Sumnjate li ikada u vlastite roditeljske sposobnosti? Osjećate li se katkada kao da gubite razum? Svaki roditelj barem se nekoliko puta nađe u takvoj situaciji....

„Roditeljstvo je najljepša stvar na svijetu“, potvrdit će vam svi roditelji, ali pitanje je koliko njih će vam iskreno priznati kako su ponekad na rubu ludila. I sama sam se neki dan našla u situaciji kada sam pomislila da gubim razum i da nisam sposobna za sve što se od mene kao majke očekuje. Taj dan igrom slučaju imali smo dva liječnička termina.

Morali smo na vježbice i na kontrolu kod dermatologa (odgađanje nije dolazilo u obzir jer svi znate kakav je naš zdravstveni sustav – uzmi prvi termin koji ti ponude jer do sljedećeg „tko živ…“). Srećom, bolnice su blizu pa smo odvježbali i taman stigli na vrijeme kod dermatologice. Grgur je bio pravi anđeo i strpljiv sve do samog kraja kada je već bio gladan i umoran.


Nakon što sam mu u autu dala klopu i stavila ga u sjedalicu utonuo je u san čim sam upalila auto. Stigli smo tako bez problema doma, parkirali i ja sam taman zadovoljno razmišljala kako smo sve obavili bez problema kad sam otvorila gepek da izvadim kolica i shvatila da nisu u autu. Čovječe! Pa ja sam ih ostavila na parkiralištu!


Sjedam brzo nazad u auto i kalkuliram koliko će nas moja nespretnost koštati ako je netko naišao i pokupio ih.
Ljuta sam na sebe kako sam mogla biti tako smotana, a onda me ideja da sam mogla u njima ostaviti i Grgura naprosto izbezumljuje.
U tom trenutku stižemo nazad na parkiralište i vidim da sam imala više sreće nego pameti i da me kolica čekaju.


Osjetila sam djelomično olakšanje, ali sumnja u vlastite sposobnosti i doraslost svemu što roditeljstvo nosi progonila me do kraja dana.Srećom da imam dobre prijatelje pa sam se izjadala i čula i njihove slične anegdote.


Nije baš velika utjeha, ali na kraju sam zaključila da svi imamo pravo na loš dan i na greške pa čak i kada se radi o najvažnijoj zadaći u životu, brizi za vlastito dijete.




Piše:
Ana Horvatović