1717-oprostaj-od-maminih-prsa

Majke koje doje do druge djetetove godine ne rade to uvijek iz čistog uvjerenja. Katkada odvajanje djeteta od prsa nije nimalo lako, kako nam je ispričala Sandra, majka jedne male dvoipolgodišnje djevojčice

Anđeosko lice mojega djeteta zacrvenilo se i razvuklo u grimasu. ‘Sika’, urlala je i pritom skupila dlanove u šačice od jada. Taj mi je prizor slamao srce. Ta riječ značila je ciku, odnosno moja prsa i ona ih je zahtijevala.

Upravo suprotno smo se trudili postići već neko vrijeme – odučiti je od dojenja. Ali kao i mnogo puta do sada opet sam se sažalila, popustila i podojila je dok u miru nije zaspala.”

Takvu ili sličnu priču naše čitateljice Sandre ispričat će mnoge majke koje su dugo dojile svoje mališane i u jednom trenutku dojenja osjetile da je vrijeme da se dojenje završi iako su znale da se dijete s tom odlukom neće tako lako pomiriti. Upravo taj dio i najteže pada majkama. Odvikavanje djeteta od prsa može biti psihički teško za oboje, i za majku i za dijete. Majka ne želi da dijete pati, a istodobno osjeća da sama pati zbog toga što doji.

Zašto majke požele prestati dojiti?

Razlozi zašto majke požele prestanak dojenja mogu biti razni: od toga da je majci neugodno zbog okoline koja komentira dojenje tako velikog djeteta, zatim toga da dijete zahtijeva stalnu prisutnost majke i dostupnost prsa, zbog čega majka nije slobodna, pa do toga da se majka želi noću naspavati ili si priuštiti čašicu vina ili pak jednostavno želi da se njezino dijete polako osamostali.

Naša je Sandra to opisala ovako: “Kad je moja curica imala 18 mjeseci, dojila sam je ujutro, popodne i navečer prije spavanja te noću kad bi se probudila. No, moji su se roditelji i rodbina stalno čudom čudili i ironično komentirali: ‘Hoćeš li dojiti i kad krene u školu?’ ili ‘Kako ćeš je razmaziti. Nikad se neće odlijepiti od tvoje suknje.’ Bilo mi je užasno neugodno jer već je i govorila i hodala i bila prava mala djevojčica, ali je svoju ciku tražila nasred ceste, u tramvaju, pred gostima... U tim bih situacijama radije propala u zemlju, pogotovo kad smo nas dvije još počele raspravljati o tome kako ćemo poslije ‘cikiti’, kad stignemo kući ili kad nam gosti odu. Ne možete ni zamisliti kako sam se ustvari glupo osjećala sama pred sobom, razmišljajući kako istodobno radim i dobro i loše svojem djetetu. A na kraju čitave priče dosta mi je bilo grižnje savjesti. Željela sam svoje tijelo natrag, željela sam se naći u gradu s prijateljicama, željela sam spavati cijelu noć, željela sam... prestanak dojenja!”

Plan je jedno, a stvarnost drugo

Osjećaj krivnje i odluku o tome koga staviti na prvo mjesto, sebe ili dijete, majkama nije lako donijeti. Međutim, ne treba na to gledati tako sudbonosno. Svaka majka koja je imala dobru namjeru i na kraju uspjela dojiti više od godinu dana svojem je djetetu pružila puno. Dojenje, osim toga, nakon prve godine života više nije presudno za dijete s aspekta prehrane jer ono jede gotovo svu drugu hranu. Ono je sada više ritual potvrđivanja privrženosti, ritual maženja ili mjesto utjehe. Svi ti rituali naravno da se mogu sasvim lijepo nastaviti i nakon dojenja. Ali da bi dijete prihvatilo odvajanje od prsa, izrazito je važno da se odvikavanje izvodi postupno.

“Prvi sam put pomislila kako je stvarno vrijeme za odvikavanje kad sam jednoga dana shvatila da je naša djevojčica prava mala gurmanica koja sjedi s nama za jedaćim stolom i normalno jede sve što smo i mi jeli. Tada sam shvatila da sam ustvari ja ta koja griješi, da joj stalno nudim prsa tako da nije imala prigodu zaboraviti na dojenje. Zbog toga sam za početak odlučila ukinuti naša česta večernja kupanja. Voljela sam se kupati s njom u kadi, opuštati u toploj vodi i usput i okupati dijete, ali tako je i cika bila uvijek na raspolaganju. Zbog toga smo večernje kupanje zamijenili kupanjem s tatom koje je tata uz nagovaranje ipak prihvatio. To je bio prvi uspjeh.”

Prvo se ukida dojenje prije dnevnog spavanja

Dnevna dojenja, i to u prvome redu dojenje prije poslijepodnevnog spavanja, prva su koja bi majka trebala polako ukidati kako bi taj proces što bezbolnije prošao. Odvraćanje pozornosti djetetu nedostupnom odjećom (duge majice ili kućne haljine bez gumba koje ćete teško skidati), igrom, finom zdravom poslasticom ili izlaskom u šetnju najbolji su načini.

