Tko god da je osmislio uzrečicu “Spavati kao beba” u smislu čvrstog i bezbrižnog sna, vjerojatno nikad nije imao djece. Jer, čast izuzecima, bebe spavaju izuzetno aktivno, s čestim prekidima, sa stalnim rotacijama na ležaju koji vas tjeraju na stalno uzmicanje (ako spavate s djetetom), ispuštaju svakojake glasove, od tihih zujavih, do hrkanja i vriskanja tako da skočite do stropa od straha što se događa. A onda ono nastavi mirno dalje spavati kao da se ništa nije dogodilo. Ili ne nastavi, jer se prestraši vlasitog urlika ili nečeg drugog.

Strah kao okidač

Istraživanja nam odaju neobičnu statistiku. Ispada da skoro polovica ukupnog broja djece uključene u istraživanje pati od buđenja u strahu. Vjeruje se da dijete pritom ima neku vrstu noćne more iako je nemoguće (još) doznati što to dijete zapravo vidi u snu što izazove takav strah i vrištanje. Pritom pričamo o vrlo maloj djeci koja baš i nemaju tako zastrašujuća isustva na koja bi se noćna mora nadovezala. Moguće je da se dijete nekoliko puta tijekom noći budi s takvim strahom, pa tako mjesecima, ili prođe nekoliko mjeseci da se takvo što uopće ne ponovi.

Zapanjeni izgled djeteta

Dijete uslijed takvog naglog buđenja izgleda kao da ima napadaj panike, sjedi uspravljeno, ukoči se i vidno je preplašeno. Katkad plače jako žalosno kao da su mu “sve lađe potonule”. Uz vaš brz odgovor na plač, smirit će se ubro. Poznato lice i umirujući glas i dodir utješit će dijete te će vjerojatno nastaviti spavati ili tražiti dojku da se lakše uspava. U slučaju da ne reagirate na vrijeme, plač će se pojačavati do histeričnog, a dijete će drhtavo i uplakano uistinu proživljavati pravu moru vjerujući da je samo na svijetu. Čak i kad vas tada nakon nekog vremena ugleda, neće se odmah moći smiriti i proći će možda i do pola sata da ga vaše tješenje smiri. Stoga, imajte na umu da vas dijete treba i budite u blizini!

Foto: Profimedia