Zvuči nevjerojatno, ali mnogu djecu danas treba poticati na klasičnu igru. Moderne tehnologije promijenile su način na koji se djeca igraju; sve su im draži ekrani, a sve manje - čast izuzecima! - autići, kockice, lopte... Igra pomaže djeci u poimanju svijeta oko sebe. Obzirom da dijete ima unutarnju potrebu razumjeti okolinu u kojoj se nalazi često će njegovu igru činiti elementi i uloge koje možemo pronaći u "svijetu odraslih“. Barem bi tako trebalo biti! Temeljem toga možemo reći kako je klasična igra, ustvari, vježbanje života, jer kroz nju dijete uči o odnosima, usvaja "nepisana pravila“, vježba određene uloge, razvija vještine komunikacije i sl. U igri dijete samostalno donosi odluke – postepeno uviđa da njegova akcija ima i određene posljedice. Uočava poveznice između uzroka i posljedice. A što ako sve to izostane; ako kutija s igračkama danima stoji netaknuta u kutu sobe, a ekrani na različitim gadgetima užarili su se od aktivnosti?

"Svaka obitelj je sistem za sebe i funkcionira na specifičan način, obzirom na rituale koje njeguje, pravila koja naglašava, odnosno granice koje (ne)postavlja. Igranje igrica, odnosno bivanje u virtualnom svijetu samo po sebi nije ili samo loše ili samo dobro. No, ako se u obitelji nalazi dijete koje većinu svog vremena provodi u tzv. virtualnom svijetu važno je sagledati zbog čega je to tako, odnosno koji se razlozi nalaze u pozadini takvog ponašanja", kaže Mateja Marinić, mag. rehab.educ., napominjući kako dijete može virtualni svijet koristiti za ostvarivanje socijalnih kontakata i razvoja vještina komunikacije, ali i kao i distrakciju od svakodnevnog života.

"Ako je ovo potonje slučaj, pitanje koje tu moramo postaviti je: od čega dijete bježi? Što mu to svakodnevno stvara neugodu ili nezadovoljstvo zbog čega virtualni svijet vidi kao kompenzaciju za zadovoljenje određenih potreba i osjećaj olakšanja. Tu je važan otvoreni razgovor s djetetom i razumijevanje te traženje mogućih rješenja na problem prekomjerne konzumacije video igara, odnosno bivanja u virtualnom svijetu. Ako prema djetetu pokažemo razumijevanje za aktivnost koju voli i koliku važnost ono pridaje određenoj video igri, onda ćemo moći zajedno s njime postaviti granice po pitanju vremena koje provodi u virtualnom svijetu. No, onda moramo znati koje ćemo druge aktivnosti ponuditi djetetu, a ne ostaviti ga na "cjedilu“ jednom kada odredimo granicu po pitanju igranja video igara ", kaže ova stručnjakinja, naglašavajući kako je važno da roditelji svakodnevno razgovaraju s djetetom o važnosti drugih aktivnosti i interesirati se za aktivnosti koje dijete voli, a ne uključuje video igre. Dijete će tada na određenoj razini spoznati "Aha, njih zanima što ja to radim, njima je doista važno o čemu ja pričam“ te će se manje imati potrebu „boriti“ oko postavljanja granica i lakše će pristati na kompromise.

"Poticanje na igru koja uključuje onaj realni, a ne virtualni svijet opet ovisi o obitelji, njenoj dinamici, pravilima i aktivnostima koje ona zajednički njeguje. Ako je dijete do određenog trenutka velik dio svog vremena provodilo u virtualnom svijetu te smo odjednom naglo 'srezali' to vrijeme i samo mu rekli neka se ide igrati, bez da smo dalje učinili išta po tom pitanju, dobivamo samo nezadovoljno i ogorčeno dijete. U početku se obitelj kao grupa može uključiti u neke aktivnosti kako bi dijete vidjelo da su svi članovi prisutni i zainteresirani, što mu može olakšati „tranziciju“ sa dominantno virtualnog svijeta u realni. Važno je pitati dijete koje aktivnosti bi njemu bile zanimljive, što bio volio raditi pa se kao roditelj uključiti u njih. Ponuditi djetetu istraživanje materijala, rekvizita, pravila igre, dopustiti djetetu da samostalno donese neke odluke oko željene aktivnosti. U suštini ovdje naglašavam važnost obitelji kao grupe koja može doprinijeti tome da dijete istraži aktivnosti i otkrije svoje interese, a da pri tome roditelji njemu budu podrška, da se zainteresiraju, da ga pitaju, da ne vrednuju njegov rad, da ga ne procjenjuju i ispravljaju, nego da jednostavno budu uz njega", kaže Martina napominjući kako svako dijete ima raznolike interese, no roditelji su ti koji mu pomažu u otkrivanju istih.

Cijeli intervju s ovom stručnjakinjom, koja tvrdi da je jednostavno odgojiti mentalno stabilno dijete i imati dobre obiteljske odnose, pročitajte OVDJE.

Tekst: D. P.
Fotografija: Shutterstock