeteta.




Želite li o Telefončiću znati više... okrenite stranicu!






ŠTO JE TELEFONČIĆ?


Telefončić je prije svega telefonsko savjetovalište u kojem roditelji i svi drugi koji skrbe o najmlađima mogu dobiti stručan savjet, odgovor na pitanje ili podršku – svakodnevno od 7.00 do 22.00.



TKO RADI NA TELEFONČIĆU?


Stručnjakinje – od psihologinja do patronažnih sestara, logopedinja, primalja te socijalnih pedagoginja – s višegodišnjim iskustvom na području skrbi o najmlađima.



KAKO JE NASTAO TELEFONČIĆ?


Telefončić je nastao na zahtjev roditelja najmlađe djece. Naime, roditelji su u UNICEF-ovu istraživanju o ranim godinama djece glasali za telefonsko savjetovanje kao najbolji oblik podrške koji je praktički stalno dostupan. To je i ostvareno zahvaljujući donacijama građana UNICEF-ovoj akciji Prve 3 su najvažnije!



ŠTO RODITELJI MOGU OČEKIVATI KADA NAZOVU TELEFONČIĆ?


Prije svega podršku, stručni savjet i informaciju. Primjerice, na Telefončiću roditelji neće dobiti gotove recepte o odgoju djece, nego ćemo nastojati u razgovoru pronaći najbolje rješenje za svakog pojedinog roditelja i njegovo dijete.



KADA ZVATI TELEFONČIĆ?


Telefončić je dobro nazvati kad god imate kakvo pitanje ili problem u vezi s najmlađima koji ne možete riješiti sami ili se jednostavno želite informirati. Tim Telefončića tu je za sve one koji se brinu o najmlađima i žele im osigurati najbolju moguću skrb.



KAKVE VEZE IMAJU UNICEF I TELEFONČIĆ?


UNICEF je u suradnji s Gradom Zagrebom te resornim ministarstvima pokrenuo Telefončić zahvaljujući donacijama građana i tvrtki akciji Prve 3 su najvažnije!



KOLIKO ČESTO I ZAŠTO RODITELJI ZOVU TELEFONČIĆ?


Roditelji najčešće zovu zbog svakodnevne skrbi za dijete. Od početka rada Telefončića zaprimljeno je više od 1000 poziva iz cijele Hrvatske.



PLAĆA LI SE POZIV NA TELEFONČIĆ PO POSEBNOJ TARIFI?


Ne, pozivom na Telefončić plaćate uobičajenu cijenu poziva prema fiksnoj mreži koja je određena cjenikom (tarifom).




Dragi roditelji, bake, djedovi - Telefončićje tu zbog vas i vaših najmlađih.


Nazovite s povjerenjem na:



01 48 50 555








Tekst: Unicef


Foto: Thinkstock