Zanimljivo je da bi u opuštenom stanju vaša beba zauzimala dvaput više mjesta i oko osmog mjeseca trudnoće ne bi više stala u mamin trbuh. Da bi ipak mogla još neko vrijeme boraviti u trbuhu, mora se malo stisnuti u tzv. položaj fetusa − zgrčiti ručice i nožice i čvrsto ih priljubiti uz trup. Da bi to bilo izvedivo, pobrinuo se fiziološki hipertonus mišića pregibača kojima upravlja središnji živčani sustav. To, naravno, ne znači da su mišići koji pregibaju ruke i noge kod djeteta snažniji od onih koji rastežu udove. Razlika je jedino u tonusu! Između 4. i 6. mjeseca života tonus se ujednačava i tada je dijete spremno za aktivno usvajanje navike kretanja.

Pedijatar i neuropedijatar će kontrolirati u kakvom je stanju djetetov tonus. To se provjerava odmah nakon porođaja. Ako se tada otkrije patološko stanje, to može ukazivati na dublje neurološke poremećaje. Stoga se ti pregledi ne smiju propustiti. Djetetovi urođeni refleksi dokazuju je li s djetetovim tonusom i sustavima mišića sve u redu. Pojavu i nestajanje tih refleksa u određenom vremenskom razmaku jednako je važno pratiti, kao i sve ostale čimbenike po kojima se prati djetetov pravilan razvoj.

Ako tonus i refleksi koji su s njim povezani ne prate prosječne rezultate, potreban je pojačan oprez i češće kontrole. Sve to može upućivati na kašnjenje u djetetovu motoričkom razvoju, na buduće probleme s hodom, a u težim slučajevima i na dječju cerebralnu paralizu. Srećom, ako se djetetov tonus prati pažljivo od samog početka, rizik od te teške bolesti možemo spriječiti jer tijekom prve godine života živčani sustav ima veliki potencijal obnavljanja.

Kako ćete sami ili uz pomoć pedijatra testirati tonus mišića bebe?

1. Razdvajanje bedara

Položite dijete na leđa i pažljivo, da mu ne stvarate neugodan osjećaj, pokušajte razdvojiti nožice i razmaknite ih na strane. Jeste li osjetili umjereni otpor? Sve je u redu! Otpor se učinio velikim? Pri izvođenju ovog testa kod djeteta se križaju noge? Tada je riječ o hipertonusu. U slučaju hipotonije otpor je ili oslabljen ili ne postoji.

2. Refleks oslonca na stopala i automatski hod

Primite dijete pod pazusima, postavite na stolić za presvlačenje i nježno nagnite prema naprijed. Prirodno bi dijete trebalo moći stajati opirući se na puno stopalo s ispruženim prstićima, a kad ga nagnete prema naprijed, automatski koračati. Nožice se kod hodanja ne križaju. Ovaj refleks nestaje oko prvog ili polovice drugog mjeseca života, a do kraja prve godine dijete uvježbava stajanje. Ako primijetite da se beba oslanja na prednji dio stopala s podignutim prstićima, ili previše ispravlja i križa koljena pri hodu, znači da ima povišeni mišićni tonus. Isto vrijedi i ako mu se taj refleks zadrži i nakon mjesec i pol dana. Hipotonija je u pitanju ako dijete, umjesto da stoji, pokušava sjesti, čučnuti ili se uopće ne pomiče s mjesta. Takva se reakcija može dogoditi i u slučaju da je dijete vrlo sito, umorno je i želi spavati. Zato ovakvo testiranje izvodite kad je naspavano.

3. Sjedanje uz pomoć ručica

Položite dijete na leđa, primite za zapešća i nježno povucite na sebe kako biste ga posjeli. Sve je u redu ako osjećate umjereni otpor na pregibu ruku u laktovima. Ako je taj otpor malo prejak, pa ne uspijevate ispružiti ručice i odvojiti ih od prsa, riječ je o hipertonusu. Ako je otpor vrlo slab ili ne postoji, a kad pokušavate posjesti dijete, njegova se glavica opušta i pada unazad, dok leđa poprimaju oblik luka, a trbuščić se ispupčava, riječ je o hipotoniji.

Foto: Profimedia