
Djeca mogu sama puno više no što mislite!
Ako želite da dijete jednog dana bude sposobno za samostalan život, razmislite koliko ga u tome potičete ili sputavate
Tonka je s deset mjeseci sama jela žlicom i vrlo preciznim zahvatima uspijevala ugurati sav sadržaj u usta. S otprilike godinu dana pila je iz obične čaše. Praktički otkad hoda pomaže vaditi suđe iz perilice. Kad se jednom prilikom penjala po konstrukciji koja je uključivala tobogan, penjalicu i još svašta, nekoliko se roditelja čudom čudilo kako to može s tek 15 mjeseci. Kad se suprug i ja vratimo iz nabave, ona se važno uključuje u proces vađenja namirnica iz vrećica i spremanja u kuhinjske elemente, a najponosnija je kada nešto prolije i trči po krpu kako bi to obrisala.
Otkad je počela govoriti (još uvijek malo i pomalo nerazumljivo) glavna joj je riječ "sama". Komentar naših prijatelja, rođaka, susjeda kad vide vještine kojima je Tonka ovladala obično glasi: "Blago vama, stvarno ste imali sreće." Slažem se s njima. Mislim da suprug i ja imamo divno dijete, po prirodi strpljivo i fokusirano na aktivnost koju čini iznad prosjeka djece njene dobi. Ipak, nije se rodila samostalna. Mi, njeni roditelji, skromno si pripisujemo neke zasluge.
Na pogreškama se uči
Otkad je počela jesti krutu hranu utrpali smo joj žlicu u ruke (sa sedam mjeseci) i pustili je da se igra. Ona je mljackala i trackala i uglavnom cičala od sreće, a većina ručka završila je na podu, ponešto i na zidu u blizini. Ja bih je kao dobra majka na kraju nadohranila i pomogla joj da nešto sadržaja završi u ustima. Uglavnom, svakodnevnom vježbom vrlo je brzo svladavala upotrebu žlice i time razvijala mikromotoriku. Isto je bilo s čašom. Naravno, uz nebrojena presvlačenja mokre odjeće prije nego što je naučila kako da otpije gutljaj a da pola tekućine ne završi na majici.
Onda je prohodala, pa se uključila u ozbiljne poslove poput stavljanja rublja u stroj za pranje rublja, vađenja suđa iz perilice, brisanja stola, metenja, vađenja namirnica, usisavanja… Predivno nam je gledati njeno ponosno lišce kada nešto uspije sama. Glavna je.
Žele li razvijati dječju samostalnost, roditelji se trebaju oboružati strpljenjem i pustiti dijete da pokuša samo i pri tome griješi. Naravno da mu je u početku za bilo koju novu vještinu potrebno više vremena i da će katkad (u početku uvijek) nešto zaprljati ili potrgati, ali te dvije čaše što je razbila mala su cijena za ono što je razvila.
Strah od ozljede
U
razvoju
dječje
samostalnosti
roditelje
često
onemogućava
strah
da
se
djetetu
nešto
ne
dogodi.
Razmislimo
na
trenutak
tome
što
donosi
briga
o
djetetu.
Svaki
čin
zaštite
našeg
djeteta
ima
dva
učinka:
s
jedne
strane
on
štiti
naše
dijete
od
fizičke
ozljede
ili
neugodne
situacije
s
kojom
se
dijete
(prema
našoj
ocjeni)
ne
bi
moglo
nositi,
a
s
druge
strane
ograničava
dijete
u
prikupljanju
iskustava.
I
sve
je
u
redu
dok
naša
procjena,
koju
nesvjesno
donosimo,
odgovara
stvarnosti
-
dijete
bi
zaista
bilo
ozbiljno
ozlijeđeno
i
vrijednost
iskustva
koje
bi
pritom
prikupilo
mnogo
je
manja
od
cijene
ozljede,
bila
ona
fizička
ili
emotivna.
No
katkad
(usudile
bismo
se
reći
-
vrlo
često)
podsvjesni
mehanizam
procjene
ne
funkcionira
kako
bi
trebao.
U
strahu
da
se
dijete
ne
ozlijedi,
čuvamo
ga
od
prikupljanja
iskustava,
pa
i
onih
bolnih,
koje
svako
zdravo
dijete
mora
proći.
Na
taj
način
onemogućavamo
djetetu
da
na
vlastitoj
koži
osjeti
ne
samo
opasne
nego
i
lijepe
strane
života.
Dijete
koje
je
na
taj
način
prezaštićeno
svijet
počinje
doživljavati
kao
opasno
mjesto,
jer
vidi
da
se
netko
stalno
mora
brinuti
za
njega,
iako
mu
se
nikada
nešto
pretjerano
strašno
nije
dogodilo.
Stoga
se
zna
dogoditi
da
starija
djeca
ne
znaju
narezati
komad
kruha
ili
ne
svladaju
neke
druge
osnovne
vještine.
Zabrinjava
to
što
se
roditelji
tada
čude
i
ukazuju
im
na
drugu
djecu
koja
te
vještine
imaju
razvijene,
iako
je
to
zapravo
ponajviše
roditeljska
odgovornost.
Takvo
što
počinje
u
najranijem
djetinjstvu
kada
roditelji
toga
uopće
nisu
svjesni.
Primjerice
djevojčica
od
dvije
godine
šeće
