Svakodnevno smo okruženi licima naših susjeda iza kojih se skrivaju različite životne priče od onih lijepih do onih manje ugodnih, gotovo zastrašujućih. I život teče dobro poznatim tijekom sve dok jedna od tih priča ne postane i naša priča.



Mi, prisiljeni ili po vlastitom izboru osuđeni na suživot u betonskim kreacijama u kojima samo goli zidovi, sumnjivih izolacijskih mogućnosti, postaju zadnji branik naše privatnosti, svjedoci smo značenja riječi susjedi. Malo je onih kojima pomisao na susjedstvo izmamljuje osmijeh na lice za razliku od mase frustriranih nezadovoljnika kojima povratak u vlastiti dom često predstavlja ulazak u novu dimenziju prepunu različitih glasova, zvukova i strepnji uzrokovanih gotovo očekivanim ponašanjem ponekada potpuno nepoznatih ljudi.



Ulaskom djece u naše živote intenzitet izloženosti stresu uzrokovanom vanjskim čimbenicima smještenim na donjim ili gornjim etažama postaje temelj učmale svakodnevice bez imalo nade u boljitak. U želji da osiguramo bar malo mira mališanima u obliku toliko potrebnog sna, spremni smo na najrazličitije oblike ponižavanja moleći za komadić tišine. Uspjeh uglavnom izostaje, a jedini privremeni spas dolazi u obliku kućnog reda čije je postojanje još uvijek nepoznanica određenim pojedincima koji poput gorljivih revolucionara brane svoje pravo na život pun iznenađenja u obliku cjelonoćnih tuluma ili suludih svađa u neke čudne sate pogodne samo za spavanje ili bar blagi odmor. I tako malo, pomalo naše obitelji postaju taoci susjedskih eksperimentiranja vlastitim životima koji se ponekad pretvaraju u neočekivani horor spektakl kada netko iz tog manje-više poznatog špalira odluči svoje mračne tajne podijeliti sa hodnicima, haustorima i nesretnicima koji su izabrali krivi trenutak da napuste svoje obiteljsko gnijezdo ili su u vječitoj znatiželji i nedostatku uzbuđenja provirili kroz prozorsko okno.



I odjednom jedna od tih priča postaje i naša priča sada dovodeći u opasnosti živote naših miljenika i nas samih u čudnoj igri sudbine i nepredvidivosti života. Poput paukove mreže, valovi straha pletu neku novu priču uvodeći nas u sljedeće poglavlje dobrosusjedskih odnosa temeljenih na ogoljenim ostacima jedne obitelji. Omamljeni osjećajem trenutne bliskosti i sretnog završetka bar na tren zaboravljamo svakodnevicu do neke nove prilike.



Pogledajte ostale blogove Jasminke Horvat!