Trikovi koje znaju superroditelji

Najveći pozitivan učinak povezujućeg roditeljstva postiže se uporabom svih alata za povezivanje. Nošenje djeteta dovodi do uspješnog dojenja zbog toga što blizina potiče češće hranjenje. Jednako tako spavanje u djetetovoj blizini čini dojenje jednostavnijim i olakšava povezivanje i osjetljivost na djetetov plač. Pod utjecajem koji hormoni laktacije imaju na ponašanje, majke koje doje često su osjetljivije na bebin plač.

• Pametnija djeca. Znanstvenici koji istražuju mozak vjeruju da brojnije i bolje veze djecu čine pametnijom. Povezujuće roditeljstvo potiče razvoj mozga stimulirajući ga na pravi način tijekom onog razdoblja djetetova života kad to mozgu najviše treba. Stručnjaci vjeruju da djeca koja su odgojena uz puno ljubavi i dodira te u okolini koja odgovara na njihove potrebe pametnija. Kako do toga dolazi? Pri rođenju, brojni neuroni (stanice koje provode misli kroz mozak) nisu međusobno povezane niti organizirane. S rastom bebe raste i njezin mozak. Do kraja prve godine života veličina se mozga udvostručuje, a s rastom mozga razvijaju se i neuroni, koji se međusobno spajaju. Ti spojevi su način na koji se beba uči, to su obrasci skladištenja i pamćenja. Koliko će se dobro neuroni spojiti jedan s drugim ovisi o interakciji s okolinom. Novorođenče dobiva stotine interakcija te pohranjuje mentalne slike tih situacija. S vremenom djetetov mozak izgradi arhiv situacija u kojima je ostvareno povezivanje, koje čine početak shvaćanja o sebi samome i o tome što je to svijet pun njege i pozornosti. Arhiv obrazaca asocijacija djetetu pomaže predvidjeti odgovor na neku potrebu, naprimjer ako zaplače, roditelj će ga uzeti na ruke. Mogućnost ponavljanja očekivane situacije povezivanja i prikladno zadovoljavanje očekivanja od strane osjećajnog odgajatelja osnažuje osjećaj blagodati koji će zauvijek utjecati na buduće odnose i djetetu omogućiti da razvije povjerenje. Djeca koja odrastu s ograničenim brojem interakcija nemaju iste mogućnosti razviti veze u mozgu kao djeca koja su dio svijeta brižnih odgajatelja.

• Roditelji kao prvi djetetovi učitelji. Djetetov intelektualni razvoj ne ovisi o edukativnim igračkama, tečajevima za super bebe, slušanju Mozarta. Ona moraju biti okružena ljudima punima ljubavi koji su spremni odgovoriti na njihove potrebe. Majčina spremnost da odgovori na znakove koje joj njezino dijete šalje, ima najvažniji utjecaj na djetetov intelektualni razvoj. Roditeljska briga i njega imaju veći utjecaj na djetetov kvocijent inteligencije od obrazovanja roditelja.

• Nekoliko razloga zašto su bebe zdravije:
  1. One su najčešće dojene. Majčino mlijeko pruža značajnu zaštitu od bolesti zahvaljujući antitijelima koja majka tim putem prenosi djetetu.
  2. Bebe čiji su roditelji pažljiviji prema njima imaju manju razinu hormona stresa. Visoka razina istoga oslabljuje imunitet.
  3. Djeca su psihološki stabilnija – manje vremena provode plačući, a više u stanju tihe pozornosti.
  4. Majka povezana s djetetom posjeduje znanje o svojoj bebi kojemu niti jedna dijagnostička metoda nije dorasla. Naime, majka koja dobro poznaje svoje dijete, odmah primijeti svaku promjenu ponašanja koja može ukazivati na bolest.

• Bebe bolje rastu. Djeca postižu brži intelektualni, emocionalni i fizički razvoj jer troše puno manje kalorija na privlačenje mamine pozornosti. Dijete pažnju postiže pogledom ili dodirom roditelja, te ne mora plakati najjače što može kako bi to postigla. Umjesto na plakanje, kalorije može trošiti na rast i razvoj.

