‘Gubim živce, moj klinac je nemoguć! Kako da počnem s preodgajanjem?’

Sigurno ste doživjeli one trenutke roditeljstva kad poraženi stojite i mislite da se neko nepoželjno ponašanje vašeg djeteta nikad neće promijeniti. Što god da napravili, uvijek otima igračku nekom drugom djetetu, ako se naljuti, uštipne ili ugrize svog vršnjaka. Možda još niste pokušali ovo...

Kada vaš trogodišnjak jurca okolo, razbija, udara po stvarima, vrišti, gura, uzima ili, kako bismo mi odrasli rekli, ima neprihvatljivo ponašanje, vaš je cilj prije svega zaustaviti tu strku i natjerati dijete da se odmah promijeni. No svaki roditelj zna da to nije nimalo lak posao, a zahtijeva puno živaca, strpljenja, objašnjavanja, ispravljanja…

Djeca žive sada i ovdje, i oni u svojim razmišljanjima jednostavno ne shvaćaju da se išta može promijeniti, a kamoli njihovo ponašanje. Naša je uloga da ih naučimo misliti kao je promjena moguća i normalna, pogotovo kako budu odrastali.

Kada dijete shvati da je pogriješilo, osjeća se kao gubitnik, kao promašaj, doživljava to kao svoj neuspjeh, i za njega je to trajno i nepopravljivo. Posao roditelja i odgajatelja jest naučiti djecu nositi se s pogreškama, naučiti ih vještinama kojima mogu svladati svoje emocije i osnažiti ih te motivirati na pozitivnu promjenu ponašanja.

No kako djecu motivirati na promjenu ponašanja? Uzet ćemo jedan uobičajeni primjer za dvogodišnje ili trogodišnje dijete, kada iz ruku uzme igračku drugome djetetu. Prvo ispravite ponašanje - recite "Ne" ili "Nemoj mu/joj uzimati igračku!" Identificirajte jasno problem na način da kažete: "Vidiš, Sara se sada igra igračkom, ti ćeš kasnije!" Promijenite djetetovu perspektivu rečenicom: "Kako bi tebi bilo da netko uzme tvoju igračku dok se ti igraš?" Ponudite alternativu: "Zamoli Saru da ti posudi igračku kad završi igranje pa ćeš se i ti malo poigrati!"

I obavezno završite rečenicom: "Zapamti, pa ćeš drugi put sigurno bolje!"

Ova mala jednostavna fraza toliko puno govori djetetu. Govori mu da današnje loše ponašanje i neuspjeh nisu trajni, da se mogu promijeniti i daju mu pozitivan cilj na koji se može fokusirati: "Zapamti pa ćeš drugi put sigurno bolje!" Također, ova fraza pomaže djetetu da pobijedi loše osjećaje o sebi, koje je doživjelo, ("Sad se osjećam loše, ali zapamtit ću, pa ću sljedeći put puno bolje!"), pruža mu osjećaj olakšanja i želje da se potrudi sljedeći put bolje reagirati u sličnoj situaciji.

Ako se sljedeći put nađe u sličnoj situaciji i reagira ne uzimajući igračku iz ruku drugoga djeteta, vi ga pohvalite: "Vidiš kako si zapamtio/la!”, a vaš će mališan biti ponosan i motiviran za neke druge promjene u ponašanju.

No malena djeca teško pamte pa imajte u vidu da za promjenu treba uložiti veliki trud, treba stalno ponavljati i biti djeci pozitivna podrška.

Ova rečenica "Zapamti pa ćeš drugi put sigurno bolje!" najučinkovitija je kod djece u dobi između dvije i tri godine. Četverogodišnjaci su već u fazi da mogu kontrolirati neko ponašanje i da je uglavnom riječ o njihovu izboru, oni mogu sami odlučiti kako će se ponašati u određenoj situaciji.

U tom slučaju, malo parafrazirajte rečenicu i recite: "Pa ti već znaš kako se treba ponašati, samo se trebaš sjetiti. Kako si ono trebo/la reagirati?" Ukazujući djeci na posljedice njihova ponašanja, možete ih potaknuti na promjenu i naučiti ih da uvijek mogu donijeti dobar izbor i ponašati se drukčije nego prošli put.

Tekst: S. M.

Foto: Profimedia

Tagovi: discipliniranje djece, odgoj, odgoj trogodišnjaka, problematično ponašanje

Pročitajte i: