„To smo počeli proučavati prije trideset i četiri godine kad ljudi mislili da bebe ne mogu ulaziti u socijalne interakcije.“, kaže dr. Tronick.  Eksperiment 'Still face' (Mirno lice) jasno pokazuje koliko su bebe osjetljive na emocije koje čitaju i verbalno neverbalno i jasno komuniciraju promatrajući ih.

Pogledajte video:

Majka u spomenutom testu u početku živo komunicira s jednogodišnjim djetetom, smije mu se i reagira na njegove pokušaje komunikacije. No, odjednom mijenja izraz lica u miran i pomalo odsutan i tužan te prestaje komunicirati s djetetom. Dijete prvo pokušava nasmijati mamu, pokazivati joj rukom što želi, trudi se svim snagama ponovno uspostaviti komunikaciju, uzvikuje, a zatim gubi kontrolu i počinje negodovati i na kraju plakati.

Dijete u interakciji s majkom uči koordinirati svoje emocije i namjere odnosno ono što želi napraviti u komunikaciji sa svijetom. I onda majka odjednom više ne komunicira s djetetom. Beba vrlo brzo prepoznaje da nešto nije u redu i doživljava frustraciju i stres.“, tumači dr. Tronick.

Radi se o tri stvari koje dolaze u životu: dobrom, lošem i ružnom. Dobro predstavlja sve normalno i dobro što svakodnevno radimo u životu s djecom. Odjednom se dogodi nešto loše, no dijete to uspijeva prebroditi, u našem slučaju majka ponovno počne normalno komunicirati s djetetom i tako mu pomaže prebroditi to „loše“ što se dogodilo. Ružno u svemu postaje ako djetetu ne date nikakvu mogućnost da se vrati u dobro, ne omogućite mu popravak situacije i ono ostane zarobljeno u ružnim emocijama.“, zaključuje dr. Tronick.

Tekst: I.Š.

Foto i Video: Youtube.com