Ako ste roditelj bebe, malog djeteta ili predškolca, vrlo je lako moguće da o seksualnom razvoju svog djeteta razmišljate na način: “Ma ima on/ona za to još jako puno vremena.” Svako će dijete tijekom odrastanja proći određene razvojne faze, kako u tjelesnom, emotivnom i intelektualnom, tako i u seksualnom razvoju. Svaku fazu razvoja seksualnosti prate različite tjelesne promjene te složeni osjećaji povezani sa seksualnošću.

Važno je naglasiti da su sva djeca različita i da se razvijaju na svoj način, sebi prilagođenom brzinom. Kako dijete fizički napreduje, uči sve više riječi, iskazuje sve više osjećaja, pokazuje zanimanje za različite stvari, tako se i spolno razvija. Spolnost je normalan i zdrav dio ljudskog života koji počinje rođenjem i nastavlja se tijekom života. Navodim faze koje služe kao putokazi za bolje razumijevanje ponašanja vašeg djeteta.

Dojenačka dob (1. godina života)

Razvoj spolnog ponašanja kod djece odvija se uz igru. Igra je spontani proces prikupljanja informacija, praćen radoznalošću prema svijetu i samome sebi. Najučestaliji oblik spolne igre usredotočen je na istraživanje vlastitog tijela i manipulaciju njime. Istražujući svoje tijelo, dijete spontano dodiruje genitalije te tijekom previjanja ili kupanja, kad je nago, slučajno doznaje kako dodirivanje, pritiskanje ili trljanje genitalija dovodi do ugodnih osjeta.

Rano djetinjstvo (od 2. do 5. godine)

S oko tri godine djeca počnu učiti razliku između muškaraca i žena te započinje i proces identifikacije s jednim od spolova. Znaju jesu li djevojčica ili dječak i gotovo svi mogu izraziti spolni identitet. Uočavaju i znaju verbalizirati razlike između spolova. Prepoznaju, primjerice, ljude na fotografijama i na televiziji kao pripadnike muškog ili ženskog spola. Usto, rado čine stvari koje rade pripadnici suprotnog spola. Tako dječaci katkad nose mamine cipele ili odjeću, a djevojčice pokazuju zanimanje za automobile i alat te odbijaju igru s lutkama.

Trogodišnjaci znaju izraziti osjećaje poput “volim te”, jako su emotivni te grle i ljube svoje roditelje. Počinju prepoznavati i facijalne izraze osjećaja. Djecu u toj dobi često zanimaju odgovori na pitanja poput “odakle dolaze bebe” ili “odakle sam ja došao”.

U petoj godini djeca postanu sramežljivija. Uočavaju različitost muških i ženskih uloga te pravilno upotrebljavaju riječi “muž” i “žena”. Češće se igraju “mame i tate”. U toj igri mogu se međusobno grliti i ljubiti, ležati jedno pokraj drugoga u krevetu. To je prije svega igra oponašanja potaknuta promatranjem roditelja i iskustvom u obitelji. U ovoj dobi djeca ne spoznaju samo razlike u građi spolnih organa nego i postojanje razlike u ponašanju i aktivnostima muškaraca i žena. Djeca počnu osluškivati informacije o tome što društvo očekuje od njih kao predstavnika različitih spolova. Tako se dječacima često govori da ne smiju “plakati, duriti se, žaliti na poteškoće” i slično. Djevojčicama se pak govori da se ne smiju “tući, svađati, penjati na ograde” – općenito se moraju ponašati suzdržano, odnosno “pristojno”

Srednje djetinjstvo (od 5. do 8. godine)

U toj dobi javlja se osjećaj srama, pa se djeca dok su naga često skrivaju, pogotovo od brata ili sestre suprotnog spola. Zanima ih ljudsko tijelo i fotografije muškaraca i žena, ali pokazuju nelagodu i smijulje se ako vide kako se odrasli ljube. Istodobno ih i privlači i odbija otvoreno iskazivanje nježnosti. To može odražavati javljanje osjećaja privatnosti. Počinju upotrebljavati žargonske i vulgarne izraze za intimne dijelove tijela i opčinjeni su pričanjem “prostih” šala i viceva.

U šestoj ili sedmoj godini života djeca, zbog razvoja pojma o sebi, postaju još sramežljivija. Jača je potreba za privatnošću te postaju svjesna socijalnih ograničenja spolnog izražavanja. Nisu više sklona pokazivanju vlastitih intimnih dijelova tijela te se skrivaju tijekom preodijevanja ili kupanja, ogrću se ručnikom, a mogu zahtijevati i da kucamo prije ulaska u njihovu sobu.

Kako se postaviti kad dijete počne zapitkivati?

  • Iskorištavajte svakodnevne prigode za razgovor i upotrebljavajte jednostavne izraze.
  • Pitanja dočekajte smireno. Pokušajte se ne šokirati ili iznenaditi. To bi djeci moglo značiti da razgovor o spolnosti nije u redu.
  • Uz razgovor o tijelu, ne zaboravite osjećaje. Govorite o ljubavi. Djeca trebaju čuti kako spolnost nije vezana samo uz tijelo.
  • Pomozite djeci da sačuvaju pozitivan osjećaj o vlastitom tijelu. Ne postoje dobri ili loši dijelovi tijela. Nemojte neke dijelove tijela nazivati prljavima ili zločestima. Pomozite djeci da se nauče brinuti o vlastitom tijelu.
  • Razgovarajte s djecom o privatnosti. Trebaju naučiti i razumjeti kad smiju biti goli (npr. u kupaonici), a kad trebaju nositi odjeću (npr. u školi ili trgovini).

Kako se sve možete izvući?

Ignorirati – prikladno je u situacijama kad želite izbjeći poticanje određenog ponašanja ili svoju pretjeranu reakciju.

Glumiti neznalicu – to znači pretvarati se da ne razumijete što dijete radi ili što vas pita. Time možete prikupiti više informacija o djetetovu ponašanju, pitanju ili izjavi. Predškolci često ponavljaju riječi koje su negdje čuli ili nešto što su vidjeli iako možda ne razumiju njihovo pravo značenje. (Primjerice, ako vas dijete pita: “Jeste se ti i mama seksali?” možete zbunjeno odgovoriti: “Zlato, a što ti misliš što je seks?”)

Reflektirati – odnosno ponoviti ili zrcaliti djetetovo pitanje, izjavu ili izraz lica. Tako dijete zna da razumijete kako se osjeća i što ga zanima. (Primjerice: “Aha, zanima te kako izgleda mišić?”)

Kazna – u području spolnog razvoja djeteta kazna općenito nije prikladan način reagiranja na djetetovo spolno ponašanje i pitanja.

Tekst: mr. sc. Darko Sambol, MBA, prof. psihologije, psiholog mentor u DV Rijeka, Business & Life coach, darko.sambol@ri.t-com.hr

Foto: Profimedia