jezičko-govorni poremećaji kod djece

Logopedica otkriva najčešće predrasude vezane za razvoj govora kod djece

Što znači zastoj u govoru, kad se roditelji trebaju zabrinuti, koji se poremećaji najteže liječe... otkriva prof. logopedije Jelena Bartolović Vučković

Čak 30 posto djece predškolske dobi ima neki artikulacijski poremećaj. Istraživanja pokazuju konstantan porast učestalosti jezično-govornih poremećaja kod djece, što se povezuje s promjenom sociokulturnih stilova života, ali i s činjenicom da je porasla opća osviještenost roditelja i stručnjaka koji sudjeluju u djetetovom razvoju, te se poremećaji češće otkrivaju, a djeca pravovremeno upućuju stručnjacima i uključuju u terapijske procese. S Jelenom Bartolović Vučković, prof. logopedije s dugogodišnjim iskustvom u radu s djecom i odraslima s govorno-jezičnim teškoćama, poremećajima glasa, gutanja, čitanja i pisanja, te poremećajima tečnosti govora, razgovarali smo o tome što znači zastoj u govoru, kad se roditelji trebaju zabrinuti, koji su najčešći mitovi o razvoju govora kod djece…, ali i o ranoj intrevenciji koja počinje – još u rodilištu.

“Logoped može raditi s djetetom već od samog rođenja, najčešće kroz postupak savjetovanja i educiranja roditelja. Već u rodilištu svakom novorođenčetu napravi se probir na oštećenje sluha, a ako se detektira oštećenje, dijete se upućuje na programe rane intervencije i savjetovanje i edukaciju roditelja kako bi se pravovremeno uključilo u rehabilitacijske programe. Također, specijalno educirani logoped sudjeluje u dijagnostičkom i terapijskom procesu visoko neurorizične djece kod poremećaja hranjenja-sisanja-gutanja kako bi se osigurao kvalitetan razvoj djeteta i osigurala prevencija nastanka sekundarnih smetnji”, kaže prof. Jelena Bartolović Vučković, koja je završila i program za Europskog specijalista za poremećaja tečnosti govora.

Naime, Program Europskog specijalista za poremećaje tečnosti govora (ECSF) je program na razini nekoliko vodećih europskih sveučilišta koji educira logopede o složenom poremećaju tečnosti govora, odnosno o mucanju i brzopletosti. Zahvaljujući tome programu trenutačno je u procesu ostvarivanja licence na razini Europske unije, što u Hrvatskoj u ovom trenutku ima samo jedan logoped.

“Poremećaji tečnosti govora najčešće se javljaju u predškolskoj dobi i to već u dobi od 2,06 godina, a zanimljiv je podatak da se kod 95% osoba koje mucaju prvi put javilo do dobi od 5 godina. U tome periodu netečnosti koje se jave mogu biti normalne netečnosti i razvojne netečnosti koje se povuku kod djeteta spontano, dok kod neke djece poremećaj perzistira. Mucanje ne utječe samo na govor, iako je ponavljanje glasova i oklijevanje u govoru prvi znak koji roditelji primijete, ono je povezano s emocionalnom i kognitivnom komponentom u djetetovom razvoju. Tako djeca koja osvijeste svoje teškoće u tečnosti govora, ili koja primijete značajnu zabrinutost i napetost roditelja u tijekom njihovog govora i učestalo ispravljanje govora, mogu postati nesigurna i izbjegavati određene govorne situacije i iniciranje komunikacije, što utječe na samopouzdanje djeteta. Iz ovih razloga preporuča se potražiti pomoć logopeda kada primijetite da djetetove netečnosti traju dulje od 2 mjeseca ili ako je dijete pokazalo svjesnost o svojim teškoćama, a sama učestalost mucanja prema istraživanjima iznosi 4,5- 8%”, pojašnjava ova stručnjakinja, a na pitanje što znači zaostajanje u govoru; tj. kad se roditelj mora zabrinuti, odgovara:

