Pričanje je obično znatno življe od čitanja jer se mijenja intonacija glasa, a odrasli koji priča više se usredotočuje na iskazivanje svojih osjećaja. Kad pričate radite grimase svojih osjećaja, gestikulirate, a sve to pričanje čini puno zanimljivijim djetetu.

No, nije uvijek lako smisliti dobru priču koja će djetetu biti zanimljiva.Stoga mnogi odrasli radije posežu za slikovnicom. I čitanje priče iz slikovnice ima svoje prednosti, jer dijete se lakše koncentrira listajući slikovnicu, povezujući slike i tekst s onim što mu se govori. Slike koje gleda dok odrasli čita pridonose razumijevanju sadržaja. Dakle, čitanje i pričanje imaju svojih prednosti pa je najbolje primjeniti ih oboje.

Pritom je svakako važno što dijete voli, čemu se više veseli i u čemu više i aktivnije sudjeluje. Važno je da i odraslom čitanje pričanje bude ugodno iskustvo jer odrasli svoje raspoloženje prenosi i na dijete. Dakle, u dogovoru s djetetom valja odabrati što i kako. Slikovnicu valja držati tako da dijete može pratiti sadržaj. Za manju djecu poželjne su slikovnice velikog formata kako bi slike bile dovoljno uočljive. Pojašnjenja i objašnjenja tijekom same priče mogu narušiti slijed i čaroliju priče.

Djeca često traže da im se bezbroj puta čita ista priča, to svakako treba činiti. Kad je priča pročitana ili ispričana valja potaknuti dijete na razgovor o njoj a moguće su i druge raznovrsne aktivnosti (prepričavanje, crtanje, igra lutkama i sl.). Te će aktivnosti pomoći da se priča “preradi”, da dijete shvati zbivanja i angažira svoje osjećaje.

Osim slikovnica čitati valja sve druge dostupne materijale, dječije časopise, pisma, zapisane poruke ukućana, podsjetnike i sl. Čitati se mogu novinski naslovi, recepti za kuhanje, nazivi proizvoda koji se donose iz dućana, upute za rukovanje aparatima, upute na igračkama i sl. Upravo čitanje zajedno s djetetom, primjerice uputa na hrani koja se donosi iz prodavaonice (do kojeg datuma vrijedi ovaj jogurt, kako se priprema ovaj puding...), govori djetetu o smislu pisanog jezika i povezanosti sa svakodnevnim životom što bolje od bilo kojeg objašnjenja daje djetetu informaciju o važnosti čitanja.

Roditelj koji čita ili priča djetetu pomaže djetetovu cjelokupnom razvoju, intelektualnom, socijalnom, emocionalnom, moralnom i estetskom, jer potiče:

  • razvoj percepcije, pažnje, koncentracije, pamćenja, sposobnosti zaključivanja kritičkog mišljenja, mašte, motivacije za pričanje i pisano izražavanje
  • unapređuje djetetovu sposobnost slušanja
  • potiče prepoznavanje i razumijevanje svojih i tuđih osjećaja
  • pomaže u stvaranju posebne emocionalne veze između djeteta i odraslog
  • potiče kreativno mišljenje
  • pridonosi motivaciji za samostalno čitanje i uživanje u čitanju i knjizi, pomaže djetetu da zavoli knjige
  • omogućuje djetetu stjecanje znanja informacija,bogati se riječnik i razvijaju djetetovi raznoliki interesi
  • izgrađuje kriterije za prepoznavanje kvalitetne literature (estetski odgoj)

Tekst: Sanja Pavić, DV Cekin, Slavonski Brod

Foto: Profimedia