• Djeca se bolje ponašaju. Ona nisu neprekidno ljuta, nisu u stalnom nadmetanju snaga sa svojim roditeljima i stoga ne moraju raditi nepodopštine kako bi privukle pozornost. Roditelji koji se prema svojoj djeci ponašaju pravedno uče djecu takvom ponašanju. Nošenje djeteta, dojenje na zahtjev, spavanje u djetetovoj blizini i povjerenje u njegov plač moćni su načini oblikovanja ponašanja vašeg djeteta, sada i u budućnosti.

• Djeca postaju odgovorniji ljudi. Sposobnost za preuzimanje odgovornosti korijene vuče iz spremnosti na reagiranje. Djeca čiji su roditelji bili spremni prikladno odgovoriti na znakove koje im je njihovo dijete slalo sposobna su, kad odrastu, odgovarati na potrebe drugih ljudi.

2. Alati i rezultati povezujućeg roditeljstva

Alati za povezivanje koje koristite baveći se svojom novorođenom bebom temelje se na biološkoj povezanosti između majke i djeteta te na ponašanju koje bebama pomaže da rastu, a roditeljima da se osjećaju nagrađenima za svoj trud. Koristite te alate dok je beba još mala i bit ćete u prednosti kad dođe vrijeme za razumijevanja potreba i osjećaja vrtićkog djeteta, desetogodišnjaka ili adolescenta.

Ako koristite alate za ostvarenje povezujućeg roditeljstva, vaše dijete ima veće mogućnosti odrasti u kompletnu osobu.

3. Što povezujuće roditeljstvo nije

Popustljivo

Povezujuće roditeljstvo nije popustljivo roditeljstvo, a ljubav se ne pokazuje pružajući djetetu sve što poželi. Roditelji bi na potrebe svoje djece trebali odgovarati na prikladan način, što znači znati kad reći ne, a kad reći da. Trebate naučiti razlikovati djetetove potrebe od djetetovih želja. Tijekom prvih šest mjeseci ne morate se mučiti s problemom kako razlikovati djetetove potrebe od njegovih želja. U tim prvim mjesecima djetetove želje jesu njegove potrebe. A pozitivno reagiranje na njegove potrebe uči ga povjerenju, što će mu poslije, kad počne željeti stvari koje ne bi trebalo dobiti, pomoćiu prihvatiti negativan odgovor. Ako upoznate svoju bebu odgovarajući na njezine potrebe tijekom prvih mjeseci života, razvit ćete dobar osjećaj za kasnije situacije u kojima će biti potrebno reći ne.

Usmjerenost isključivo na dijete

Tijekom prvih nekoliko mjeseci bebina života djetetove potrebe trebaju doći na prvo mjesto. Ipak, majka se ne može dobro brinuti za svog mališana ako ignorira vlastite potrebe. U početku majka usmjerava svoju punu pozornost na dijete kako bi stekla što veće samopouzdanje u ulozi majke. Važno je da znate da je briga za majku jedna od načina na koji se drugi članovi obitelji mogu brinuti za dijete. Stvarajući zdravu povezanost sa svojim djetetom, roditelji uče razumno uspostavljati ravnotežu između djetetovih i majčinih potreba, te potreba ostalih članova obitelji. Ako beba izvrsno napreduje, a mama ne dobiva pomoć koja joj je potrebna, nešto se mora promijeniti. Trebate biti pažljivi prema svojoj bebi, ali do te mjere da ne zanemarite vlastite potrebe.

Ako sve radite umjesto svojeg djeteta, šaljete mu poruku da ne vjerujete da je ono sposobno brinuti se sam za sebe.

Posesivno ponašanje nije pošteno prema djetetu te potiče razvoj loše ovisnosti o roditeljima. Ne morate jednako brzo odgovarati na djetetov plač starog sedam mjeseci kao na plač bebe stare sedam dana. A do trenutka kad vaša beba navrši sedam mjeseci, znat ćete razlikovati plač koji zahtijeva brzu reakciju od onoga koji je posljedica problema kojega vaša beba vjerovatno može sama riješiti.

