
Sve o uroinfekcijama u dječjoj dobi
Rana dijagnoza i liječenje uroinfekcije sprečavaju trajno oštećenje bubrega i komplikacije poput povišenog krvnog tlaka, zatajenja bubrega i slično
Upale mokraćnog sustava ubrajaju se među najčešće bakterijske infekcije u dječjoj dobi. Njihova učestalost ovisi o dobi i spolu djeteta. Djevojčice obolijevaju češće jer je njihova mokraćna cijev kratka, ravna i široka te bakterije lakše prodiru u mokraćni mjehur. No u novorođenačkom i dojenačkom razdoblju češće obolijevaju dječaci zbog češćih prirođenih anomalija urotrakta. Uroinfekcija označava invaziju mikroorganizama u tkivo bilo kojeg dijela mokraćnog sustava.
Najčešći je način ulaska bakterija uzlaznim putem, od otvora mokraćne cijevi prema mjehuru. Ulazak bakterija u mokraćni mjehur još ne znači bolest. Ako je mokrenje normalno i prisutno je baktericidno zaštitno djelovanje sluznice mjehura i mokraće, bakterije će se izlučiti mokraćom. Ako postoji sklonost domaćina ili jaka virulencija uzročnika, razvit će se infekcija stijenke mjehura (cistitis). Iz mokraćnog mjehura upala se može proširiti prema bubregu. Predisponirajući čimbenici za nastanak infekcije bubrega jesu mala dob djeteta, vezikoureteralni reuks, druge anomalije mokraćnog sustava, urodinamski poremećaji donjeg urotrakta, kamenci te neki drugi genetski, metabolički i neurogeni poremećaji.
Što uzrokuje upalu
Najčešći su uzrocnici bakterije: E. coli (80 posto uroinfekcija), Klebsiella pneumoniae, Proteus mirabilis, rjeđe Enterococcus, Pseudomonas aeruginosa, Staphylococcus aureus, Staphylococcus saprophyticus, Streptococcus agalactiae, a vrlo rijetko Haemophilus inuenzae tip B, anaerobi, salmonele, šigele i kampilobakter.
Virusi također mogu uzrokovati uroinfekcije, osobito mokraćnog mjehura. Klinicka manifestacija može jako varirati - dijete može biti potpuno bez simptoma ili može imati teške simptome poput sepse. Rana dijagnoza i liječenje uroinfekcije sprečavaju trajno oštećenje bubrega i kasne komplikacije poput povišenog krvnog tlaka, zatajenja bubrega i komplikacija u trudnoći kod ženske djece. Kod čak 30-50 posto djece uroinfekcije se ponavljaju. Važni su predisponirajući čimbenici vezikoureteralni reuks (VUR), druge anomalije mokraćnog sustava, poremećaj mokrenja i opstipacija.
Dodatni pregledi
Glavni
je
dijagnostički
kriterij
za
uroinfekciju
porast
bakterija
u
uzorku
mokraće,
odnosno
više
od
105
klica
u
1
ml
mokracć.
U
gotovo
svim
slučajevima
u
urinu
su
prisutne
i
upalne
stanice,
leukociti:
više
od
10
leukocita
u
mm³
urina,
odnosno
više
od
5
u
sedimentu.
Važno
je
znati
da
nalaz
leukocita
nije
strogo
specifičcan
za
uroinfekciju.
Može
se
naći
i
kod
povišene
temperature
zbog
upale
izvan
mokraćnog
sustava,
kod
upala
spolovila
i
kao
odraz
onečišćenja
urina.
Kod
sve
je
djece
već
nakon
prve
dokazane
uroinfekcije
potrebno
učiniti
ultrazvučni
pregled
mokraćnog
sustava.
Ultrazvuk
je
neinvazivna
metoda
koja
se
ne
koristi
ionizirajućim
zračenjem
i
stoga
je
prva
metoda
izbora
kod
djeteta
s
upalom
mokraćnog
sustava.
Ultrazvukom
se
procjenjuje
smještaj,
oblik
i
veličina
bubrega,
postojanje
i
stupanj
proširenja
kanalnog
sustava,
izgled
i
debljina
bubrežnog
tkiva
te
debljina
stijenke
mokraćnog
mjehura.