s
mamom.
Putem
susreću
drugu
djevojčicu
otprilike
iste
dobi,
ako
ne
i
stariju,
koja
se
vozi
u
kolicima.
Majka
djevojčice
u
kolicima
govori:
"Vidiš
kako
djevojčica
sama
hoda,
a
ti
ovako
u
kolicima."
Nije
vjerojatno
da
je
to
dijete
samo
uzelo
kolica,
dopremilo
ih
na
ulicu
i
zavezalo
se.
To
je
ipak
napravila
mama.
A
ako
je
to
i
njen
izbor,
bilo
bi
dobro
da
ne
uspoređuje
svoje
dijete
s
drugim,
čija
je
mama
izabrala
ne
uzeti
kolica
i
šetati
sa
svojim
djetetom,
njegovim
ritmom,
uz
mnogo
strpljenja.
Preuzimanje odgovornosti
Stavljajući bebi žlicu u ruke uz rizik da će cijela kuhinja biti prljava, puštajući dijete da se samo popne na tobogan uz rizik da će pasti, pružajući mogućnost djetetu da sudjeluje u kućanskim poslovima u najranijoj dobi uz rizik polupanih čaša i tanjura, puštajući dijete da katkad samo odluči uz rizik da će pogriješiti, omogućujemo mu da izraste u samostalnu, samopouzdanu osobu koja je svjesna da je za svaki svoj uspjeh zaslužna sama, a za svaki svoj neuspjeh sama odgovorna. Svaki uspjeh iza kojeg stoji sâmo djetetu će biti motivator za daljnje uspjehe. Na taj će način sigurno ostvarivati svoje potencijale, svjesno da može samo.
Prevelika kontrola
Postavivši dobre temelje, cijelu priču prenosimo dalje. Primjerice u osnovnoj školi. Vrlo ćete često vidjeti roditelje kako s teškim uzdahom uz pokroviteljski smiješak jedan drugome govore: "Eto… upravo ZAVRŠAVAMO prvi razred (drugi, treći… svejedno)." Činjenica je da ga roditelji ne završavaju, a takvim izjavama umanjuju djetetov uspjeh. Dijete završava prvi razred. Zadatak je roditelja da omoguće djetetu slobodno izražavanje ideja i samostalan rad; ali i da ga ne prepuste potpuno samom sebi, nego da s vremena na vrijeme pregledaju što dijete radi, potaknu ga i ohrabre. Nije zadatak roditelja da strepe nad svakom ocjenom svog djeteta, da se brinu umjesto djeteta za pisanje zadaće, da umjesto njega pišu zadaću ako je ono zaboravilo na nju… Razlika između realne brige o djetetu i gušenja djeteta posvemašnjom kontrolom veoma je važna i treba je uočiti.
Individualni pristup
Također je jako važno svakom djetetu pristupiti individualno, utvrditi preferira li dijete raditi samostalno ili mu je katkad potrebna pomoć drugih te u skladu s tim i postupati. Najvažnije je da roditelji prilikom kreativnog izražavanja djece budu nenametljivi i spontani. Važno je da djeci ne nameću svoja kreativna rješenja, kako se njima djeca ne bi povodila u daljem radu i na taj način "kopirala" rad odraslih, a samim tim i "stopirala" svoje kreativne ideje.
Objasnit ćemo na primjeru. Dječak je dobio lego kockice, ali umjesto da ih je sam otvorio i razgledao, to je učinio njegov otac s namjerom da mu pokaže kako se to radi. No osim što ih je otvorio i pokazao, on je usput napravio i veliki bager i na taj način limitirao dječakov kreativan rad. Naime, otac je stavio naglasak na djelo, učinak, uspjeh, dobar rezultat. Dječak bi teško mogao napraviti tako dobar bager. Stvaralačko može biti samo ono dijete koje s radošću otkriva svoje sposobnosti i svoje uspjehe, bez ograničenja konačnim ciljem nametnutim izvana.
ODGOJNI POSTUPCI
Odgojni
postupci
koji
ometaju
razvoj
dječje
kreativnosti,
a
time
i
samostalnosti:
✱
pretjerano
zabranjivanje
šaranja,
rezanja,
prljanja
bojama,
kraće
rečeno,
pravljenja
nereda
u
kući
✱
ignoriranje
dječjeg
stvaralaštva
✱
zanemarivanje
dječjeg
interesa
✱
nametanje
vlastitih
afiniteta
i
interesa
✱
nestrpljivost
i
rješavanje
zadataka
i
problema
koje
dijete
ima
umjesto
njega
✱
nedovoljan
interes
za
djetetove
želje
i
potrebe
Odgojni
postupci
koji
potiču
razvoj
samostalnosti
kod
djeteta:
✱
dopuštanje
djetetu
da
samo
istražuje
✱
dopuštanje
djetetu
da
griješi
✱
dopuštanje
djetetu
da
bude
ono
što
jest
✱
dopuštanje
djetetu
da
bude
dijete
Napisale: Jelena Vrsaljko, psihoterapeutkinja, trenerica komunikacijskih vještina i Tatjana Gjurković, dipl. psihologinja, certificirana terapeutkinja igrom www.centarproventus.hr
Tagovi: dječje stvaralaštvo, dječji interes, djetetove potrebe, samopouzdanje
Vezano uz temu

