Naš tekst o tome zašto mnogima u Hrvatskoj još uvijek nije prihvatljivo da i dječaci imaju dužu kosu (ovdje) izazvao je brojne komentare i rasprave na našoj Facebook stranici. Dok je većina ipak obznanila da podržavaju lokne i repiće kod dječaka jednako kao i kod curica, bilo je i onih koji, na naše iznenađenje, smatraju da dužina kose itekako ima veze sa spolom. Anketa na našem Instagram profilu pokazala je pak da 62% onih koji su sudjelovali smatra da repić i lokne nisu za dječake, dok je 38% među njima kazalo da nemaju ništa protiv. Upravo to nas je potaknulo na još jednu temu vezanu uz predrasude oko toga što je za dječake, a što za djevojčice. 

Tanja Hrvatin Šimičić, certificirana edukatorica za roditelje i magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, na svome je profilu na Instagramu odlično pojasnila zašto nije dobro dijeliti igračke na one za dječake i one za djevojčice. Sjajno je obrazložila koje sve dobrobiti imaju djeca kojoj su dopuštene aktivnosti neovisno o spolu

"Ne dajemo kuhinjicu djevojčicama, jer će one tako naučiti kuhati, niti će dječak postati djevojčica ili ženstven jer ima kuhinju. Sve što dajemo za igru, dajemo zbog onoga što dijete tom igrom razvija. Igrom u kuhinjici dijete razvija koordinaciju, sposobnost rješavanja problema, kreativnost, komunikacijske vještine, širi vokabular, razvija empatiju vjezbajući se postavljati u uloge drugih... Zakidamo dječake u prilikama za razvoj ako im ne dajemo npr. kuhinjicu i slične aktivnosti jer je to 'za cure'", piše Tanja te nadalje objašnjava: 

"Kućica za lutkice i lutke... Igrom s kućicom dijete razvija sve što i u igri s kuhinjicom, razvija maštu koja pokreće njegov mozak i koja će mu omogućiti lakše i uspješnije učenje kasnije. Igre s lutkama potiču razvoj brige o drugima - altruizam, što to je od velike važnosti za život tog dječaka, jer razvoj altruizma povezan je s time kakav će odnos imati s drugima u životu i koliko će biti sretan."

"Torbice, češljići, ogrlice... Potaknite svoje sinove na igru s time - te igračke nisu tu da se nauče šminkati i da bi u životu nosili ogrlice, torbice i češljali se. Te igračke su tu da potaknu razvoj u brojnim aspektima o kojima smo govorili u prethodnim primjerima".

"Bageri, vozila, garaže, alat za popravljanje... Neće vam djevojčica postati dječak jer se igra s bagerima, autićima i garažama!! Postat će dijete koje ima prekrasne prilike za poticanje cjelovitog razvoja", napisala je Tanja te zaključila: "Spoznajni, tjelesni i psihomotorni, socio-emocionalni i razvoj govora ne poznaju spol niti aktivnosti po spolu!"

View this post on Instagram

A post shared by ?Roditeljstvo & Osobni razvoj? (@tanjahrvatin.simicic)


Naša suradnica Maja Jerčić, magistra pedagogije, čije savjete možete pronaći u sklopu KoHo – pedagoškog know how konzaltinga, također nam je pojasnila što to zapravo loše radimo vodeći se stereotipnim odgojem. 

“Veoma često, nismo niti svjesni da djeci nekim komentarom, sugestijom aktivnosti ili igračke, reakcijom na emocije i slično, poručujemo što je ispravno i očekivano ponašanje za curice, a što za dječake. Razlike u odgoju dječaka i djevojčica vidljive su i na emocionalnome planu. Dječacima se svjesno i nesvjesno sugerira da trebaju biti čvršći i snažniji – što je prezentirano kao nepokazivanje emocija, no te emocije nisu nestale samo zato što navikamo dječake na to da ih ne pokazuju. To je možda najveća nejednakost kada je riječ o različitim rodno uvjetovanim odgojnim praksama, što dječaci nemaju jednake mogućnosti za emocionalni razvoj kao i djevojčice. Potrebno je uvažavati sve emocije koje dječaci osjećaju te im pristupiti s empatijom. Umjesto da se reagirana emociju nemoj plakati i još k tome vezuje uz argument ti si dječak; bolje je pažnju usmjeriti na situaciju ili ponašanje koje je dovelo do plača. Razumijem da si tužan jer ti se raspao autić, baš si se potrudio dok si ga sagradio, možda da ga pokušaš bolje učvrstiti. Obrišimo suze i pokušajmo ga popraviti. Odgoj se velikim dijelom odvija i kroz jezik, a potrebno je samo malo pažnje da djetetu pomognemo, da ga usmjerimo, motiviramo, pohvalimo, preusmjerimo… na afirmativan način koji se neće referirati na 'tipično za dječake' i 'tipično za djevojčice'.

Sada pak kada znate koje sve dobrobiti krije odrastanje u afirmativnoj sredini u kojoj je djeci dopušteno da se razvijaju jednako, neovisno o spolu, razmislite idući put kad vam na vrh jezika dođe rečenica nemoj plakati, dječaci ne plaču ili kad vam netko 'dobronamjerno kritizira' namjeru da sinu kupite kuhinjicu ili neku sličnu igračku. 

Tekst: J. S. 
Foto: Shutterstock