Gotovo svaki roditelj raznježi se kad ugleda maleno dijete u hodalici. Mnogi od nas i pomisle kako bi bilo zgodno nabaviti tu praktičnu stvarčicu i za svoje dijete. “Šarena je i dijete može juriti po kući koliko hoće, a i ja ću se malo odmoriti! Savršeno, zar ne?"

Međutim, iako su u njima odgojene čitave generacije djece, mnogi ne znaju da se posljednjih godina mnogo raspravlja o njihovoj sigurnosti. Razlog tomu je velik broj djece koja su na najrazličitije moguće i nemoguće načine stradala odgurujući se u tim slatkim sjedalicama na kotačiće.



Zašto valja pripaziti pri uporabi hodalica?


1. Prema mnogim istraživanjima, hodalica umjesto da ubrza razvoj djetetove motorike, puzanje i na kraju hodanje, što roditelji često smatraju jednim od njenih primarnih zadataka, ima upravo suprotan učinak. Djeca koja su koristila hodalicu propužu i prohodaju u prosjeku mjesec dana kasnije od svojih vršnjaka. Razlog tomu je vrlo jednostavan. Dijete je u hodalici opušteno jer ga hodalica uvijek dočeka kako god se ono odgurnulo. Sjedeći u hodalici, ono osjeća sigurnost, ne uči kontrolirati svoje pokrete niti razvija osjećaj za ravnotežu što mu je važno da bi se uspravilo i prohodalo. Kad se nađe izvan hodalice, imitira iste nekontrolirane i nagle pokrete, posrće, pada i ozljeđuje se. Upravo zbog hodalice dijete će bez sumnje kasnije prohodati.



2. Sljedeći problem skriva se u načinu odgurivanja u hodalici. Dijete dodiruje pod samo prstićima i tako se odguruje. Kako su djetetova stopala još uvijek nerazvijena, a kosti mekane, može doći do deformacija. Naravno, jasno je da su iskrivljenja češća i ozbiljnija što dijete više vremena provodi u hodalici. Dodatni prilog tomu su moguće povrede kukova i kralježnice. Impulzivni i potpuno nekontrolirani pokreti nogu katkad prouzroče izbacivanje kuka iz čašice, a upitno je i djelovanje kretanja gore-dolje na djetetovu još uvijek nejaku kralježnicu (ovaj tip kretanja posebno je izražen kod baby jumpera - hopsalice koja se objesi na strop). U normalnim uvjetima razvoja (bez hodalice ili jumpera) dijete se nikad ne bi imalo prilike tako kretati niti toliko intenzivno ponavljati iste kretnje.



3. Hodalice su konstruirane tako da je ispadanje iz nje teoretski nemoguće. Međutim, široka baza hodalice u praksi nije tako stabilna. Naiđe li kotačić na neku prepreku i hodalica zapne, dijete će snažno i naglo gurati pa je moguće da se skupa s njom i prevrne. Dijete je u hodalici, osim toga, vrlo mobilno i brzo. Često se događa da mališan pojuri i udari u namještaj, nagnječi si prstiće, padne niz stube ili dosegne predmete koje izvan hodalice ne može dohvatiti. Tako se zbog padova niz stube ili iznenadnih sudara događaju povrede glave, nagnječenja i povrede ruku. Pristup stolu dopušta povlačenje stolnjaka i naravno rušenje svega što je na stolu. I neistraženi dio stana, štednjak i pećnica (možda još uvijek vrući) sada također postaju dostupniji, a da ne pričamo o utičnicama, vratima, ladicama i svim drugim nepredvidljivim potencijalnim izvorima ozljeda.



Hodalice su zabranjene u nekim zemljama


Kanada je nakon višegodišnjeg bilježenja velikog broja povreda djece u hodalicama, zakonom zabranila njihovo reklamiranje, prodaju i uporabu. Američko društvo pedijatara je također predložilo zakonsku zabranu, no zasad je samo postrožena njihova proizvodnja i radi se na njihovoj većoj sigurnosti. U našoj zemlji nema nikakvih zabrana niti javnih polemika o sigurnosti hodalica, no neki naši pedijatri ukazuju na to da s hodalicama treba biti oprezan.