Dok se još ne mogu kretati, bebe pokušavaju uloviti sve što im se dođe na dohvat ruke. Nakon otprilike godinu dana postaju virtuozi u disciplini spretnosti prstiju.

Prvi uspješan pokušaj

Eksperimenti pokazuju da bebe za predmetima počinju posezati ranije nego što se donedavno mislilo. Prvi pokušaji hvatanja vjerojatno počinju odmah nakon rođenja. Znanstvenici smatraju da pokreti novorođenčeta nikako nisu slučajni te da od početka imaju sustav i cilj. A što se više uvježbavaju, postaju sve sigurnijima.

Maleni istraživači rabe usta i ruke

S tri, četiri mjeseca maleni otkrivači svijeta već su poprilično vješti. Vide neki zanimljiv predmet i ciljano posežu za njime jer su prijašnjih tjedana stekli važnu sposobnost: prostorni vid. On je preduvjet za bebin siguran zahvat.

Dijete i dalje obuhvaća igračku s obje ručice i uglavnom je odmah trpa u usta. Tamo je temeljito obliže i dobro istraži usnama i jezikom. Djetetu pri tom uopće ne smeta radi li se o potpuno slinavom rupcu, vlažnoj mucastoj krpici za pranje ili tvrdoj drvenoj patki. Znanstvenici su ustvrdili da dojenčad na ovaj način već rano razvija prilično točnu sliku o stvarima – i čak prepoznaje te stvari kad se opet pojave u vidokrugu.

Beba ispituje materijal i težinu

Prstići su sve vještiji. S pola godine beba već u svakoj ruci može držati drvenu kockicu i osjetiti materijal od kojeg je izrađena igračka. Sada prstići oduševljeno opipavaju grubu navlaku sofe ili glatku površinu stola. Tisuće senzora na vršcima prstiju javljaju mozgu kakva je površina. Roditelji mogu razveseliti mališana dajući mu u ruke puno predmeta od različitih materijala. Opipavanjem i dodirivanjem dijete uči razlikovati tvrde, mekane, glatke i skliske stvari te ih kategorizirati. Znanstvenici pretpostavljaju da opipavanje potiče razvoj govora kod djeteta, osobito usvajanje riječi koje označavaju stvari.

Između osmog i desetog mjeseca, beba je već u stanju prebacivati igračku iz jedne ruke u drugu. Ovom novom sposobnošću može razlikovati je li predmet težak ili lagan, a to dijete čini važući ga u rukama. Na kraju prve godine života beba više ne hvata čitavom rukom nego palcem i kažiprstom – to je takozvani "pincetni hvat" - i razvija jednu vrstu sofisticiranije spretnosti prstima hvatajući mrvice, male perle i meka pahuljasta vlakanca – vještim prstićima gotovo više ništa ne može izmaknuti.