ŠTO?

RIječ 'psihodijagnostika' često roditeljima zvuči kao nešto ozbiljno i zastrašujuće te se često povezuje s nekim ozbiljnim problemima. No zapravo je psihodijagnostika djece proces kroz koji se procjenjuje trenutni razvojni stadij djeteta te njegova usklađenost s djetetovom kronološkom dobi. Dakle, kao nekakav psihomotorni sistematski pregled, koji može ukazati na neke nedostatke, ali isto tako i na napredna područja u razvoju vašeg djeteta.

ZAŠTO?

Dijete se obično šalje na psihodijagnostiku kada djetetova okolina primjeti nekakve poteškoće kod djeteta ili da je po nečemu različito od svojih vršnjaka, ali se psihodijagnostika koristi i da bi se procijenilo je li dijete spremno za školu ili je li možda riječ o darovitom djetetu.

Ono što je još važnije, u slučaju kada postoji sumnja na nekakve poteškoće, jako je važno što prije reagirati i uključiti dijete u prikladan tretman. Kako bi se to postiglo, potrebno je provesti temeljnu psihodijagnostiku od strane specijalno educiranog stručnog tima. Ona se provodi već od nekoliko mjeseci starosti djeteta te se procjenjuje postoje li bilo kakva odstupanja u djetetovom razvoju.

KAKO?

Psihodijagnostika djeteta se sastoji od nekoliko važnih koraka, kao što su intervju s roditeljima, intervju s djetetom (ovisno o dobi), testiranje uz pomoć psihologijskih instrumenata, ali i jedan važan aspekt, koji se nerijetko izostavlja u psihodijagnostici - promatranje djeteta u njegovom prirodnoj interakciji. U Centru Proventus tako primjerice psihologinja i praktičrka terapije igrom, promatra dijete u njegovoj prirodnoj igri i igri s članovima obitelji u posebno opremljenoj sobi za igru.

Napisala: Maja Bonačić, mag.psych., praktičarka terapije igrom, www.centarproventus.hr, www.terapijaigrom.hr

Foto: Profimedia