Seiji Armstrong, otac dviju djevojčica u dobi od tri i pet godina, jedan je od rijetkih očeva koji je progovorio o problemu s kojim se suočavaju mnogi roditelji, posebice očevi.

„Za mene koji obožavam svoju djecu, i uvijek sam im pri ruci, postoji rečenica koju ne podnosim, a koju moje djevojčice često izgovaraju. Poludim kad krenem nešto napraviti, a one kažu: 'Mama će to!' Obično to izgovaraju kao da su opsjednute mamom“, ispričao je Seiji za portal australske televizije ABC.

Dodao je kako mu kćerkice, kad je njegova supruga u blizini, ne dopuštaju da išta napravi: ne može im obrisati guzu, ne može im namazati krišku tosta ili pročitati priču prije spavanja. „Kad god ja nešto želim napraviti, one izgovore rečenicu od koje strepim: 'Mama će to!'“, rekao je.

Priznao je da je, dok se nije rodila druga kćer, na "zapovijed" prve kćeri: "Mama će to napraviti!", reagirao puno smirenije i kreativnije. Kad bi malena počela vikati: „Želim mamu, mama će to napraviti!“, ignorirao bi njezinu ljutnju i bio bi ekstremno ljubazan.

„Pustio bih neku glazbu i dao bih joj bananu. No, kada je i naše drugo dijete počelo izgovarati identične rečenice došlo mi je da se izderem na nju: „Dosta više! Ili ću ti ja staviti pojas, ili ne idemo nikamo“, ispričao je Seiji.

Otkrio je da su obje djevojčice imale provale bijesa u situacijama kada im stvarno nije trebala mamina pomoć. Recimo, kada im je pokušao zakopčati pojas ili kada je bio s njima u kupaonici dok su prale zube.

„Kada je prva kćer u svim situacijama počela govoriti 'Mama će to, mama će to', ispočetka sam bio malo ljubomoran na suprugu, no kako je vrijeme prolazilo, postao sam ogorčen“, priznao je ovaj tata i dodao kako je, za razliku od starije kćeri, mlađa koristila drugačiju taktiku: tjedan dana bi vikala „mama će to“, a drugi tjedan „tata će to“.

„Tada nisam bio ljubomoran, ali jednostavno nisam imao strpljenja za njihove male trikove“, rekao je. Priznao je da mu je najveći problem zapravo bio njegov ego koji je isto trebalo „nahraniti“.

„Mogu razumjeti da su žene nježnije od muškaraca, no nema šanse da sam ja išta manje simpatična osoba od moje supruge. Priznajem da me je to ponekad baš jako znalo boljeti“, rekao je.

Dr. Erinn Hawkins, dječja klinička psihologinja, kaže kako nije rijetka pojava da mala djeca preferiraju jednog roditelja.

„Odnos između djeteta i osobe s kojom su se povezali stvara se vrlo rano u životu. Iako već novorođenčad ima instinkt za vezivanje, oni nisu jako izbirljivi. Tek između šestog i 12. mjesecai života te se preferencije pojačavaju i postaju puno izraženije“, rekla je dr. Hawkins. Dodala je kako djeca nemaju iste kognitivne vještine kakve imaju odrasli, a koje su im zapravo potrebne kako bi mogla razumjeti i održavati odnose kao zasebne cjeline.

„Dakle, posebno mala djeca, ne mogu procesuirati ideju da ljude možete voljeti jednako. Malo vole jednog pa malo drugog roditelja, jer ne znaju kako ih voljeti u isto vrijeme“, rekla je Hawkins.

Bol koju osjeća odbačeni roditelj dobro je poznata i stručnjacima. Maggie Dent, autorica brojnih knjiga za roditelje i voditeljica ABC-ova podcasta Parental as Anything kaže kako se odbačeni roditelj u takvim situacijama osjeća kao da mu je netko zario nož u srce.

Iako se s vremenom dječja sklonost prema jednom roditelju polako gubi, stručnjaci odbačenom roditelju savjetuju da on do tog trenutka ne treba uvrijeđeno sjediti sa strane. Maggie Dent kaže kako je dobro rješenje da odbačeni roditelj povremeno i postupno, recimo u početku na sat vremena, zamijeni roditelja kojega je dijete izabralo.

„Iskoristite vrijeme koje provedete sa svojim djetetom najbolje što možete. Napravite nešto što će promijeniti njegove kemijske spojeve u mozgu i okrenite zajedničko druženje iz stresa (jer, da, bit ćete pod stresom budući da je mama upravo otišla ) u zabavu. Djeca će se prije nego što mislite naviknuti na tu promjenu“, rekla je Dent, sugerirajući odbačenim roditeljima da djecu u takvim situacijama odvedu negdje van ili se posvete nekim aktivnostima u kojima njihov partner/partnerica nije tako dobar kao oni, kao što je, primjerice, slaganje željeznice od Lego kockica.

tata i sin slažu legiće

„Pokušajte napraviti bilo što u čemu mama nije tako dobra kao vi. Tada će ponovno htjeti doći k vama jer znaju da vi to možete“, rekla je Dent.

Roditeljima je savjetovala da ne zaborave da za vrijeme koje provedu s djecom, bilo to sat vremena tjedno ili čitav vikend, postupno s njima grade odnos i bolje se upoznaju. Omiljene roditelje upozorila je da ne izgube iz vida svoju ulogu roditelja.

„Djeca će uvijek trčati onoj osobi s kojom će imati manje konflikata, ali to ne znači da im morate u svemu popustiti. Uvijek trebate postaviti granice, djeca ponekad moraju čuti riječ „ne“ s obje strane jer će u protivnom naučiti manipulirati“, rekla je.

Također, svaku promjenu u njihovim životima mora im priopćiti izabrani roditelj, pa i to da će ih, recimo, sutra čuvati tata jer mama je jako zauzeta, a tata je slobodan.

„Kad ih posjednete i to im kažete, djeca će vjerojatno negodovati, i to je u redu. Vjerojatno će početi plakati i svađati se s vama. Ali, bez obzira na sve, vi ne smijete odustati od te odluke“, rekla je.

I u onim trenucima kada je cijela obitelj zajedno u istoj prostoriji, a djeca odbačenog roditelja ne žele ni pogledati, stručnjaci savjetuju da odbačeni roditelj poradi na tzv. mikrosituacijama.

Primjerice, kad prolaze pored vas, prođite im rukom kroz kosu, namignite im ili počnite pjevati neku njihovu omiljenu pjesmu. Na taj ćete način uspostaviti vezu s djetetom. Naravno, ne onakvu kakvu biste htjeli, ali polako. Najvažnije je od svega da situaciju u kojoj vas vaše dijete potpuno ignorira ne uzimate toliko k srcu.

"Otprilike do treće godine života vaše dijete vježba svoju samostalnost pa odabire roditelja kojeg želi. Osim toga, tada mogu osjećati da i oni vas živciraju“, rekla je Maggie Dent. Odbačenom roditelju savjetovala je da pokuša sakriti svoje emocije i praviti se da ga takvo ponašanje uopće ne smeta. Umjesto da djetetu pokažete da ste ljuti, bolje je da mu kažete „volim te“.

„S vremenom sam naučio da je najbolje rješenje da se ja smirim i maknem. S malim 'teroristima' nema pregovara. Oni su svoju odluku donijeli, a svaki moj pokušaj da im, recimo, ja zakopčam remen, završio bi katastrofom“, savjetovao je tata Seiji.

Tekst: Ivana Kalogjera

Foto: Profimedia