U
većini
centara
nakon
prve
uroinfekcije
kod
djevojčica
do
pet
godina
starosti
i
kod
dječaka
svake
dobi
indicirana
je
daljnja
obrada
urotrakta.
Prva
je
daljnja
metoda
mikcijska
cistouretrograja.
To
je
rendgenska
metoda
kojom
se
može
dijagnosticirati
vezikoureteralni
reuks,
odnosno
vraćanje
mokraće
iz
mokraćnog
mjehura
u
mokraćovod
i
bubreg.
REFLUKS
je
najčešća
anomalija
mokraćnog
sustava
u
djece
i
otkriva
se
kod
30-50
posto
djece
s
urinfekcijom.
Kod
dječaka
se
najčešće
javlja
u
prvoj
godini
života,
kada
je
primaran,
odnosno
uzrokovan
prirođenom
anomalijom
spoja
između
mokraćovoda
i
mjehura.
Kod
djevojčica
se
češće
javlja
između
4.
i
8.
godine
života
i
tada
je
sekundaran,
odnosno
nastaje
zbog
visokih
tlakova
unutar
mokraćnog
mjehura
zbog
urodinamskih
poremećaja
mokrenja.
Važno
je
napomenuti
da
se
danas
u
svijetu
za
praćenje
i
dijagnostiku
VUR-a
preporučuju
dijagnostičke
metode
koje
se
koriste
manjom
količinom
zračenja,
a
to
je
direktna
radionuklidna
cistografija,
odnosno
sve
popularnija
ultrazvučna
cistografija
koja
se
uopće
ne
koristi
zračenjem.
Ultrazvučna
cistografija
danas
se
preporučuje
kao
prva
metoda
za
dijagnostiku
reuksa
kod
djevojčica,
odnosno
kao
metoda
praćenja
kod
već
dijagnosticiranog
refluksa.
Ako
se
kod
djeteta
dijagnosticira
vezikoureteralni
refluks,
potrebna
je
daljnja
dijagnostika,
liječenje
i
praćenje
jer
ta
anomalija
može
uzrokovati
trajna
oštećenja
mokraćnog
mjehura
i
bubrega.
Terapija
Izbor
antibiotika
u
djece
ovisan
je
o
kliničkoj
slici
i
težini
infekcije,
dobi
djeteta,
poznavanju
najčešćih
uzročnika
u
određenoj
dobi
i
lokalnoj
otpornosti
bakterija.
Većinom
se
pri
blažoj
infekciji
liječenje
započinje
antibioticima
na
usta,
dok
se
kod
teže
bolesne
djece
primjenjuju
lijekovi
venskim
putem
od
10
do
14
dana.
Osim
antibiotika
važno
je
uzimanje
veće
kolićine
tekućine,
mirovanje,
regularno
mokrenje
i
skidanje
povišene
temperature.
U
djece
s
ponavljanim
uroinfekcijama
i
u
djece
s
prirođenim
anomalijama,
ponajprije
VUR-om,
provodi
se
dugotrajno
davanje
malih
doza
antibiotika
uz
redovite
mjesečne
kontrole
urina
i
urinokulture.
Upale
mokraćnih
putova
u
djece
predstavljaju
važan
zdravstveni
problem
zbog
svoje
učestalosti,
sklonosti
ponavljanju,
povezanosti
s
anomalijama
mokraćnog
sustava,
potrebom
za
dijagnostickom
obradom
i
dugotrajnim
liječenjem
te,
najvažnije,
zbog
mogućih
trajnih
oštećenja
bubrega
koja
mogu
biti
uzrokom
propadanja
bubrežne
funkcije,
razvoja
povišena
krvnog
tlaka
i
komplikacija
u
trudnoći.
Stoga
je
izrazito
važno
kod
svakog
djeteta
s
povišenom
temperaturom
pregledati
urin
i
rano
dijagnosticirati
upalu.
