Kako se i zašto jedna odgajateljica s dugogodišnjim iskustvom u radu s djecom odlučila pokrenuti blog. S kojim ciljem ste krenuli u tu priču? Naime, kroz posao u vrtiću, imate priliku raditi s djecom, no vi ste i dio slobodnog vremena odlučili iskoristiti na isti način...
Bilo je to spontano. Vrlo često su me roditelji i kolege tražili savjete za neki problem, a ja bih im odgovarala koristeći primjere. Praksa povezana s teorijom pokazala se kao najprihvatljiviji način. I tako sam došla na ideju pokrenuti blog. Potrebe ima, a za mene je to bio izazov. S druge strane, u ovo moderno doba roditeljstva i odgoja, važno je educirati, ne samo djecu, već i roditelje i odgajatelje. Kroz blogove to i postižem, educiram druge, a u isto vrijeme i sebe. Da, ja to radim u slobodno vrijeme i često me znaju pitati “Pa kako ti se da?!”. Jednostavno, to nije samo moj posao, ja to živim.

Čitajući o Vama saznala sam da jako volite putovati, no da ta svoja putovanja također koristite za rad s djecom. Bili ste tako u New Yorku, u Dublinu, u Francuskoj... Što biste generalno rekli, razlikuju li se djeca i njihove potrebe od zemlje do zemlje?
Generalno, djeca su djeca. Nema velikih razlika među njima. Djeca su spontana, slobodna, radoznala, kreativna... To, primjerice, možemo vidjeti kad se negdje sretnu djeca različitih nacionalnosti. Ne pričaju isti jezik, ali se razumiju; igraju se i dogovaraju bez ikakvih problema. To je, zaista, predivno. Djeca ne vide razlike i nisu time opterećena. Ali, naravno, u svakoj sam zemlji uočila i razlike, ali to je, rekla bih, utjecaj odraslih na njih. Dijete se mijenja s obzirom na okolinu. Pod time mislim da pristup odgoju u svakoj zemlji ovisi o kulturi, običajima, mentalitetu, načinu života tog naroda. Što je i logično. Mi u Hrvatskoj u zadnje vrijeme težimo odgoju djece na danski način, no to je nemoguće. Možemo primijeniti neke stavke, no – generalno – nećemo uspjeti, jer bi za to morali mijenjati mentalitet naroda i kulturu ophođenja. Je li to uopće potrebno? Moje mišljenje je da nije, ali da možemo i trebamo učiti jedni od drugih. S druge strane, Englezi i Španjolci, kada su bili kod nas na studijskoj posjeti vrtićima, divili su se kako su naša djeca slobodna i kreativna. I bilo im je fascinantno kako mi imamo povjerenja u djecu. Od svake zemlje, kulture i naroda možemo nešto naučiti ako to želimo. I to je ljepota. Raznolikost nas obogaćuje. Volim putovati, jer to je za mene životna škola.

Roditeljstvo je najteži “posao”, ali ujedno i jedini za kojeg nema škole. U kojoj su mjeri uopće naši roditelji zainteresirani za tražiti pomoć i oko kojih vam se pitanja najčešće obraćaju?
Osim radionice za roditelje, održavam i radionice za odgojitelje u području pedagogije slušanja djeteta. To je došlo nekako spontano jer odgojitelji isto žele i trebaju kontinuiranu edukaciju. Na takvim radionica zajedno učimo i izmjenjujemo ideje, savjete i sl. Ako usporedimo stanje od prije pet godina s današnjim, definitivno je vidljiva promjena i napredak, no i dalje vrlo mali broj roditelja traži pomoć. No, problem nije u nezainteresiranosti. Većina roditelja je zainteresirana, ali nije spremna na promjene. Roditelji žele vidjeti promjenu na djetetu, no kad postanu svjesni da trebaju promijeniti sebe, svoje postupke, navike i način ophođenja, tada se aktiviraju kočnice. Mali je broj roditelja koji je spreman na osobni razvoj i promjene. Često mi kažu: “Pa dajte Vi odradite to s mojim djetetom, Vi ćete to brže i lakše.” Ja to mogu, meni to nije problem, ali to nije rješenje. Dijete će sa mnom surađivati, raditi, slušati me, no roditelj je taj koji mora postići to isto.

Često možemo čuti izjavu “da su nove generacije djece sve gore”. Koji su po vašem mišljenju ključni problemi modernog roditeljstva?
Sve to ovisi o djetetu i roditelju. Ipak, generalno govoreći, to su prevelika popustljivost i pretjerana zaštita. Moderno doba definitivno donosi velike pritiske na roditelje. Svaki roditelj želi najbolje svom djetetu, ali istodobno doživljava veliki pritisak zbog posla egzistencije, utjecaja društva… Najvažnije je biti dobro sam sa sobom i biti pozitivan, jer se emocije s roditelja prenose i na djecu. Roditelji su umori, nemaju dovoljno vremena, žele vidjeti sretnu i nasmijanu djecu, pa im zato često popuštaju. Svijet oko nas je opasan i nepredvidljiv, pa će roditelj učiniti sve da zaštiti svoje dijete. No, kad-tad morat će ga i “pustiti da samo ode u svijet”.

Svi znamo puno primjera kad djeca manipuliraju roditeljima, a roditelji im – u želji da budu zadovoljni – dopuštaju da vode glavnu riječ. Strah, naravno, nije metoda odgoja, no je li moderno roditeljstvo donijelo slabljenje autoriteta roditelja?
Apsolutno da. Današnji roditelji slab su autoritet djetetu. Današnja djece vrlo često sama donose odluke i to na raznim razinama. Dijete svakako treba odgajati na način da donosi odluke, da bude uvaženo, ali i da bude odgovorno za svoje odluke, što je dugotrajan proces na kojem treba raditi od malih nogu. Opet, odluke koje dijete može donijeti moraju biti u skladu s njegovom dobi i mogućnostima. Tu današnji roditelji često griješe. Svi želimo vidjeti rezultat sada, no u odgoju to ide postepeno. Rezultate onoga što danas radimo, vidjet ćemo tek za nekoliko godina. I to je jedan od problema, uz nedosljednost i manjak strpljenja.

Koordinatorica ste edukativne konferencije Mliječni zub – odgajati znanjem i srcem. Ove godine konferencija nije održana zbog pandemije koronavirusa, no možete li nam otkriti neke planove za dalje?
Upravo zbog novonastale situacije, ove godine nam je u planu pokretanje online platforme za edukaciju koja bi omogućila cjelogodišnje educiranje šireg kruga stručnjaka o temama vezanim za odgoj djece rane dobi. Online pedagoška akademija Mliječni zub - odgajati znanjem i srcem, cjeloviti je edukativni program primarno namijenjen stručnjacima koji rade s djecom rane i predškolske. Provodit ćemo ju od rujna 2020. do svibnja 2021. Glavni moduli/cjeline u pedagoškoj godini biti će: emocionalna inteligencija: kako (pre)živjeti stresu unatoč; suradnja vrtića s roditeljima; razvoj i poticanje dječjih talenata. Izlagači su fakultetski profesori, stručni suradnici i odgojitelji, čime ćemo povezati teorijski i praktični način rada.

Razgovarala: Danijela Petrov
Fotografije: Mario Poje