Dijete odbija druženje s drugom djecom? Možda još nije spremno za taj korak...

Jeste li primijetili da se vaše dijete radije drži na strani i više promatra igru druge dijete, nego što se uključuje u nju? Ne morate se brinuti. S vašim je djetetom sve u redu. Dapače, istraživanja su pokazala da prosječno dijete oko druge godine svog života oko 20 posto vremena provodi upravo gledajući što se oko njega događa. Zapravo, više vremena provodi zureći u ljude, životinje, događaje, predmete, nego što u tim događajima želi sudjelovati. Postupno će se to vrijeme smanjiti i dijete će radije provoditi vrijeme u igri. Vrijeme promatranje će se nakon druge godine smanjiti na oko 14 posto vremena. To nas dovodi do zaključka da je promatranje izuzetno važan oblik sudjelovanja za djecu. Kod neke će djece biti izražena potreba za još duljim promatranjem, sve je to početak njihova društvenog razvoja. Karakter djeteta igra također važnu ulogu. Djeca koja su po prirodi društvenija s lakoćom će se pridružiti i najživljoj grupi nepoznate djece, ne brinući se trebaju li ili ne trebaju tako postupiti. Promatrači će ipak zadržati sigurnu distancu i diviti se iz daljine.



Poticaj s mjerom


Naravno, svome djetetu možete pomoći da istraži i drugu opciju i da se uključi u igru, samo to učinite postupno i bez pritiska. Imajte na umu nekoliko stvari. Dijete treba određeno vrijeme kako bi proučilo što se događa i da bi pristalo pridružiti se grupi. Budite s njim strpljivi i nemojte ga požurivati. Možete razgovarati o tome kako mu se sviđa igra druge djece i bi li voljelo i samo se upoznati s njima te tako ispitajte njegovo mišljenje... Možda mu treba tek malo vašeg poticaja i ohrabrenja. Ako mu se to nikako ne sviđa i tijelom i riječima to odlučno odbija, još nije spremno za stjecanje novih društvenih odnosa s nepoznatom djecom. Svaka vrsta roditeljskog pritiska ili neprestano ponavljanje poziva da im se pridruži u takvom bi djetetu moglo izazvati bunt i otpor, te povlačenje iz društva prije nego mu se uopće i pridružilo.



Djetetova osobnost


Budite svjesni osobnosti vašeg djeteta jer to je bitan dio njegova identiteta. Ne pokušajte ga mijenjati jer time izravno pokazujete da ga ne poštujete ili da vam dijete nije dovoljno dobro takvo kakvo je. To pak utječe na njegovo samopouzdanje koje je tek u izgradnji. Svojim postupcima jasno iskazujte da cijenite i prihvaćate svoje dijete i njegov način izražavanja, njegove potrebe. Niti odrasle osobe nisu sve jednako društvene, no to ne umanjuje njihovu kvalitetu i sposobnosti. Osjetite li nelagodu vašeg djeteta u određenim situacijama, podržite ga. Radije ga upoznajte s jednim vršnjakom koji bi mu karakterno mogao više odgovarati ili koji bi mu pomogao da se opuštenije osjeća u društvu ostale djece. (I.T.)