Rani
početak
lijecenja
i
rana
dijagnostička
obrada
kod
velikog
broja
djece
moći
će
spriječiti
trajna
oštećenja
bubrega.
SIMPTOMI OVISE O UZRASTU
U
NOVOROĐENČETA
su
simptomi
nespecifični
i
često
ne
upućuju
izravno
na
mokraćni
sustav.
Najčešće
su
to
slabije
napredovanje
na
tjelesnoj
težini,
teškoće
u
hranjenju,
žutica,
povraćanje,
proljev,
grčevi
u
trbuhu,
a
temperatura
može
biti
povišena,
normalna
ili
čak
snižena.
DO
DVIJE
GODINE
STAROSTI
simptomi
uroinfekcije
su
opći
i
nespecifični:
klonulost,
nevoljkost,
odbijanje
jela
i
pića,
povraćanje
i
povišena
tjelesna
temperatura.
Korisni
su
pokazatelji
neugodan
miris
mokraće
i
noćno
mokrenje
u
djece
koja
su
već
regulirala
mokrenje.
S
PORASTOM
ŽIVOTNE
DOBI
sve
su
jače
izraženi
klasični
simptomi
infekcije
mokraćnog
sustava:
učestalo
mokrenje
malih
količina
mokraće,
pečenje
i
bol
pri
mokrenju,
bol
u
trbuhu.
Ako
upala
zahvati
bubreg,
javlja
se
visoka
temperatura
s
drhtavicom,
bolovima
u
trbuhu
ili
leđima.
Najvažniji
preduvjet
za
postavljanje
dijagnoze,
a
time
i
početka
liječenja,
jest
pravilno
prikupljanje
uzorka
mokraće.
KAKO SE UZIMA UZORAK MOKRAĆE
Velik
je
problem
uzimanje
uzorka
mokraće
u
male
djece
koja
ne
kontroliraju
mokrenje.
Upotrebljavaju
se
sterilne
vrećice
sakupljaci,
koje
se
lijepe
na
kožu
spolovila
nakon
prethodnog
pranja.
Važno
je
dobro
oprati
spolovilo,
najbolje
mlazom
vode
i
blagim
sapunom,
te
vrećicu
držati
zalijepljenu
najviše
jedan
sat.
Ako
se
dijete
ne
pomokri,
vrećica
se
skida,
postupak
pranja
ponavlja
i
lijepi
se
nova
vrećica.
Uzorak
mokraće
potrebno
je
dostaviti
u
laboratorij
unutar
jednog
sata.
Brojne
studije
pokazuju
visok
stupanj
onečišćenosti
uzorka
mokraće
uzete
vrećicom
sakupljačem
zbog
nepridržavanja
navedenih
uputa
(do
60
posto).
Stoga
se
velik
broj
djece
podvrgava
nepotrebnom
liječenju
i
daljnjim
dijagnostičkim
postupcima.
U
starije
djece
koja
kontroliraju
mokrenje
uzima
se
uzorak
urina
dobiven
srednjim
mlazom.
Napisala:
prof.
dr.
sc.
Andrea
Roić,
spec.
pedijatar,
uži
specijalist
ped.
nefrologije,
Poliklinika
Helena
Foto:
Profimedia
Tagovi: uroinfekcije
Pročitajte i:

Teža strana majčinstva: što ako nastupi postporođajna depresija?
Nakon što prođe početno uzbuđenje novopečenog majčinstva, mnoge mame počinju doživljavati niz zbunjujućih i kontradiktornih…

Dohrana bebe: Vaše najdraže ulazi u novu fazu života: vrijeme je za nove okuse!
Prvih je nekoliko mjeseci djetetova života, dok je bilo samo na mlijeku, iza vas. Vrijeme…

Majka Priroda se pobrinula: Za što su sve sposobne bebe čim se rode?
Doista smo čudesno svoreni, zar ne? Da bi čovjek kao vrsta opstao na Zemlji, evolucijski…

Sa svojom bebom možete se povezati i tijekom njezinog prvog mjeseca života!
Kao i mnogi roditelji-početnici (oni koji su dobili svoje prvo dijete), vjerojatno ste već pročitali…