Kako prepoznati jesu li potresi i pandemija ostavili traga na mentalno zdravlje vašeg djeteta

Koliko je ova tema važna dokazuje i činjenica da većina psihičkih poremećaja kod odraslih ima korijene u dječjoj dobi, tj. u dječjim poremećajima koji nisu dijagnosticirani ni tretirani

Nakon godine koju su obilježili pandemija i potresi, više nego ikad prije govori se o mentalnom zdravlju djece i o tome kako su okolnosti 'novog normalnog' promijenile njihove navike, odnose s vršnjacima i roditeljima, školski uspjeh… Zabluda je, kaže psihologica Tea Klepac, da djeca nisu svjesna situacije: iako možda kognitivno ne mogu do kraja shvatiti ove događaje, svjesni su atmosfere, zabrinutosti i, dakako, podrhtavanja. Težak temperament, nisko samopoštovanje i negativan kognitivni stil, rizični su faktori na koje roditelji trebaju obraditi pozornost.

Ove rizične čimbenike, doduše, nikad ne možemo promatrati izvan obiteljskih i školskih okolnosti, kao i socijalnog okruženja. U tom smislu rizični su faktori i obiteljska disharmonija, nekonzistentni ili neadekvatni roditeljski postupci, psihički poremećaj u obitelji ili bolest roditelja. Nadalje, u školi su to odbacivanje vršnjaka i školski neuspjeh, dok na mentalno zdravlje djece uvelike utječu i emotivne traume, smrt člana obitelji ili bliske osobe, diskriminacija, izolacija, socioekonomski problem…. Kako se radi o jako velikom broju faktora, koji često nisu pod našom kontrolom, bitno je da roditelji osluškuju i budu responzivni na potrebe svog djeteta’, kaže psihologica navodeći primjer potresa koji je, nažalost, zbog stalnih podrhtavanja tla na području sjeverne Hrvatske još vrlo živ i aktualan.

‘Važno je da roditelji djece kod koje su i sada, dva mjeseca nakon potresa, prisutne reakcije poput regresije, pojačane potrebe za bliskošću, separacijskih teškoća, promjene u apetitu, spavanju, glavobolje i razdražljivosti potraže pomoć stručnjaka za psihičko zdravlje kako bi djeca dobila odgovarajuću podršku. No, iako je velikom broju djece sad potrebna dodatna podrška, bitno je znati da smo svi mi ljudi biološki stvoreni da možemo proći ovako teške situacije i biti dobro!’, naglašava psihologica.

Čak 20% djece ima neke psihičke smetnje, kažu podaci Svjetske zdravstvene organizacije, a od tog broja svako peto dijete dobiva adekvatnu pomoć. Ovi podaci posebno su zabrinjavajući ako ih promatramo u kontekstu da većina psihičkih poremećaja kod odraslih ima korijene u dječjoj dobi, tj. u dječjim poremećajima koji nisu dijagnosticirani ni tretirani.
Nedostatak rane detekcije i stigmatizacija glavni su uzroci takvog stanja. Neke smetnje teže su prepoznatljive jer djeca ne znaju riječima izraziti svoja emocionalna stanja, a odrasli ne poznaju razvojne norme, tj. koja su ponašanja prihvatljiva u određenoj dobi. Najzastupljenije psihičke smetnje kod djece su anksioznost, depresija, enureza, nedostatak pažnje i hiperaktivnost, poremećaji ponašanja i specifične teškoće učenja. No, iako su pandemija i potres donijeli puno negativnih stvari, ono pozitivno je svakako što možemo primijetiti trend otvorenog pričanja i skretanja pozornosti na važnost brige o mentalnom zdravlju, stoga se nadam da će to utjecati na ove podatke u budućnosti’, kaže ova stručnjakinja.

Nemamo jedan uzrok i jednu posljedicu, već do problema mentalnog zdravlja dovodi interakcija različitih uzroka. Pri tome su nam važni biološki faktori (genetika, temperament, IQ, tjelesno zdravlje), psihološki (samopoštovanje, socijalne vještine, komunikacijske vještine, vještine rješavanja problema) i socijalni čimbenici (obiteljski odnosi, iskustvo traume, vršnjački odnosi, stresni životni događaji, radna i školska sredina).