Dopuštanje

Povezani roditelji ne sliježu nezainteresirano ramenima i ne puštaju svoju djecu da rade što god žele. Oni oblikuju ponašanje svoje djece. Oni odmah posreduju i nježno ispravljaju probleme. Ako, na primjer, otkrijete da vaš znatiželjni mezimac počinje počinje otvarati sve kuhinjske ladice kako bi istražio njihov sadržaj, jednu kuhinjsku ladicu pretvorite u njegovu ladicu za igru i u trenutku kad dođe vrijeme za učenje o tome što ne smije dirati, pomozite mu oblikovati ponašanje usmjeravajući ga prema onome što ne smije dirati, a ne pljeskajući ga po rukama. Oblikovanje se razlikuje od kontroliranja.

Djetetov cilj je manipulirati roditelje, stoga je bolje da roditelji budu prvi koji će uspostaviti kontrolu nad djetetom. Ipak, važno je znati da beba koja plače zato što je gladna ili uznemirena, ne želi kontrolirati roditelje, već želi biti utješena. Ono što se događa između roditelja i djece, nije bitka za kontrolu. Ključna pitanja su povjerenje i komunikacija. Beba kojoj je nešto potrebno, šalje znakove osobi za koju vjeruje da će zadovoljiti njezine potrebe. Odgovarajući na njihove potrebe roditelji svoju djecu uče da im vjeruju, što im na kraju olakšava usmjeravanje djeteta. Povjerenje je puno bolji temelj za diciplinu od modifikacije ponašanja. Ako vam dijete vjeruje, njegovo ponašanje ćete moći oblikovati na nježan, istančan način.

Sve radite za bebu

Nemojte misliti da povezujuće roditeljstvo znači da dijete povlači sve konce, a mama skače poput marionete. Zahvaljujući povjerenju koje se razvija između povezanih roditelja i njihove povezane djece, brzina odgovaranja roditelja na djetetove potrebe s vremenom se smanjuje u skladu s razvojem djetetove sposobnosti samokotrole. Tada majka skače samo u hitnim slučajevima. Doduše, majka koja nema nikakvu pomoć može se osjećati sputanom stalnom brigom za dijete. Majkama je potreban odmor od djece. Iako uživate u provođenju vremena sa svojim mališanom, ne morate nužno željeti boraviti kod kuće cijelo vrijeme. Međusobna osjetljivost koja se razvije između majke i djeteta ženama omogućuje obavljanje različitih poslova dok se brinu za svoju djecu.

Treba li biti teško?

Ono što roditeljstvo čini teškim, jest osjećaj da ne znate što vaša beba želi, odnosno osjećaj da ne znate joj pružiti ono što joj treba. Frustracije roditeljstva su puno manje kad osjećate da doista poznajete svoje dijete i imate kontrolu nad vašim međusobnim odnosom. Istina, ako želite upoznati svoju bebu morat ćete tijekom prva tri mjeseca uložiti mnogo truda, ali to će se isplatiti. Sposobnost tumačenja i odgovaranja na bebine potrebe prenosi se u kasnije godine djetinjstva i adolescencije kada ćete znati kako promotriti svijet djetetovim očima. Time ćete lakše moći oblikovati njegovo ponašanje.

Razmaženost

Koliko ste se puta pitali – neće li nošenje djeteta, odgovaranje na njegov plač, dojenje na zahtjev, spavanje u istom krevetu razmaziti dijete? Istraživanja su pokazala da dijete čije se potrebe zadovoljavaju jednog dana neće koristiti plač i druge vrste manipilacije kako bi dobilo od roditelja ono što mu je potrebno. Razmaženost postaje problem nekoliko godina poslije kada pretjerano ugađanje i popuštanje djetetu signalizira nemogućnost roditelja da postave granice.

Prelaženje granica

Posesivan roditelj koji stalno treperi nad svojim djetetom, sve radi umjesto njega stvara ovisno dijete. Povezujuće roditeljstvo je zdrav stil roditeljstva koje dijete potiče i pomažu mu na putu prema pravovremenoj samostalnosti. Majka zbog svojih vlastitih potreba ne bi smjela gušitii dijete i onemogućavati mu razvoj njegove individualne sposobnosti. Povezivanje potiče razvoj, a ovisnost tijekom duljeg razdoblja ga koči.

4. Pet mitova o povezujućem roditeljstvu

Mit: Povezujuće roditeljstvo traži da majka napusti posao.