“Tu bih htjela naglasiti da logopedi koriste izraz jezično-govorni poremećaj iz razloga što se govor smatra kao zvučno sredstvo za ostvarenje jezika, odnosno zvučni, verbalni način ostvarivanja komunikacije, a jezik je sustav dogovorenih znakova koji omogućava komuniciranje među ljudima, a svojstven je za određene kulturne skupine. Jezični poremećaji mogu biti razvojni ili stečeni. Razvojni se vezuju za vrijeme kada dijete usvaja materinji jezik, a stečeni nastaju kao posljedica lezije mozga u odrasloj dobi. Razvojni jezični poremećaji javljaju se kod 7% djece predškolske dobi, što bi moglo značiti da svako 14 dijete ima neki oblik razvojnog jezičnog poremećaja. Djeca s receptivnim jezičnim poremećajem imaju i ekspresivnu jezičnu teškoću koja utječe na nedostanu sposobnost proizvodnje jezičnog iskaza u odnosu na kronološku dob. Stoga znakovi koji su zabrinjavajući za roditelje su kada dijete kasni s pojavom prve riječi, pojednostavljuje riječi, često se ne može sjetiti prave riječi i teško usvaja nove riječi, kasno počinje slagati rečenice od dvije ili tri riječi, ne poštuje gramatička pravila i teško razumije prostorne odnose”, pojašnjava logopedica i napominje kako je ove teškoće moguće je prepoznati već u najranijoj dobi, te – ukoliko su roditelji zabrinuti – preporuča se učiniti logopedska obrada nakon koje će roditelji biti detaljno savjetovani o daljnjim postupcima.

“Govorni poremećaji odnose se na pravilni izgovor glasova (artikulacijski poremećaji) i na poremećaje tečnosti govora (mucanje i brzopletost). Razvoj izgovora glasova je proces koji se kod djeteta završava u dobi od 5,06 godina kada bi dijete trebalo pravilno izgovarati sve glasove. Poremećaji tečnosti govora su jedna složena tema, no ukoliko dijete govori netečno (ponavljanje slogova, riječi, fraza, blokovi u govoru…) preporuča se učini logopedska dijagnostika kada to ponašanje traje dulje vrijeme ili ako su roditelji zabrinuti zbog pojave novog govornog obrasca”, kaže Jelena Bartolović Vučković.

Najčešća predrasuda vezana uz jezično-govorni razvoj koju u svojoj praksi čuje je: “Ma on je dječak, normalno je da dječaci kasnije progovore ili da ne priča do treće godine", te da dijete treba pustiti da se samo razvija iako postoje određena odstupanja. Iako dječaci često progovore prvu riječ kasnije od djevojčica treba na umu imati podatak da se prva riječ javlja u periodu od 10-15 mjeseci, te uzeti u obzir individualne razlike djece.

“Druga predrasuda, na svu sreću ipak ne tako učestala, odnosi se na to da se dijete logopedu ne treba javiti prije druge ili treće godine. Izuzev, već spomenute uloge logopeda kod beba, logoped sudjeluje u postupcima rane intervencije djece koja imaju kašnjenje u jezično-govornom i komunikacijskom razvoju zbog plastičnosti mozga djeteta jer djetetov mozak do treće godine života najlakše uči i usvaja nova znanja. Mišljenja sam da treba raditi na razbijanju spomenutih, i ostalih predrasuda, te se obratiti stručnjaku na procjenu i savjetovanje pravovremeno, čim se posumnja na neku teškoću ili odstupanje. Pravovremenim djelovanjem, bilo kroz savjetovanje i edukaciju roditelja, bilo kroz direktni ili indirektni terapijski postupak, kroz igru u ranoj dječjoj dobi ključ je uspjeha terapije i djetetovog razvoja”, smatra ova stručnjakinja.

Koje je poremećaje najteže, a koje je lakše ispraviti?

