Sanjam kako ću se konačno naspavati. Toliko sam željna sna da teško nalazim riječi kojima bih opisala tu želju. Sve slasti ovoga svijeta trenutno blijede pred opsesijom snom koja mi prožima duh i tijelo. Nije mi neka utjeha što istu muku dijelim sa vojskom umornih i iscrpljenih roditelja koji se poput zombija „krvavih“ očiju bore sa svojom svakodnevicom.



Od dana kada se rodio moj Tin, nisam se pošteno naspavala negdje do njegove treće godine. Usput, sada ima svega tri i pol godine. I baš kada se učinilo da stvari kreću nabolje i kada je počeo spavati u kontinuitetu, krenulo je intenzivno sanjanje koje završava teškim roditeljskim traumama uzrokovanim neartikuliranim vrištanjem,vikanjem i lupanjem nogama.



Zadnji u nizu ispada dogodio se prije dvije,tri noći, točno u tri sata ujutro kada me iz dubokog sna probudila vika iz koje sam u šoku jedva razabrala par riječi vezanih uz glad i neke kuglice. Kako bismo spriječili bjesomučno drečanje, još ošamućeni tata dovukao se do frižidera i izvadio neke kolačiće u obliku kuglica misleći kako će to utješiti napadaj gladi našeg sinka. Međutim, rezultat je bio još glasniji protest budući da u pitanju nisu bile donesene kuglice već neke druge, male, pa je jadni tata još jednom teturajući konačno servirao željenu hranu. Nakon toga su iste nestale u par sekundi uz obilno zalijevanje vodom, a sinko je zaspao blaženim snom kao da se ništa nije dogodilo. I nije, ali bilo je više nego dovoljno da nam poremeti san kao i većinu noći i da nas lagano, ali sigurno vodi prema rubu fizičke iscrpljenosti.



Tješi me misao da ima i gorih stvari i da će jednom sve proći, ali trenutno se užasavam pomisli od sljedeće noći i novih avantura koje će uslijediti. Čini mi se da je nedostatak sna potpuno zanemaren u moru problema s kojima se suočavaju „mladi“ roditelji, a pitam se kako se stoički nositi s istima kada ti se oči sklapaju i kada više ne znaš da li je sve san ili java.



I već kada misliš da ne može biti gore, liječnička dijagnoza donosi neku bakteriju zbog koje si prinuđen ne spavati kako bi svom mališanu pravovremeno osigurao spasonosni antibiotik i spokojan san uz lijek protiv temperature, a ti i dalje bdiješ dok se dan polagano uvlači u sobu osvjetljavajući sve dublje i tamnije podočnjake na tvom umornom licu.



Možda bi se za proživljene traume trebao uvesti benificirani staž ili bar neke prigodne nagrade u obliku sedmodnevnog spavanja u zvučno izoliranom objektu, isključivo za jednu osobu ili neki wellness paket koji potiče i njeguje isključivo spavanje.



Pogledajte ostale blogove Jasminke Horvat!