Novinarka Anne Johnsos i njezin suprug godinama su zapisivali izjave svojih kćeri dok su one bile jako male, a kad su djevojčice narasle Johnsos je njihove izjave objavila u knjizi pod naslovom "Potty-Mouthed: Big Thoughts from Little Brains" (Prljava usta: Velike misli iz malog mozga). Neke od njoj najdražih izjava djevojčice su, otkrila je, izrekle dok su obavljale nuždu

 "Znate onaj osjećaj kad jednog sparnog ljetnog dana držite svoje dijete nekoliko centimetara iznad zahodske školjke i čekate da ono obavi nuždu. Prostorom se odjednom proširi neizdrživ smrad, a dijete vas usred obavljanja nužde pogledala duboko u oči i kaže: Volim te više od svjetlucanja zvijezda!“, napisala je Johnsos.

Mnoga djeca prije no što su spremna skinuti pelene već znaju prepričati sadržaj najdražeg crtića. U isto će vrijeme na WC-u ispuštati smiješne uzvike ili pak izgovarati nasumične poruke ljubavi. Što je tome uzrok?

Hilary Jericho, dječja gastroenterologinja sa Sveučilišta Chicago, na to je pitanje za New York Times izjavila kako je poznato da ljudi u trenutku kad isprazne crijeva osjete olakšanje koji graniči s euforijom. Za taj je osjećaj, objasnila je, zaslužan vagusni živac, najduži živac autonomnog živčanog sustava i jedan od najvažnijih živaca u našem tijelu. Riječ je o živcu koji pomaže regulirati mnoge aspekte ljudske fiziologije, uključujući srčani ritam, krvni tlak, znojenje, probavu pa čak i govor.

"Postoji posebna veza između onoga što se događa u crijevima i mozgu. Kada je stimuliran, kao što je to slučaj tijekom pražnjenja crijeva, vagusni živac može sniziti naš krvni tlak i smanjiti otkucaje srca, čineći nas opuštenima, što se odražava i na naše ponašanje. To je posebno izraženo kod male djece koja još nisu naučila potpuno regulirati svoje emocije pa odmah kažu sve što im padne na pamet“, rekla je dr. Jericho.

Rezultati

skeniranja mozga pokazali su kako dijelovi mozga koji se mijenjaju stimulacijom

vagusnog živca mogu biti dobra podloga za terapije antidepresivima. Dakle,

stimulacija tih područja može povećati regulatore raspoloženja poput

serotonina, dopamina i noradrenalina.

To je snaga koja stoji iza "euforije kakanja" kako je ovu pojavu nazvao gastroenterolog dr. Anish Sheth, koautor knjige "Što govori tvoja kakica?". 

Snimke su pokazale da neuronski krugovi koji su uključeni u doživljavanje emocija i kontroliranje njihove ekspresije postaju aktivniji kada obavljamo malu ili veliku nuždu. Iako se to većim dijelom pokazalo kod odraslih ljudi, pa čak i kod životinja, stručnjaci smatraju kako nema razloga pretpostaviti da isti proces ne prolaze i djeca.

Prema teoriji emocionalne svijesti koju je razvio neuroznanstvenik Antonio Damasio promjene u našem tijelu imaju utjecaja i na naše emocije. Često mislimo da strah izaziva tjelesne reakcije, ali to može biti i obrnuto. Strah može biti odgovor našeg mozga na tjelesnu reakciju koja nastaje kao posljedica povećanog protoka krvi, viška kisika zbog brzog disanja ili čak boli.

U tom kontekstu obavljanje nužde jedno je od naših prvih utjecajnih emocionalnih iskustava. Kako odrastamo učimo kontrolirati tu emociju dok nismo u blizini toaleta. To bi također, smatraju stručnjaci, mogao biti i odgovor na pitanje zašto se mala djeca emocionalno izražavaju dok kakaju

Obavljanje žužde počinje kao refleksno ponašanje, ali društvene norme od nas očekuju da se borimo protiv tog refleksa pa dok učimo djecu kako da obave nuždu mi od njih zapravo tražimo da kontroliraju taj refleks do odlaska na zahod. Učimo ih da tek na zahodu mogu isprazniti crijeva nakon čega slijedi opuštanje i oslobađanje. Fizičko oslobađanje teško je obuzdati, a sve to u konačnici dovodi i do neobičnih emocionalnih ispada.

Iz tog razloga čudni zvukovi koje na WC-u ispuštaju djeca mogu biti i reakcija na načine na koji ih potičemo da kontroliraju zadržavanja stolice. "Djeca ekstremno reagiraju na takve situacije i to je sigurno jedan od razloga zašto mnoga djeca pate od zatvora", rekla je Jericho. Upozorila je kako djeca, ako ih boli dok obavljaju veliku nuždu, nerijetko kažu: "To je boljelo, neću više nikada kakati." Zato je zadaća roditelja da strah od kakanja pretvore u jedno vrlo uzbudljivo iskustvo. Jer, djeca će vam na WC-u govoriti ono što im u tom trenutku pada na pamet samo ako su opuštena. Više o tome zašto dijete zadržava stolicu, pročitajte OVDJE.

Ti smiješni, ponekad dirljivi trenuci koje proživljavate dok vaši mališani obavljaju nuždu brzo će proći i brzo će vas zamoliti da zatvorite vrata od WC-a i osigurate im privatnost. A kad odrastu, nedostajat će vam emotivne rečenice koje su izgovarali dok su kakali

Tekst: I. K.
Fotografija: Shutterstock