Možda odgovor leži u tome kako se igrate. Dijete, u većini situacija, zapravo, čeka da mama i tata pronađu vremena za igru s njim. Kad to vrijeme konačno pronađu, često vrlo brzo kažu da je za danas bilo dosta jer su umorni. Radite li to tako, vaše dijete nikada nema osjećaj da ste se s njim zaista igrali.

Pronađite vremena da se igrate koliko ga god to zabavlja. Neka dijete samo odluči kad mu je dosta. Ubrzo ćete shvatiti da kad se s njim poigrate do kraja, ono će tražiti da na trenutak bude samo i da koncentraciju usmjeri na druge stvari. Barem se neko vrijeme neće motati oko vaših nogu i tražiti pozornost.

Naučite dijete kako se igra

Činjenica je da se rijetko koje dijete mlađe od 2 godine može igrati samostalno. Ako i može, to je na jako kratko. Bebina mašta nije razvijena do tog stupnja da može sama osmisliti neku situaciju i razvijati je sa svojim akterima, herojima, doktorima ili pak vilama koje imaju posebne moći, a od toga se igra, zapravo, i sastoji. Dodajmo tome da i koncentracija traje vrlo kratko pa rezultati neće biti veliki. Ako se sami počnete igrati s djetetom, možete ga zapravo podučiti igranju. Time ćete postići da će se dijete prije znati igrati samo sa sobom i neće trebati odraslog animatora.

Za dobru igru potrebna je priča, glumci, kulisa i scenarij. Dakle, zamislite situaciju, mjesto radnje, oživite glumce, odnosno lutke i počnite s pričom. Igra će sama poteći, a dijete će dobiti model koji će mu služiti za sljedeće igre. Kad se igrate zajedno, objasnite mu kako se igra s određenom igračkom. Razigrajte scenarij u kojem i dijete sudjeluje. Dobar je početak da sami razvijete igru, primjerice, doktora i pacijenta s medvjedićem. Dajte mu lijekove, izmjerite temperaturu, provjerite grlo, preslušajte srce. Sigurno ćete ga zainteresirati i ono će se htjeti uključiti u igru. Na vama je da mu date inspiraciju za daljnji slijed događaja. Pustite ga da bude aktivno, da preuzme inicijativu i izmišlja što dalje. Pokažite mu kako može lutki “čitati” knjigu. Ima mnoštvo primjera kako možete dijete uvesti u igru i zaigrati ga. Kako vrijeme bude prolazilo, i vi i dijete bit ćete bolji u tome, a situacije da se “izvučete” bit će sve češće.

Uvijek mislite na to da umijeće igre s djecom znači prepustiti mu inicijativu. Dijete je najsretnije kada vodi igru, a vi ste njegov sudionik. Podupirite njegovu komunikaciju. Ako zna voditi dijalog, lakše će se zaigrati nego ako nema tu sposobnost.

Foto: Thinkstock