Stvarnost: Povezanost s djetetom može otežati svakodevni odlazak na posao, no s druge strane, povezujuće roditeljstvo može olakšati istodobno obavljanje poslovnih i roditeljskih zadataka. Date li puno sebe svome djetetu kad ste zajedno, bit ćete sigurni da dijete ima povjerenja u vas i uživat ćete u vremenu kada ste s njime.

Kako se pripemiti na povratak na posao:

1. Naučite tumačiti bebine potrebe te pravilno na njih odgovarati. Bebu nosite u što češće u slingu, noću spavajte u istom krevetu. Upoznajte svoje dijete tijekom prvih tjedana, to će vam pomoćibiti bolje povezan roditelj nakon povratka na posao. Ostvarivanje čvrste povezanosti s djetetom omogućit će vam donošenje mudrih odluka pri izboru dadilje, osmišljavanju radnog rasporeda i odlučivanja o tome što ćete raditi kada kad niste na poslu. Otkrit ćete da je najbolji način opuštanja nakon posla provođenje vremena s vašim djetetom „ne radeći ništa“.
2. Nemojte previše razmišljati o danu povratka na posao. Iskoristite porodiljnin dopust što više možete, nemojte dopustiti da si zbog zabrinutosti kako ćete ostaviti svoje dijete uskratite užitak mjeseci tjedana provedenih kod kuće. Imajte na umu da je najbolji način da pripremite svoje dijete na vrijeme kada ćete biti odvojeni izgradnja čvrstog odnosa punog povjerenja u vrijeme kada jeste zajedno.
3. Dadilja je važan dio bebina života. Vaša beba mora imati povjerenja u nju, zato je vrlo važno odabrati pravu osobu. Obratite pozorbosz na prvi dojam, prvo ispitajte dadiljin sustav vrijednosti, preij nego joj otrkrijete što je vama važno. Postavljajte potencijalnoj dadilji pitanja na koja neće moći odgovoriti s „da“ ili „ne“ , poput: „Što ćete učiniti kada moja beba počne plakati?“, „Na koji način ćete je utješiti?“, „Na koji način ćete uspavljivati moje dijete?“, „Što mislite o razmaženosti?“. Vaš povratak na posao bit će lakši ako imate i probni rok s dadiljom. Neka provodi s vama nekoliko sati ili tjedana pomatrajući vaš način odgajanja i primjenjujući isti na vašu bebu. Također, omogućite da dijete i dadilja provedu neko vrijeme zajedno jer postupno poznavanje olakšat će poznanstvo, a dat će vama mogućnost da dadilji pokažete način na koji želite da se brine o vašem djetetu.
4. Nastavite dojiti. Studije su pokazale da majke koje doje rjeđe izostaju s posla zbog toga što su dojena djeca rjeđe bolesna od djece hranjene adaptiranim mlijekom. Dojenje je važan način na koji ćete ponovno uspostaviti povezanost nakon povratka na posao.
5. Spavajte s bebom. Studije su pokazale da djeca zaposlenih majki češće imaju problema sa spavanjem. Zajedničko spavanje to ublažava. Vaša prisutnost bebi pomaže regulirati san ten joj to daje osjećaj sigurnosti. Ograničite vrijeme popodnevnog spavanja djeteta dok ste vi na poslu, a ono s dadiljom. Naime, ako beba spava tijekom dana, a budno je noću to će vas iscrpiti. Vama je, nakon posla, potreba dodatni san. Stoga, lezite zajenedno s bebom u krevet i mazite se s bebom te ograničavajte vrijeme popodnevnog drijemanja.

Mit: Povezujuće roditeljstvo može dovesti do toga da dijete postane odveć vezano i ovisno o roditeljima.

Stvarnost: Kritčari povezujućeg roditeljstva smatraju da će bebe koje su stalno nošene, koje su dojene na zahtjev te koje spavaju u krevetu s roditeljima postati pretjerano na njih vezane i nikada neće htjeti napustiti svoje majke. Ipak, dugim istraživanjima dokazano je da takva djeca postaju neovisnija i samostalnija. Istraživačice dr. Bell i dr. Ainsworth sa Sveučilišta John Hopkins, proučavale su bebe koje su razvile različite stupnjeve povezanosti. Ona djeca koja su bila najčvršće povezana sa svojim majkama, poslije su postala najsamostalnija djeca.

