Kako odgojiti uspješne ljude?

Također, nosi i univerzalne strahove: hoće li njihovo

dijete biti sigurno? Hoće li naći svoju svrhu i ispunjen život? Hoće li se

Tako piše Esther Wojcicki, autorica knjige ”Kako odgajati uspješne ljude (jednostavnim lekcijama do iznimnih rezultata)“ koju je objavila izdavačka kuća Profil.

Wojcicki je desetljećima radila kao gimnazijska

nastavnica u Silicijskoj dolini pa je jedan od njezinih učenika bio i Steve

Jobs, tvorac Applea. Ipak, njezin je najveći uspjeh u odgoju i obrazovanju ono

što je postigla u vlastitom domu. Sve tri njezine kćeri postale su, naime, žene

s iznimno uspješnim karijerama. Najstarija kći Susan izvršna je direktorica

jedne od najslavnijih internetskih kompanija na svijetu, YouTubea. Srednja kći

Janet sveučilišna je nastavnica antropologije i stipendistica Fulbrightova

Gledati kćeri kako se uzdižu do samoga vrha u

profesijama u kojima dominiraju muškarci i kako se s integritetom i hrabrošću

snalaze u tom svijetu, za Wojcicki je, rekla je, bila jedna od najvećih nagrada

u životu. Stoga je odlučila o svom pristupu roditeljstvu napisati knjigu u

"Od prvog sam dana razgovarala sa svojim kćerima kao da su odrasle osobe. Većina majki prirodno usvoji tepanje – stanje glas i služe se jednostavnijim riječima. Ja ne. Vjerovala sam im i one su vjerovale meni. Nikada ih nisam dovela u opasnost,  ali nisam ih sprečavala da iskuse život ili promišljeno ulaze u rizike“, napisala je Wojcicki za koju je čarobna formula  odgoja sadržana u pet ključnih riječi: povjerenje, poštovanje, neovisnost, suradnja i ljubaznost.

POVJERENJE

U cijelom je svijetu povjerenje u krizi. Roditelji se

boje, zbog čega se i naša djeca boje – biti ono što jesu, preuzimati rizike i

suprotstaviti se nepravdi. Povjerenje mora početi od nas. Kada smo sigurni kod

donošenja odluka kao roditelji, možemo imati povjerenje u svoju djecu da će

POŠTOVANJE

Osnovno poštovanje djeci pokazujemo priznajući njihovu

samostalnost i individualnost. Svako je dijete talentirano, ono je dar svijetu,

a naša je odgovornost, kao roditelja, da taj dar pazimo, ma kakav bio. To je

sasvim suprotno od govorenja djeci kakva trebaju biti, koje zanimanje će

odabrati i kakav bi život morala voditi: trebamo ih podupirati u pronalaženju i

NEOVISNOST

Neovisnost se oslanja na snažne temelje povjerenja i

poštovanja. Djeca koja rano nauče obuzdavati se i biti odgovorna mnogo su

spremnija za suočavanje s izazovima u odrasloj dobi, a također su sposobna

smišljati nove stvari i kreativno razmišljati. Stvarno neovisna djeca znaju se

nositi s neprijateljstvima, neuspjesima i dosadom, neizbježnim stvarima u

životu. Čak i kada oko njih vlada kaos, ona se osjećaju kao da drže stvari pod

SURADNJA

Suradnja znači zajednički rad, u obitelji, u učionici

ili na radnome mjestu. Za roditelje, ona znači ohrabrivanje djece da sudjeluju

u raspravama, donošenju odluka i čak uvođenju reda. U dvadesetom stoljeću, kada

je jedna od najvažnijih vještina bilo slijeđenje pravila, roditelji su imali

potpunu kontrolu. U dvadeset i prvom stoljeću, naređivanje više ne prolazi. Ne

bismo trebali govoriti svojoj djeci što da rade, nego ih pitati za njihovo

LJUBAZNOST

Čudno je, ali istinito, da prema onima koji su nam najbliži najmanje pokazujemo ljubaznost i uviđavnost kakvu nudimo nepoznatima. Roditelji vole svoju djecu, ali ih i dobro poznaju, pa često smatraju da se osnovna ljubaznost podrazumijeva. I često ne pokazuju ljubaznost kao uzor ponašanja prema cijelom svijetu. Prava ljubaznost uključuje zahvalnost i spremnost na opraštanje, služenje drugima i svijest o svijetu izvan nas samih. Važno je mladima pokazati koliko će se dobro i nagrađeno osjećati poprave li život nekom drugom.  

Tekst: I. K.
Fotografije: press i Shutterstock