'Slušalice nisu znatno opasnije od drugih izvora buke. Međutim, one mogu biti sredstvo za izlaganje opasnoj buci ako se ne koriste pravilno', tvrdi američki audiolog Boris Chang pa objašnjava kako je opasno duže vremena slušati nešto jako glasno te da je potrebno ograničiti glasnoću i trajanje.

Gubitak sluha prouzročen bukom je kumulativan. Ako je dijete izloženo jakoj buci dulje vrijeme, u riziku je od oštećenja sluha.

Što istraživanja govore o djeci i slušalicama?

Većina podataka o dugotrajnom gubitku sluha je iz studija o izloženosti odraslih buci na radnome mjestu. Osam sati izloženosti zvukovima od 85 decibela (dB), što je ekvivalentno buci u prepunom restoranu ili gustom prometu, smatra se štetnim. Dakle, ako dijete sluša filmove, glazbu ili videoigre na 85 dB ili više, moglo bi biti u opasnosti.

Glasnoća je ključni faktor. Razine zvuka od 70 dB (jednako zvukovima koje čujete dok se vozite u automobilu pri većim brzinama na autocesti) ili niže mogu se slušati bez ikakvog rizika.

Zvukovi iznad 100 dB mogu prouzročiti trajna oštećenja u roku nekoliko minuta, a iznad 125 dB, šteta počinje u roku od nekoliko sekundi i mogla bi biti nepopravljiva.

Djeca mlađa od 5 godina imaju kraće ušne kanale od starije djece i odraslih, što kod njih pojačava zvuk. Chang objašnjava da se u akustici općenito shvaća - što je manji zatvoreni prostor, to je veći volumen. Audiolozi će redovito kompenzirati razlike u volumenu ušnog kanala prilikom postavljanja slušnih pomagala, a isti se koncept teoretski može primijeniti na korištenje slušalica i glasnoću. To znači da posebnu pozornost treba posvetiti smanjenju izloženosti glasnim zvukovima kod beba, male djece i predškolske djece.

Jesu li slušalice loše za sluh?

Jedan potencijalni problem sa slušalicama za uši jest što su dizajnirane da budu 'akustički otvorene', što znači da dopuštaju buku iz okoline. To je dobro ako, recimo, trčite i trebate čuti automobile i druge opasnosti oko sebe. Problem je naša sklonost da pokušamo blokirati taj pozadinski zvuk pojačavanjem glasnoće.

Još jedna potencijalna nuspojava je da slušalice, posebno one s duboko usađenim gumenim vrhovima, mogu prouzročiti jače lučenje ušnog voska koji će smanjiti sluh dok se višak voska ne ukloni.

Što roditelj može učiniti?

Mnogi uređaji imaju postavke koje vam omogućuju kontrolu maksimalnog izlaza glasnoće. Kod iPhonea, na primjer, u postavkama potražite 'Sounds & Haptics', a zatim karticu 'Headphone Safety'. To će vam omogućiti podešavanje maksimalne glasnoće od 100 dB do 75 dB.

Također, možete kupiti slušalice s ograničavanjem glasnoće koje zatvaraju izlaz zvuka koji dopire do dječjih ušiju, bez obzira na to kolika je glasnoća na uređaju koji koristi.

Kada putujete željeznicom ili zrakoplovom, ili provodite vrijeme u glasnom prostoru, pozadinska buka je povišena pa postoji tendencija pojačavanja glasnoće. Ako čujete zvuk koji izlazi iz djetetovih slušalica, to znači da je preglasan.

Djeca, ali i odrasli, također bi svojim bubnjićima trebali dati vremena za odmor. Chang preporučuje omjer dva prema jedan: 'Ako dva sata nosite slušalice, sat vremena biste trebali odmarati uši.'

Konačno, neka djeca su sklonija gubitku sluha. Ako je kod vašeg djeteta primijećena nepravilnost sluha, bilo tijekom pregleda sluha dojenčadi ili nakon dijagnoze pedijatra, budite maksimalno oprezni  i kontrolirajte glasnoću slušalica svoga djeteta.

Tekst: Zvjezdana Bubnjar

Foto: Shutterstock