Svi roditelji žele da njihova djeca budu neovisna. Međutim, dijete se ne može natjerati da postane neovisno. Ono će to postati samo od sebe, kad dođe vrijeme. Da biste shvatili kada do toga dolazi, potrebno je poznavati djetetov emocionalni rzavoj te način na koji se kod djece razvija spoznaja o tome tko su oni kao neovisne osobe. Beba nema osjećaj o tome tko je ona i što znači postojati, jedino što zna, jest da se osjeća dobro kada je sa svojim roditeljima. Bebe sve do dobi od 9 do 12 mjeseci ne razumiju koncept trajnosti. Rečenica poput „Mama će se brzo vratiti“, bebi ništa ne znači.

U dobi od otprilike 12 i 18 mjeseci dijete postaje sposobno zadržati mentalnu sliku osobe koja mu nije u vidokrugu. Djeca zbog tih ograničenja osjećaju tjeskobu odvajanja kad nisu sa svojim majkama. Ovo razdoblje ovisnosti, koje traje tijekom prve godine života, vrlo je važno za kasniji razvoj djetetove sposobnosti da bude neovisno.

Što je kvalitetnija djetetova rana povezanost s majkom to će se ono sigurnije osjećati kad postane spremno odvojiti se od majke. Studije su pokazale da su djeca koja su razvila čvrstu početnu povezanost sa svojim majkama u kasnijoj dobi bolje osposobljena za podnošenje odvojenosti do njih.

Mit: Povezujuće roditeljstvo odgovara samo određenoj vrsti majki.

Stvarnost: Stereotipna majki koja provodi načela povezujućeg roditeljstva zapravo ne postoji. Neke žene su tip majke koja se povodi za instiktima. One načela povezujućeg roditeljstva provode zato jer im ataj stil najviše odgovara.

Tu su također majke koje se povode za logikom. Treća skupina su majke istraživačice, češće među sve brojnijom skupinom roditelja koji se na roditeljstvo odlučuju u kasnijim godinama. Roditelji za koje je manje vjerovatno da će provoditi načela povezujućeg roditeljstva nazivaju se isplaniranim roditelji. To su parovi koji vole red i predvidisvost u svojim životima i koji žele dijete naučiti kako se prikladno uklopiti u njihov organizirani život. Djeca ovih roditelja će biti hranjena prema rasporedu, rano će se pristupiti njihovu navikavanju na spavanje tijekom cijele noći...

Neke bebe, koje su dobre i opuštene mogu djelovati zadovoljno tim „udaljenim“ stilom roditeljstva, barem na prvi pogled. No dijete uporne naravi nastavit će negodovati zbog takve niže razine njege sve dok se ona ne popravi ili dok dijete ne odustane od borbe. Ta djeca će rijetko uspjeti posve razviti sve svoje potencijale.

Mit: Povezujuće roditeljstvo ne priprema dijete na sve što ga čega u stvarnom svijetu.

Stvarnost: Kritike da povezujuće roditeljstvo ne priprema djecu na suočavanje s modernim svijetom odnose se više na svijet nego na stil roditeljstva. Ovaj stil roditeljstva, koji se temelji na dodiru, ne natječe se sa svijetom visoke tehnologije, već ga upotpunjava. Za dijete je važno da razvije korijene u svijetu ljudskih dodira prije nego se upusti u svijet visoke tehnologije. „Stvarni svijet“ je onoliko dobar koliko je dobar zbroj njegovih dijelova, a to su roditelji i djeca koji ga čine.

Mit: Loša ste majka ako ne provodite načela povezujućeg roditeljstva.

Stvarnost: Besmislica. Smisao povezjućeg roditeljstva je uspostavljanje povezanosti s vlastitim djetetom, a ne zadovoljavanje zahtjeva s nekog popisa kako biste bili proglašeni dobrom majkom. Alate povezujućeg roditeljstva shvatite kao stil za početak.

Provodite ono što odgovara vama i vašoj obitelji, a odbacite ono što vam ne odgoara. Tijekom vremena u kojem ćete sa svojim djetetom produbljivati međusobno poznanstvo, osmislit ćete vlastite načine za povezivanje. Cilj je ostvarivanje povezanosti, a način na koji ćete to postići manje je važan. Vaše dijete vas ne uspoređuje s drugim majkama. Za njega ste upravo vi najbolje majka.