Empatija se uči od rođenja. Kroz emocionalno izražavanje dijete prilagođava izražavanje emocija drugima. No empatija zahtijeva od djece da razumiju da su ona zasebna od drugih ljudi, tako da djeca tek u dobi od dvije godine mogu osjećati empatiju prema drugima. Razvojem jezika djeca se sve više oslanjaju na riječi kako bi utješila druge, što je povezano s višim kognitivnim procesima.

Empatija se povećava tijekom srednjeg djetinjstva jer djeca razumiju širi raspon emocija i koriste višestruke znakove prilikom procjenjivanja tuđih osjećaja. Tijekom kasnog djetinjstva i adolescencije, napredak je u zauzimanju perspektive, što omogućuje šire odgovore suosjećanja i uživljavanja u tuđa emocionalna stanja.

Empatija je dijelom i nasljedna, a temperament ima važnu ulogu Djeca koja su društvena, asertivna i dobra u regulaciji emocija, u većoj će mjeri biti i suosjećajna, ponašati se prosocijalno i pomagati drugima, tješiti druge u nevolji u odnosu na onu djecu koja lošije reguliraju emocije.

S druge strane, ona djeca koja su agresivnija, a k tome imaju oslabljenu sposobnost zauzimanja tuđe perspektive i impulzivno pokazuju negativne osjećaje, bit će manje empatična.

No empatija se ipak prije svega uči u obitelji, a zatim i u školi te u svakodnevnoj interakciji s ljudima.

Topli i pristupačni roditelji potiču izražavanje emocija kod svoje djece i pokazuju osjetljivu empatijsku brigu za osjećaje svoje djece pa će ta djeca reagirati s većim suosjećanjem prema drugima. Emocionalno topli roditelji prihvaćaju svoju djecu, pružaju im podršku, pažnju, pokazuju brigu, razumijevanje, a pri tome koriste objašnjenja, ohrabrivanja djeteta i pohvale u odgoju.

U procesu socijalizacije društvo oblikuje djetetova uvjerenja, očekivanja i ponašanja, ali rani razvoj, dječja privrženost majci, podrška i nadzor roditelja od velike su važnosti za razvoj empatije.Kako odgojem utjecati na razvoj empatije?

mama tješi dijete

Budite primjer svome djetetu! Kako bi razvili empatiju kod djece, roditelji i sami trebaju razumjeti ponašanje i osjećaje djeteta i drugih osoba u svojoj okolini. Djeca upijaju više od onoga što se izgovori pa tako ako roditelj djetetu primjerice kaže kako treba uvažavati osjećaje drugih ljudi, a da pri tome sam to ne čini, manja je vjerojatnost da će dijete usvojiti takvo ponašanje jer roditelj predstavlja svojem djetetu model po kojem ono uči.

Razgovarajte o osjećajima! Djeca često ne razumiju osjećaje koji im se javljaju pa je zato važno o njima razgovarati, na način da roditelj prepozna emociju kod svojeg djeteta te da ju imenuje, opiše i kaže svoje iskustvo s tom emocijom.

Potaknite na izražavanje emocija! Izražavanje emocija danas je posebice važno zbog toga što se nalazimo u digitalnom dobu u kojem smo okruženi pisanjem poruka na različitim uređajima. Iako na njima postoji niz različitih emotikona, djeca ne uče o osjećajima samo kroz biranje emotikona na uređajima. Dobro je da se s djecom razgovara što koji emotikon predstavlja, kako bi ih djeca naučila smisleno koristiti u razgovorima. Također, poželjno je da tijekom dana roditelji potiču djecu da imenuju vlastite emocije koje osjećaju u različitim situacijama, kako bi djeca usvojila to kao naviku.

Pomozite djeci da se užive u emocionalna stanja drugih! Kako bi pomogli djeci da se užive u emocionalna stanja drugih, roditelji se mogu prisjetiti situacije u kojima je njihovo dijete, određenim postupkom, izazvalo određenu emociju kod drugog, na primjer: "Kako se Marko osjećao kad si ga odgurnuo?" U ovu svrhu može se iskoristiti igra "Pogodi kako se osjećam" gdje je zadatak da oni koji igraju prave različite izraze lica i zamole djecu da ih prepoznaju. Na taj način djeca uče prepoznavati signale na licima drugih.

Pohvalite empatično ponašanje! Kada primijetite prve znakove empatije, pohvalite svoje dijete. Takvi znakovi jasno pokazuju da vaše dijete uči kako da suosjeća i brine o drugim ljudima. To može biti kada dijete ustupi igračku mlađem bratu ili sestri koja plače te se tada može reći " To je bilo jako ljubazno od tebe. Jesi vidio kako ga je to učinilo sretnim?" Tada vaše dijete shvaća značaj brige o drugome jer mu vi ukazujete na to.

Tekst: Sanja Matasić

Foto: Shutterstock