Što kad djeca u trgovini žele – sve? Stručnjakinja otkriva kako ih disciplinirati bez drame

01.12.2020.

Ušli smo u mjesec darivanja koji, ma koliko čaroban bio po svemu što nam donosi kroz druženje s najmilijima i obiteljsku atmosferu, za djecu prije svega predstavlja – nove igračke, slatkiše i sve druge stvari koje s nestrpljenjem čekaju, prvo za Svetog Nikolu, a onda i pod božićnim drvcem. Iako darivanje uključuje poklanjanje predmeta ili materijalnih dobara, drage ljude, dakako, možemo darivati i svojim vremenom, pohvalom, savjetom ili znanjem. Možda ćemo mi odrasli darove koje dajemo i primamo vrednovati razmišljajući o tome zašto netko nešto poklanja i koliko taj dar odgovara osobi kojoj je namijenjen, no djeca su tu, ipak, pragmatična. No kako ih naučiti da ‘ostanu u realnim okvirima’, kako za blagdane, tako i u onim uobičajenim reakcijama kad s njima idete u trgovinu, a oni žele – sve?

“Jednom sam čula savjet ‘ne vodite djecu u trgovinu‘, ali ako govorimo o realnoj svakodnevnoj situaciji u kojoj roditelj radi, a nakon posla nema kome ostaviti dijete na čuvanje, mora ga voditi sa sobom. Prvi korak je pripremiti dijete i to na način da ga uključi u izradu popisa za trgovinu. Zašto radimo spisak? Time govorimo djetetu da ćemo kupiti samo ono po što smo išli. Dijete će se složiti, ali kad u trgovini vidi novi predmet svoje želje, povući će. U tom trenutku roditelj se poziva na spisak. Dakle, prvo je potrebno uvažiti dijete, tj. njegov prijedlog, potom kazati kako razumijemo njegovu želju, a onda se i pozvati na spisak. Pritom se ne postavljamo kao dominatni, u smislu ‘ja ti ne dam da to kupiš’, jer to može izazvati sukob. Kad se pozovemo na onaj spisak, i djetetu je puno lakše prihvatiti ‘ne’, osobito ako je sudjelovalo u kreiranju istog”, savjetuje Glorija Peranić, prva hrvatska edukatorica po principima pozitivne psihologije.
Drugi korak je, savjetuje ova stručnjakinja, dopustiti djetetu da odabere jednu stvar. Ukoliko opet traži nešto drugo, tada se roditelj poziva na njegov odabir.
“Treći korak je da djetetu date ulogu u trgovini. Njima je dosadno, a istovremeno ih sve privlači (kao i nas odrasle). Uposlite ih da nose spisak, križaju sa spiska, traže po policama pakiranja namirnica koje već prepoznaju i slično”, savjetuje Glorija Peranić, naglašavajući još jednom kako ne moramo uvažiti svaku djetetovu želju, ali svaki puta trebamo uvažiti dijete. “Vidim da ti se i ovi bombonići baš sviđaju. Znam da ti je teško odvojit se od njih. Ovaj put si izabrao keksiće". I preusmjerite: "Hoćemo jesti ove keksiće uz mlijeko ili čaj?".

Čim počnu prepoznavati svoje najdraže stvari u trgovini, djeca počinju i razumjeti snagu novca – to je već s tri godine, dok predškolci već mogu pojmiti činjenicu da je novac ključ za mnoge stvari koje oni žele. Unatoč agresivnom marketingu, roditelji su, ipak, ti od kojih djeca najviše uče – iz njihove neverbalne komunikacije, razgovora o tome kako upravljati s novcem i kako ga trošiti. Više o tome kako s djecom razgovarati o novcu, koliko slobode može imati kad je njegov džeparac u pitanju te što odgovoriti djetetu kad vas pita jeste li siromašni, saznajte OVDJE.