Kupovanje skupih stvari i kako to utječe na djetetovo samopouzdanje
23-godišnja Kylie Jenner kćeri je kupila brendirani ruksak…

Pjevačica Zsa Zsa u velikom intrevjuu hrabro progovorila o svojoj borbi s aknama
Glas poznatih osoba najbolje se čuje i može…

Pohvale koje razvijaju djetetovo zdravo samopouzdanje
Roditelj ima ključnu ulogu u razvoju djetetova samopouzdanja.…

Samopouzdanje se gradi kod kuće
Dosta vam je toga da u vašem kućanstvu…
Pročitajte i:

6 zabavnih načina kako pomoći vašem mališanu da usvoji nove riječi
Vaš klinjo vjerojatno može izgovoriti nekoliko riječi, ali zato proizvodi mnogo različitih zvukova koji gotovo…

Vrijeme je za prve cipele! Na što treba paziti kod odabira?
Postoje neki veliki trenuci u životu svake bebe: početak dojenja, sjedenje, prelazak na krutu hranu,…

Djeca i igračke-tješilice: "Ne dam svog medu! On je moj prijatelj!"
Roditelji, sjećate li se lika iz crtića "Snoopie"? Glavni lik Charlie Brown imao je prijatelja…

Torbice, češljići, ogrlice... Potaknite svoje sinove na igru i s takvim igračkama!
Doznajte koje sve dobrobiti na razvoj djece ima afirmativan odgoj u kojem nema podjele na…