Istina, mogao ih je čuti u tramvaju, na cesti, u vrtiću, no većinu psovki djeca ipak usvoje u svom domu. Stoga, oprezno birajte vokabular koji koristite pred djetetom, a ako vam baš izleti, ispričajte se zbog toga i objasnite da su to ružne i uvredljive riječi koje ne treba koristiti. No nisu samo psovke problem. Odnos prema djetetu kad od njega nešto želite postići također treba imati određen pristojan obrazac. Zamislite da vam netko samo odjednom kaže: "Ugasi televizor i brzo operi ruke, ručak je na stolu!" Navika da tako razgovarate s djetetom, prije ili kasnije prijeći će u djetetovu podsvijest i ono će jednako tako početi razgovarati s vama, s drugim članovima obitelji, vršnjacima... A neće vam biti drag taj odrješit ton koji više nalikuje na vojničku zapovijed nego na komunikaciju između djeteta i roditelja.

Ako želite odgojiti dijete...

i pristojnog čovjeka koji se s poštovanjem odnosi prema ljudima oko sebe, koristite riječi koje takvi ljudi rabe, tonom koji je ljubazan i odiše poštovanjem.

  • Kad želite da dijete nešto učini, zamolite ga. Kad to učini, zahvalite mu i pohvalite ga.
  • Pozdravljajte susjede ako želite da i ono nauči ljubazno pozdravljati. Nemojte o njima govoriti ružne stvari ili ogovarati članove obitelji, dijete će to shvatiti kao normalan način komunikacije. A i moglo bi vas to dovesti do vrlo neugodnih situacija u kojima vaše dijete prepriča sve osobi koju ste ogovarali, u onom nevinom dječjem tonu.
  • Ljubazno se odnosite prema prodavačima u trgovinama ili službenicima na šalteru pošte i slično... Na taj način djetetu prenosite informaciju da ljudi zaslužuju poštovanje i da ljubazna riječ otvara mnoga vrata. Jasno je da ne možete baš uvijek biti besprijekorno dobre volje i svima se smiješiti, ali to ne znači da trebate vikati na druge, vrijeđati ih, psovati, omalovažavati... jer sve se pamti u malim dječjim glavicama.

Foto: Thinkstock