‘Iako u 21. stoljeću možemo premještati planine, kako se zna reći, još uvijek na biološke čimbenike možemo djelovati izrazito malo. Stoga nam u glavnom fokusu mora biti razvijanje zaštitnih psiholoških i socijalnih čimbenika’, upozorava psihologica Tea Klepac.

Kad je riječ o tome kako s djecom razgovarati o strahovima, primjerice od budućih potresa ili strahu od bolesti, ova stručnjakinja savjetuje kako je prije svega bitno biti iskren, jer tako nećemo narušiti odnos i povjerenje s djecom.
Primjerice, na pitanje: ,’Hoće li se potres ponoviti?”, trebamo odgovarati: ‘Nadam se da neće, iako to ne mogu sa sigurnošću znati, ali ono što znam je da ako do potresa ponovno dođe imamo plan što ćemo učiniti.” Na sva ostala pitanja o potresu i pandemiji treba odgovarati kratko, iskreno i samo na temelju činjenica, izbjegavajući sve fantazije, čudovišta i slična objašnjenja.

‘Ako vas kao roditelja zabrinjava može li vaše dijete sve te odgovore podnijeti – djeca će pitati onoliko koliko imaju emocionalnog kapaciteta proraditi, više od toga im nemojte sami govoriti. Osim toga jako je bitno, sad više nego ikad, djetetu osigurati vrijeme za slobodnu igru i kreativno izražavanje jer tako djeca prorađuju svoje emocije. Ako nam dijete pokazuje da mu je teško njegove emocije trebamo empatički reflektirati - primjerice ‘Vidim da se treseš, da te je strah!’ te pokušajte vlastitim ponašanjem pokazati kako se nosite s emocijama jer djeca uče regulaciju emocija od odraslih‘, pojašnjava psihologica napominjući kako i djetetovo samopouzdanje, njegove socijalne i komunikativne vještine u velikoj mjeri mogu pomoći u nošenju sa strahovima i problemima. Sve su to čimbenici koji pridonose otpornosti djeteta na stres, pa i na mentalne probleme.

‘Psiholozi u predškolskim ustanovama često provode radionice socio - emocionalne podrške kako bi već od najranije dobi poticali razvoj ovih zaštitnih čimbenika. Razvijene socijalne vještine, samoregulacija emocija, pozitivna slika o sebi, dobre strategije suočavanja i pozitivni vršnjački odnosi su bitni zaštitni faktori koji odlučuju kako će se dijete nositi s problemima, strahovima i stresom. Jako je bitno osvijestiti važnost tih zaštitnih čimbenika jer su velikim dijelom to vještine čiji razvoj možemo poticati. No, otpornost nije fiksna karakteristika djeteta jednom zauvijek i rizik, naravno, raste kod promijenjenih okolnosti i ovisi i o intenzitetu događaja kojima je dijete izloženo. Hoće li dijete imati značajnije teškoće ovisi i o kumulativnom učinku i činjenici je li dijete bilo izloženo nizu teških događaja', kaže psihologica Tea Klepac.

S namjerom da podigne svijest o važnosti mentalnog zdravlja, BIPA Hrvatska u suradnji udrugom ‘kako si?’ pokrenula je kampanju #PrekrasnaIznutra u kojoj će se fokusirati na različite aspekte mentalnog zdravlja kroz cijelu godinu. Cilj je osvijestiti što veći broj ljudi o važnosti vlastitog mentalnog zdravlja i dati im alat za suočavanje s problemima.

*Sadržaj nastao u suradnji s BIPA-om.

Fotografije: Shutterstock

Tagovi: , , , , , ,

Pročitajte i:

empatično dijete

Može li se empatija kod djece razviti odgojem?

Empatija se kod djece razvija učenjem i promatranjem, prvo života u obitelji, a zatim i…

kod zubara

Vaš klinac treba kod zubara: Kako ga pripremiti ako se boji?

Steći naviku odlaska kod zubara, bez straha, važna je stavka u odgoju. No što učiniti…

trudnica vježba

Fitness za trudnice nekada je koristan, no kada postaje štetan?

Pozitivne stvari fitnessa su brojne. To se, u načelu, tijekom trudnoće ne mijenja puno. No…

tata na porodu

Kako se tate mogu pripremiti za porod, a da ne padnu u nesvijest?

Strah je jedna od najčešćih emocija koju proživljavaju mame, ali i tate tijekom poroda. Zato…