U tom smislu nije loše ni kratkotrajno udaljavanje majke. “Suprug je uzeo nekoliko dana godišnjeg prije vikenda i tada smo pokušali malo usput promijeniti dnevna spavanja.

Tako je tata, a ne ja uspavljivao danju našu kćer. Prvi i drugi dan išli smo svi troje, mazili se i ja sam je podojila. Treći je dan prvo išao samo tata, a ja sam rekla da ću doći čim operem prljavo posuđe.

Onda sam došla nakon pet minuta i mazili smo se i izmišljali priče, a dojenje sam izbjegla tako što sam imala dugu kućnu haljinu i rekla da se ne mogu skinuti. Četvrti sam dan rekla da moram ići doktoru i otišla iz stana prije nego što su oni išli na spavanje. Bilo je negodovanja, ali nakon nekoliko dana ipak je uspjela zaspati s tatom bez plača.”

... nastavak teksta čitajte na sljedećoj stranici ...

Noćna dojenja najteže je zaboraviti

“Od svih stvari koje su mi u vezi s dojenjem najviše smetale bila je neispavanost. Nedostajalo mi je sna jer se dijete nakon što smo ukinuli dojenje danju, noću budilo svakih nekoliko sati ne bi li sisalo. Sve što nije dobila preko dana, željela je nadoknaditi noću.

To je stvarno bio rat, ali za to nisam imala rješenje jer je plakala čim bih joj pokušala maknuti dojku iz usta”, ispričala nam je Sandra. Ovaj problem pogađa mnoge majke jer je noćno dojenje jedno od najljepših i posljednje čega se dijete želi odreći. Znak koji upućuje na to da je dijete spremno na prestanak noćnoga dojenja svakako je trenutak kada se dijete ne probudi ako mu dojku izvadite iz usta. Počne li sisati palac jer mu uskraćujete dojenja, tada malo usporite s odvikavanjem.

Prestanak dojenja došao je posve iznenada

Obično je dobar znak da djetetu ustvari prestanak dojenja nije trauma ako se ono, nakon što ste ga uspjeli odvratiti od dojenja, primjerice, gledanjem crtića, nije ponovno sjetilo da bi željelo dojiti. Ponovite to više puta i dijete će uskoro zaboraviti na dojenje i prestati tražiti prsa. “Nakon više mjeseci truda, s dojenjem smo prestali odjednom, i to preko vikenda.

Prijateljica me jednoga dana pozvala na koncert u Split gdje sam svakako morala ostati prespavati drugi dan. Mislila sam da je polako zaista vrijeme da tako nešto mogu napraviti i odlučila sam otići. Od koncerta nisam imala puno jer sam cijelo vrijeme razmišljala o djetetu i zivkala mobitelom. Drugi sam dan sa strepnjom putovala kući. Bila sam spremna na sve, ali dočekalo me iznenađenje. ‘Čestitam, dijete ti više ne traži ciku!’ rekao mi je suprug i predao mi dijete.

Sve je prošlo bez problema i naša velika curka je bila vesela kao da ništa nije bilo. Čak me nije tražila ni sisati. Suprug mi je ispričao kako su kasno navečer išli na kupanje pa zatim i kasno u krevet na spavanje i tako je bila potpuno iscrpljena te nije uspjela čuti ni priču za laku noć. Pomazili su se i zaspali k’o topovi.

Sljedeće noći bile su malo kompliciranije jer sam joj valjda još uvijek budila asocijacije na dojenje, ali sada više nije bilo natrag. Moj ju je suprug odnio u njezin krevetić, a ja sam se danju s njom puno mazila. Kad bi se probudila noću, odlazila bih na balkon tako da su je zvijezde i svjež zrak odvratili od misli na prsa i brzo bi zaspala.

Dva tjedna nakon mojeg koncerta konačno je bio kraj ‘cikama’. Uspjeli smo, a najljepši dio svega je to kako je sve ustvari na kraju dobro i lako prošlo. Mislim, naravno, za malenu, ali to mi je i bilo najvažnije.”

Savjeti kako olakšati sebi i djetetu odvajanje od prsa?

u vrijeme odvikavanja budite pažljiviji prema djetetu i time mu odvratite misli od dojenja: mazite se, igrajte se, čitajte mu i pjevajte

kad je bolesno ili nervozno zbog rasta zubića, nemojte inzistirati na odvajanju

nosite odjeću koja će djetetu otežati pristup prsima. Dugačku kućnu haljinu, spavaćicu ili majicu bez gumbića

uključite i tatu da se malo zabavlja s djetetom i odvrati mu pozornost od vas. Ako ste samohrani roditelj, isto zamolite mamu, sestru ili prijateljicu

otputujte na vikend

u redu je ako ste potišteni i utučeni zbog čitave situacije. Slobodno priznajte, pa čak i pred djetetom, da vam je teško i zaplačite ako se tako osjećate