Dan danas sjećam se svojih roditelja koji su mi i verbalno i neverbalno redovito ukazivali kako je važno biti pristojan. Uvijek su bili ponosni kada bi dobili povratne informacije od susjeda, učiteljice, rodbine ili pak drugih roditelja kako imaju ljubazno i pristojno dijete. Njihova kćerkica nikada nije ulazila u sukobe, nikada se nije svađala s drugom djecom u parkiću, nikada nije odgovarala profesorima. Čak ni u pubertetu kada je bunt sam po sebi izražen. Ali isto tako je njihova kćer bila duboko nesretna kada je jednog dana u adolescentnoj dobi shvatila da se nikada ni ne zauzima za sebe, da se njezine prijateljice uvijek nekako izbore za svoje mišljenje i stavove, a ona, pristojno i ljubazno, uvijek prihvati i ono što ne želi i s čim se ne slaže. Jer – treba biti pristojan.

Nakon mnogo godina shvatila sam da se „biti pristojan“ ne mora kositi sa „zauzeti se za sebe“. Danas smo svjedoci kako mnoga djeca, posebice u adolescentnoj dobi, postaju agresivna u izražavanju svojih misli i želja. Njihovo zauzimanje za sebe podrazumijeva činjenje štete nekom drugom. U drugoj krajnosti imamo djecu koja baš poput mene, ljubazna i pristojna, nikada ne izraze što žele. Zbog toga u sebi samo gomilaju loše osjećaje, a usporedno s njima pada i njihovo samopouzdanje. Kako danas odgojiti mladu osobu koja će biti pristojna i ljubazna, ali će se znati zauzeti za sebe?

asertivan odgoj
, Image: 373615787, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Anastasia Vishnickaya / Alamy / Alamy / Profimedia

Asertivnost – zlatna sredina

Odgovor dakako nije instant recept i seže već u najraniju dob. Mnogi roditelji vjeruju da moraju činiti kompromis između agresivnog i ljubaznog odgoja. Drugim riječima, žele li da im dijete bude probitačno i agresivno ljubazno i uviđavno. Asertivan odgoj uči dijete da može otvoreno i direktno izraziti svoje misli i osjećaje drugima bez da ih povrijedi.

Uzmimo za primjer da je naše dijete gurnulo drugo dijete. Kada bi potaknuli naše dijete da istom mjerom vrati drugom djetetu, tada bi u njemu poticali agresivno ponašanje. Ono bi tako naučilo zauzeti se za sebe, ali na agresivan način. Kada bi mu rekli da drugo dijete sigurno nije ništa loše mislilo i da ne bi bilo lijepo da mu nešto kaže, tada bi mu poslali poruku da nije dobro izraziti vlastite misli i osjećaje bez obzira što nam je netko učinio. No kada bi rekli djetetu neka kaže svom prijatelju kako se osjeća zbog toga što ga je gurnuo i da ne želi da mu to više radi, tada bismo učili dijete asertivnom ponašanju.

Za asertivan odgoj nikada nije prerano

Asertivan odgoj počinje u najranijoj dobi i roditelji bi trebali biti svjesni da su i sami model svojoj djeci. Ako nas djeca vide kako sukobe rješavamo agresijom i uz puno galame, kako će ih oni onda jednog dana rješavati? S druge strane, ako vide da se nikada ne zauzmemo za sebe, da kod kuće samo „gunđamo“ protiv šefa/prijatelja/partnera, a nikada im ne kažemo što doista mislimo i osjećamo – kakav će biti njihov obrazac ponašanja jednog dana?

Odmalena trebamo dijete učiti asertivnom ponašanju da bi ono jednog dana stasalo u mladu osobu koja će imati dovoljno samopouzdanja da izrazi svoje misli i osjećaje na način koji ne ugrožava drugoga. Kada smo asertivni, štitimo sami sebe dajući do znanja okolini kako se osjećamo i zauzimajući se za svoja prava. Reći „ne“ kad je potrebno – bez osjećaja krivnje, postaviti granice, izraziti vlastite želje i potrebe na prihvatljiv način – nije li to nešto što bi našoj djeci jednog dana pomoglo da kroče kroz život? Imajući na umu da asertivna djeca u adolescentnoj i odrasloj dobi imaju bolju sliku o sebi, na bolji način izražavaju svoja znanja i sposobnosti, te imaju efikasnije vještine suočavanja sa stresom, vjerujem da se dugoročno isplati uložiti trud i vrijeme u učenje djeteta ovakvom ponašanju.

Tekst: Kristina Bačkonja, dipl. psiholog, NLP trener,  Centar Budi svoj

Foto: Profimedia