“Na ovo pitanje je nezahvalno dati odgovor. Pojedine dijagnoze, kao što su poremećaji iz komunikacijskog spektra, razvojni jezični poremećaji, disleksija, u pojedinim situacijama mucanje i drugi prisutni su kroz cijeli život, a dijete kroz terapiju usvaja tehnike, postupke, pravila koji mu omogućavaju i olakšavaju svakodnevno funkcioniranje. S obzirom da su određeni poremećaji trajna stanja terapijski pristup se mijenja kako dijete raste, a terapijski ciljevi dijele se na kratkoročne i dugoročne uz individualizaciju pristupa. Nasuprot trajnim stanjima možemo staviti poremećaje izgovora glasova i poremećaje glasa (disfonija, trajna promuklost) koji, u odnosu na prije spomenute teškoće, imaju kraći period trajanja terapije, ali uz naglašeni individualni tempo habilitcije ili rehabilitacije. Tako za artikulacijske poremećaje postoji okvirno očekivanje trajanja terapije, no ono se uzima samo kao prosjek”, kaže logopedica.

Novo vrijeme donijelo je novi način života, tako da sve manje djece čita. U kojoj mjeri čitanje, ali i slušanje priča može potaknuti govor kod djece?

“Čitanje ne pospješuje samo jezično-govorni razvoj kod djeteta već stvara i posebnu emotivnu vezu između roditelja i djeteta. Kroz čitanje slikovnica dijete usvaja nova znanja, proširuje svoj vokabular i jezično razumijevanje. Zanimljiva je činjenica da već u najranijoj dobi dijete kada mu se čita počinje shvaćati koncept pisane riječi i vezu slika - slovo - riječ, a zbog same ugode aktivnosti čitanja djeca kojoj se u najranijoj dobi čitalo kasnije najčešće postaju vrsni samostalni čitatelji. Iz tog razloga 2013 godine je pokrenuta nacionalna kampanja Čitaj Mi! u kojoj je partner i Hrvatsko logopedsko društvo. Aktivnosti čitanja potiču djetetov razvoj od najranije dobi kada dijete počinje shvaćati vezu između slike u slikovnici s riječima i predmetima iz okoline, do kompleksnijeg razumijevanja situacija i povezivanja s vlastitim doživljajima. Uz jezično-govorni razvoj čitanje potiče djetetovo samopouzdanje jer je aktivni sudionik, širi djetetove interese, razvija koncentraciju i usmjeravanje pažnje”, zaključuje logopedica Jelena Bartolović Vučković.

Tekst: D. P.
Fotografija: Shutterstock

Tagovi: , , , , ,

Vezano uz temu

dijete se igra kockicama

Kojih 6 igara pomaže djeci u razvoju njihovih životnih vještina?

Jedna od stvari zbog kojih volimo djetinjstvo je…

problemi s mucanjem kod djece

Logopedica otkriva najčešće mitove o mucanju

Povodom Međunarodnog dana svjesnosti o mucanju, koji se…

dijete uči puzati

Mora li vaše dijete naučiti puzati?

Mnogi roditelji zabrinuti su jer njihovo dijete ne…

Pročitajte i:

Zašto se dječaci vole igrati rata i je li to prihvatljivo

Iako svi dječaci imaju normalne agresivne impulse koje uče kontrolirati, samo malen postotak iskazuje istinsku…

Zašto je "ne" sasvim u redu odgovor vašeg dvogodišnjaka

Umjesto da šefujete, svom dvogodišnjaku na svako "ne" doskočite opcijama

13 stvari koje mentalno jaki roditelji ne čine

Snažni mentalni 'mišić' ključ je koji pomaže djeci da ostvare svoj najveći životni potencijal, no…

7 ključnih stvari za jačanje djetetova samopoštovanja!

Pohvala djeteta vrlo je važna za jačanje djetetova samopoštovanja, no pripazite da kod pohvala budete…