igračke u sobi

Moje se dijete ne igra! Imate li i vi ovaj problem?

Što ako kutija s igračkama danima stoji netaknuta u kutu sobe? Da, i to je moguće, jer mnoga djeca pokazuju sve manji interes za klasičnom igrom, a vrijeme - umjesto na igralištima i parkovima - provode radije kod kuće

Zvuči nevjerojatno, ali mnogu djecu danas treba poticati na klasičnu igru. Moderne tehnologije promijenile su način na koji se djeca igraju; sve su im draži ekrani, a sve manje – čast izuzecima! – autići, kockice, lopte… Igra pomaže djeci u poimanju svijeta oko sebe. Obzirom da dijete ima unutarnju potrebu razumjeti okolinu u kojoj se nalazi često će njegovu igru činiti elementi i uloge koje možemo pronaći u “svijetu odraslih". Barem bi tako trebalo biti! Temeljem toga možemo reći kako je klasična igra, ustvari, vježbanje života, jer kroz nju dijete uči o odnosima, usvaja “nepisana pravila", vježba određene uloge, razvija vještine komunikacije i sl. U igri dijete samostalno donosi odluke - postepeno uviđa da njegova akcija ima i određene posljedice. Uočava poveznice između uzroka i posljedice. A što ako sve to izostane; ako kutija s igračkama danima stoji netaknuta u kutu sobe, a ekrani na različitim gadgetima užarili su se od aktivnosti?

“Svaka obitelj je sistem za sebe i funkcionira na specifičan način, obzirom na rituale koje njeguje, pravila koja naglašava, odnosno granice koje (ne)postavlja. Igranje igrica, odnosno bivanje u virtualnom svijetu samo po sebi nije ili samo loše ili samo dobro. No, ako se u obitelji nalazi dijete koje većinu svog vremena provodi u tzv. virtualnom svijetu važno je sagledati zbog čega je to tako, odnosno koji se razlozi nalaze u pozadini takvog ponašanja“, kaže Mateja Marinić, mag. rehab.educ., napominjući kako dijete može virtualni svijet koristiti za ostvarivanje socijalnih kontakata i razvoja vještina komunikacije, ali i kao i distrakciju od svakodnevnog života.

“Ako je ovo potonje slučaj, pitanje koje tu moramo postaviti je: od čega dijete bježi? Što mu to svakodnevno stvara neugodu ili nezadovoljstvo zbog čega virtualni svijet vidi kao kompenzaciju za zadovoljenje određenih potreba i osjećaj olakšanja. Tu je važan otvoreni razgovor s djetetom i razumijevanje te traženje mogućih rješenja na problem prekomjerne konzumacije video igara, odnosno bivanja u virtualnom svijetu. Ako prema djetetu pokažemo razumijevanje za aktivnost koju voli i koliku važnost ono pridaje određenoj video igri, onda ćemo moći zajedno s njime postaviti granice po pitanju vremena koje provodi u virtualnom svijetu. No, onda moramo znati koje ćemo druge aktivnosti ponuditi djetetu, a ne ostaviti ga na “cjedilu" jednom kada odredimo granicu po pitanju igranja video igara “, kaže ova stručnjakinja, naglašavajući kako je važno da roditelji svakodnevno razgovaraju s djetetom o važnosti drugih aktivnosti i interesirati se za aktivnosti koje dijete voli, a ne uključuje video igre. Dijete će tada na određenoj razini spoznati “Aha, njih zanima što ja to radim, njima je doista važno o čemu ja pričam" te će se manje imati potrebu "boriti" oko postavljanja granica i lakše će pristati na kompromise.

“Poticanje na igru koja uključuje onaj realni, a ne virtualni svijet opet ovisi o obitelji, njenoj dinamici, pravilima i aktivnostima koje ona zajednički njeguje. Ako je dijete do određenog trenutka velik dio svog vremena provodilo u virtualnom svijetu te smo odjednom naglo ‘srezali’ to vrijeme i samo mu rekli neka se ide igrati, bez da smo dalje učinili išta po tom pitanju, dobivamo samo nezadovoljno i ogorčeno dijete. U početku se obitelj kao grupa može uključiti u neke aktivnosti kako bi dijete vidjelo da su svi članovi prisutni i zainteresirani, što mu može olakšati "tranziciju" sa dominantno virtualnog svijeta u realni. Važno je pitati dijete koje aktivnosti bi njemu bile zanimljive, što bio volio raditi pa se kao roditelj uključiti u njih. Ponuditi djetetu istraživanje materijala, rekvizita, pravila igre, dopustiti djetetu da samostalno donese neke odluke oko željene aktivnosti. U suštini ovdje naglašavam važnost obitelji kao grupe koja može doprinijeti tome da dijete istraži aktivnosti i otkrije svoje interese, a da pri tome roditelji njemu budu podrška, da se zainteresiraju, da ga pitaju, da ne vrednuju njegov rad, da ga ne procjenjuju i ispravljaju, nego da jednostavno budu uz njega”, kaže Martina napominjući kako svako dijete ima raznolike interese, no roditelji su ti koji mu pomažu u otkrivanju istih.

Cijeli intervju s ovom stručnjakinjom, koja tvrdi da je jednostavno odgojiti mentalno stabilno dijete i imati dobre obiteljske odnose, pročitajte OVDJE.

Tekst: D. P.
Fotografija: Shutterstock

Tagovi: , , ,

Vezano uz temu

Montessori

Zlatni savjet montessori mame Kristine: Manje je uvijek više, i kad su igračke u pitanju!

Majka trojice dječaka i montessori entuzijastica Kristina pomoći…

dijete gradi

Što je konstruktivna igra i kako je potaknuti?

Igranje, tvrde stručnjaci, važan je dio odrastanja, učenja…

dijete se igra kockicama

Kojih 6 igara pomaže djeci u razvoju njihovih životnih vještina?

Jedna od stvari zbog kojih volimo djetinjstvo je…

mam i beba u igri

Sa svojom bebom možete se povezati i tijekom njezinog prvog mjeseca života!

Kao i mnogi roditelji-početnici (oni koji su dobili…

Pročitajte i:

mama prica s bebom

6 zabavnih načina kako pomoći vašem mališanu da usvoji nove riječi

Vaš klinjo vjerojatno može izgovoriti nekoliko riječi, ali zato proizvodi mnogo različitih zvukova koji gotovo…

beba hoda

Vrijeme je za prve cipele! Na što treba paziti kod odabira?

Postoje neki veliki trenuci u životu svake bebe: početak dojenja, sjedenje, prelazak na krutu hranu,…

beba s tješilicom

Djeca i igračke-tješilice: "Ne dam svog medu! On je moj prijatelj!"

Roditelji, sjećate li se lika iz crtića "Snoopie"? Glavni lik Charlie Brown imao je prijatelja…

dječak i kućica za lutke

Torbice, češljići, ogrlice... Potaknite svoje sinove na igru i s takvim igračkama!

Doznajte koje sve dobrobiti na razvoj djece ima afirmativan odgoj u kojem nema podjele na…