U sklopu studije Sveučilišta British Columbia i Istraživačkog Instituta British Columbia Dječje bolnice otkriveno je da fizička blizina majke i djeteta može pozitivno utjecati na djetetov DNK.

U ovu studiju uključeno je 94 novorođenčadi. Kad su bebe navršile pet tjedana, roditeljima su dane upute da vode dnevnik o djetetovom ponašanju. Dokumentirali su koliko je puta dijete spavalo, koliko dugo, koliko je plakalo i kad je hranjeno. Uz to su također trebali zapisati koliko dugo su dodirivali, nosili i mazili dijete. Kad su djeca navršila četiri i pol godine, istraživači su ispitali njihov DNK i došli su do nevjerojatnih rezultata.

DNK i fizički kontakt

U DNK djece otkrili su na nekoliko mjesta takozvanu metilaciju DNK, biokemijsku promjenu osnovnih građevnih elemenata nasljednog materijala. Metilacija DNA djeluje kao svojevrsni "prekidač" koji regulira aktivnost gena i time i rad stanica. Metilacija može biti pod utjecajem vanjskih podražaja, posebno je prisutna u dojenačkoj i dječjoj dobi te je njezina pojavnost predvidljiva kako starimo.

Usporedbom DNK i procjenom unosa iz dnevnika, pokazalo se da djeca koja su bila više izložena stresu i imala manje fizičkog kontakta s roditeljima imala premalo razvijen stanični molekulski profil za njihovu dob. Iz toga su istraživači zaključili da i ta djeca zaostaju u svom biološkom razvoju.

"Nastavit ćemo s istraživanjem 'biološke nezrelosti' i dalje ispitivati ​​je li to pokazatelj zdravlja, posebno psihološkog razvoja", rekla je Sarah Moore, autorica studije. "Ako daljnja istraživanja dokažu naša izvorna otkrića, to naglašava važnost tjelesnog kontakta - posebno za uplakanu i nesretnu dojenčad."

Stoga, ako se vaše dijete probudi tijekom noći i treba mu kontakt s vama da bi zaspalo, svakako se odazovite i ponudite mu zagrljaj. Time ćete ga umiriti, ali i još važnije podržati njegovo zdravlje i razvoj.

Tekst: I.Š.

Foto: Profimedia